Aurangzeb (Evrengzib) proširio je Mogulsko carstvo osvajanjima na jugu. Pripojio je Bidžapur 1686. i Golkondu 1687. Te pobjede dovele su carstvo do najvećeg teritorijalnog obima. Ipak, njegovi dugotrajni pohodi na Dekanu opteretili su carske finansije i nisu okončali otpor Marata.
Kako je carstvo moglo dosegnuti najšire granice dok su vojnici godinama čekali platu? Aurangzebova vladavina, od 1658. do 1707., povezuje teritorijalno širenje sa sve većim troškovima održavanja osvojenog prostora. Tu vezu možete pratiti kroz njegovu borbu za prijestolje, pohode na jugu, pravne dokumente i sporno naslijeđe.
Kako je Aurangzeb pobijedio braću u borbi za prijestolje?
Aurangzeb je rođen 1618. u Dahodu, u današnjem Gudžaratu. Sin Šaha Džahana i Mumtaz Mahal postao je šesti mogulski car. Put do vlasti vodio ga je kroz porodični sukob u kojem starost nije davala automatsko pravo na prijestolje.
Kada se Šah Džahan razbolio 1657., četverica sinova ušla su u oružanu borbu za nasljedstvo: Dara Šukoh, Šah Šudža, Murad Bahš i Aurangzeb. Mogulski sistem nasljeđivanja nije automatski davao prednost najstarijem sinu. Ishod je zato zavisio od savezništava i vojnih pobjeda.
Aurangzeb je udružio snage s Muradom Bahšom. Zajedno su porazili carsku vojsku kod Dharmata u četvrtom mjesecu 1658. U petom mjesecu porazili su vojsku Dare Šukoha kod Samugarha. Te pobjede otvorile su Aurangzebu put do prijestolja.
Nakon Samugarha Aurangzeb je zauzeo Agru i zatočio Šaha Džahana u tvrđavi Agra. Zatočenje njegovog oca pratilo je njegov dolazak na prijestolje 1658. Pobjeda nad Darom prerasla je u kontrolu nad središtem carstva.
Zatim su uklonjeni ostali pretendenti. Šah Šudža pobjegao je u Arakan nakon poraza od Aurangzebovih snaga. Dara je okupio novu vojsku, ali je ponovo izgubio. Zarobljen je i pogubljen 1659. Aurangzeb je naredio i hapšenje svog nekadašnjeg saveznika Murada, koji je zatočen u Gvalioru. Murad je pogubljen 4. 12. 1661.
Kako su pohodi na Dekanu utjecali na teritoriju i finansije carstva?
Aurangzeb je poznavao Dekan i prije nego što je postao car. Upravljao je tamošnjim mogulskim teritorijama od 1636. do 1644., a zatim ponovo od 1653. do 1658. Njegovim kasnijim pohodima na jugu prethodila su, dakle, dva razdoblja neposrednog upravnog iskustva u toj regiji.
Širenje nije bilo ograničeno na jug. Sredinom 1660. imenovao je Mir Džumlu za namjesnika Bengala, Bihara i Orise kako bi obnovio mogulsku kontrolu na sjeveroistoku. Historičar John F. Richards povezuje rast Aurangzebovih ambicija na jugu i sa skupim, neuspješnim pohodima izvan sjevernog planinskog pojasa tokom 1660-ih i 1670-ih.
Veliki pohod na Dekanu počeo je 1681. i trajao 26 godina, sve do Aurangzebove smrti. Jedan od početnih ciljeva bilo je zarobljavanje njegovog pobunjenog sina Akbara, koji je utočište našao kod Marata. Sukob unutar carske porodice tako je bio dio početnih razloga za pohod.
Nova teritorijalna osvajanja uslijedila su u borbi protiv dva sultanata. Aurangzeb je 1686. pripojio Bidžapur u zapadnom Dekanu. Golkonda, u istočnom Dekanu, pripojena je 1687. Tim pripajanjima mogulska teritorija proširena je prema jugu, a carstvo je dostiglo najveći geografski obim.
Ipak, osvajanja nisu okončala otpor. Mogulske snage zarobile su i ubile maratskog vladara Sambhadžija 1689. Borbu je nastavio Radžaram, a nakon njega Tarabai. Otpor Marata trajao je sve do Aurangzebove smrti 1707.
Finansijsko opterećenje postalo je teško. Prema INFLIBNET-ovoj lekciji iz historije, tokom kasnijih ratova na Dekanu nekim vojnicima i službenicima plate su kasnile tri godine. Blago nagomilano u Agri i Delhiju slano je na jug za potrebe vojske.
Ako ste ikada planirali svakodnevne troškove prema datumu isplate plate, ova kašnjenja pomoći će vam da razumijete pritisak na državne finansije. Plata koja kasni tri godine konkretan je primjer neizvršavanja obaveza. Slanje pohranjenog blaga na jug pokazuje i kako su pohodi trošili sredstva čuvana u drugim dijelovima carstva.
Uprava se selila zajedno s carem. Richards opisuje upravno središte koje je tokom prvih dvadeset godina vladavine bilo smješteno u Šahdžahanabadu, odnosno Delhiju. Tokom pohoda u Radžastanu i na Dekanu to središte postao je Aurangzebov pokretni vojni logor. Teritorijalno širenje promijenilo je mjesto iz kojeg je djelovala carska uprava.
Hronologija
- 1618: Aurangzeb je rođen u Dahodu.
- 1626: On i Dara Šukoh poslani su kao taoci na Džahangirov dvor u Lahoru.
- 1636–1644. i 1653–1658: U dva mandata bio je namjesnik na Dekanu.
- 1657: Bolest Šaha Džahana pokrenula je borbu za prijestolje.
- Četvrti–peti mjesec 1658: Pobjede kod Dharmata i Samugarha otvorile su mu put do vlasti.
- 1658: Šah Džahan je zatočen, a Aurangzeb je postao car.
- 1659. i 1661: Pogubljeni su Dara Šukoh, odnosno Murad Bahš.
- 1672: Pripremljena je pravna zbirka Fatawa-i Alamgiri.
- 1679: Aurangzeb je ponovo uveo džizju.
- 1681: Počeo je njegov posljednji veliki pohod na Dekanu.
- 1686–1687: Pripojeni su Bidžapur i Golkonda.
- 1689: Sambhadži je zarobljen i ubijen.
- 3. 3. 1707: Aurangzeb je umro; naslijedio ga je Bahadur Šah I.
- 1724: Nizam-ul-Mulk Asaf Džah uspostavio je vlastitu, faktički samostalnu dinastičku vlast na Dekanu.
Koji dokumenti rasvjetljavaju njegovu poreznu i vjersku politiku te odnos prema hramovima?
Aurangzeb je 1679. ponovo uveo džizju, porez za nemuslimane. Fetva o džizji, koju UCLA donosi u prijevodu Anvera Emona, navodi izuzeća za žene, djecu, bolesne, slijepe, veoma stare osobe i nezaposlene siromašne. Kada proučavate ovaj porez, razmotrite zajedno njegovo ponovno uvođenje i navedena izuzeća.
Zbirka Fatawa-i Alamgiri pruža drugi uvid u upravljanje carstvom. Pripremili su je 1672. pravnici po Aurangzebovom nalogu. Bila je zamišljena kao sveobuhvatan pravni priručnik za namjesnike i sudije. Njena namjena povezuje carski vjerski autoritet s upravnom praksom.
Politika prema hramovima zahtijeva razmatranje različitih vrsta dokaza. Indeks djela Maasir-i-Alamgiri autora Sakija Mustaida Hana, u prijevodu Jadunatha Sarkara, upućuje čitaoce na stranicu 55 za rušenje hrama Višvanath u Kašiju. Za rušenje hrama Kešav Rai u Mathuri upućuje na stranicu 60.
Razlikuju se i tumačenja. UCLA posmatra ograničenja iz 1668–1669. i ponovno uvođenje džizje 1679. kao dokaze vjerske represije. Analiza Državnog univerziteta Ohio traži od čitalaca da razmotre i primjere zaštite hramova te dozvola za njihove popravke. Rušenje, zaštita i oporezivanje pripadaju istoj raspravi.
Upravni spisi proširuju krug dokaza. Odjel za orijentalne spise Nacionalnog arhiva Indije čuva približno 150.000 dokumenata. Među njima su fermani, naredbe i parvane relevantni za proučavanje Aurangzebovog razdoblja. Njegova zbirka Inayat Jang sadrži više od 137.000 dokumenata na perzijskom jeziku iz razdoblja 1685–1774. Oni su korisni za istraživanje pokrajinske uprave na Dekanu i agrarne historije.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Aurangzeb i Dara Šukoh u djetinjstvu su dijelili iskustvo talaca. Godine 1626., nakon neuspjele pobune njihovog oca, poslani su na dvor svog djeda Džahangira u Lahoru. Braća koja su se kasnije borila za prijestolje nekada su zajedno doživjela ovo izmještanje iz svog doma.
Aurangzeb je 1681. naredio izgradnju zidina oko Aurangabada. Grad je bio važno upravno središte i centar snabdijevanja na Dekanu. Ova naredba povezuje vojni pohod s praktičnim osiguravanjem središta koje je podržavalo carske operacije.
Jedan sačuvani ferman daje carskoj upravi opipljiv oblik. Nacionalni muzej u New Delhiju čuva Aurangzebov ukaz na perzijskom jeziku o dodjeli madad-i maash Abdulu Karimu. Dokument je datiran u 1672. godinu, ima dimenzije 72 × 47,5 centimetara i nosi inventarni broj 86.152.
Analiza Državnog univerziteta Ohio navodi i da su hindusi činili nešto više od 30 posto mogulskog plemstva pod Aurangzebom. Taj udio bio je veći nego pod ranijim vladarima. To je važna činjenica o upravi tokom vladavine o kojoj se često govori kroz džizju i rušenje hramova.
Može li se kasnije rasparčavanje carstva objasniti samo njegovim odlukama?
Navedena historijska tumačenja odbacuju objašnjenje zasnovano na jednom uzroku. UCLA naglašava porezni pritisak na seljake, slabljenje političkih savezništava i teškoće upravljanja prostranim teritorijama. Ti faktori povezuju problem carske vlasti s oporezivanjem, saradnjom i dosegom uprave.
Analiza Državnog univerziteta Ohio iz 2023. također razmatra ekonomske, društvene, političke, vojne i okolišne faktore uz Aurangzebove odluke kada objašnjava slabljenje Mogulskog carstva u osamnaestom vijeku. Njegova politika ostaje dio objašnjenja, ali prema tom tumačenju nije njegovo jedino uporište.
Aurangzeb je umro 3. 3. 1707., a naslijedio ga je sin Bahadur Šah I. Njegov nekadašnji general Nizam-ul-Mulk Asaf Džah uspostavio je 1724. vlastitu, faktički samostalnu dinastiju na Dekanu. To je konkretan primjer izdvajanja regionalne vlasti iz središnje mogulske vlasti nakon careve smrti.
Često postavljana pitanja
Kada je Aurangzeb vladao Mogulskim carstvom?
Vladao je od 1658. do 1707. kao šesti mogulski car. Roditelji su mu bili Šah Džahan i Mumtaz Mahal.
Koja su osvajanja dovela carstvo do najvećeg teritorijalnog obima?
Pripajanje Bidžapura 1686. i Golkonde 1687. dovelo je Mogulsko carstvo do najvećeg teritorijalnog obima.
Je li Aurangzeb slomio otpor Marata?
Njegove snage zarobile su i ubile Sambhadžija 1689. Ipak, otpor se nastavio pod Radžaramom, a zatim pod Tarabai, sve do Aurangzebove smrti 1707.
Ko je naslijedio Aurangzeba?
Njegov sin Bahadur Šah I preuzeo je mogulsko prijestolje nakon Aurangzebove smrti 3. 3. 1707.
Izvori
- Vikipedija — Evrengzib tr.wikipedia.org
- Wikipedia — Aurangzeb en.wikipedia.org
- UCLA MANAS — Aurangzeb: politička historija southasia.ucla.edu
- John F. Richards / Cambridge University Press — Širenje carstva pod Aurangzebom 1658–1689 cambridge.org
- Državni univerzitet Ohio Origins — Aurangzeb: mogulski car origins.osu.edu
- INFLIBNET — Aurangzeb: život, politika i postignuća ebooks.inflibnet.ac.in
- UCLA MANAS — Aurangzeb: vjerska politika southasia.ucla.edu
- UCLA MANAS — Aurangzebova fetva o džizji southasia.ucla.edu
- Univerzitet Kalifornije eScholarship — Moguli, Osmanlije i pitanje zakonika u islamskoj pravnoj historiji escholarship.org
- Nacionalni arhiv Indije — Orijentalni spisi nationalarchives.nic.in
- Nacionalni arhiv Indije — Zbirka privatnih spisa nationalarchives.nic.in
- Muzeji Indije / Nacionalni muzej, New Delhi — Ferman museumsofindia.gov.in
- Institut za politiku i ekonomiju Gokhale — Maasir-i-Alamgiri, sadržaj i indeks dspace.gipe.ac.in
FAQ
Kada je Aurangzeb vladao Mogulskim carstvom?
Aurangzeb je vladao od 1658. do 1707. kao šesti mogulski car. Bio je sin Šaha Džahana i Mumtaz Mahal.
Koja su osvajanja dovela carstvo do najvećeg teritorijalnog obima?
Aurangzeb je pripojio Bidžapur 1686. i Golkondu 1687. Ta osvajanja na jugu dovela su Mogulsko carstvo do najvećeg teritorijalnog obima.
Je li Aurangzeb slomio otpor Marata?
Mogulske snage zarobile su i ubile Sambhadžija 1689. Ipak, otpor se nastavio pod Radžaramom, a zatim pod Tarabai, sve do Aurangzebove smrti 1707.
Ko je naslijedio Aurangzeba?
Njegov sin Bahadur Šah I naslijedio ga je nakon njegove smrti 3. 3. 1707.
Image: Aurangzeb on a Boat.jpg — unknown (Indian), Public domain
