Republika Turska · 1923 –

10. 11. 1938.: Atatürkovi posljednji dani u Dolmabahčeu

Atatürk je umro u palači Dolmabahče u 09:05, 10. 11. 1938., nakon višemjesečnog liječenja ciroze. Sat u njegovoj spavaćoj sobi čuva taj trenutak, dok je put njegovih posmrtnih ostataka vodio od Istanbula do Ankare i, kasnije, do Anıtkabira.

8 min čitanja11 izvoraObjavljeno: 4 Novembra 2026Posljednja provjera: 4 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora
10. 11. 1938.: Atatürkovi posljednji dani u Dolmabahčeu
Dolmabahçe Sarayı6.jpg

10. 11. 1938.: Atatürkovi posljednji sati

Atatürk je umro u četvrtak, 10. 11. 1938., u 09:05, u palači Dolmabahče u Istanbulu. Nalazio se u sobi 71, u privatnim odajama palače. Sat u toj sobi i danas pokazuje vrijeme njegove smrti. Taj precizno zabilježeni trenutak povezuje spavaću sobu, njegovu posljednju bolest i opis njegove smrti.

Ako vas je priča o zaustavljenom satu dovela do ove historije, počnite od same sobe. Soba 71 nalazi se između Plave i Ružičaste dvorane. Atatürk je susjednu sobu 69 koristio kao radnu sobu. Njegova spavaća i radna soba bile su, dakle, neposredno jedna uz drugu unutar palače.

Priču o satu također treba pažljivo objasniti. Sat u spavaćoj sobi pokazuje 09:05. Tvrdnja da su svi satovi u palači neprekidno zaustavljeni na tom vremenu od 1938. ide dalje od toga. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku navodi da su satovi izvan spavaće sobe podešeni na trenutno vrijeme. Ta je razlika važna kada zamišljate današnji Dolmabahče.

Sa Savarone u palaču

Atatürk je tokom posljednjih mjeseci života boravio i na jahti Savarona. Jahta je stigla u Istanbul 1. 6. 1938., a on se istog dana ukrcao na nju. Ljekari koji su 1938. liječili njegovu bolest jetre u svom su izvještaju naveli da je riječ o cirozi.

Kako mu se stanje pogoršavalo, Atatürk je u noći 25. 7. 1938. prešao sa Savarone u palaču Dolmabahče. Taj prelazak smješta boravak u palači u širi tok njegove bolesti. Njegovim posljednjim danima u palači prethodilo je liječenje koje je već obuhvatilo boravak na jahti.

Atatürk je u Dolmabahčeu napisao testament 5. 9. 1938. Predao ga je Šestom notarskom uredu u Istanbulu 6. 9. 1938. Ova dva datuma razlikuju sastavljanje dokumenta od njegove službene predaje. Oba pripadaju mjesecima između njegovog povratka u palaču i smrti.

Učenici Vojne srednje škole Kuleli prošli su trajektom pored Dolmabahčea 29. 10. 1938. Vraćali su se sa svečanosti povodom Dana Republike. Dok su prolazili pored palače, pjevali su İstiklal Marşı kako bi pozdravili Atatürka. Ovaj događaj povezuje svečanosti izvan palače s njegovim boravkom u njoj.

Premijer Celâl Bayar pročitao je Atatürkovo obraćanje povodom otvaranja zasjedanja Velike narodne skupštine 1. 11. 1938. Iz Atatürkovog trbuha uklonjeno je osam litara tečnosti 7. 11. 1938. U drugu tešku komu pao je 8. 11. 1938. Iz nje se nije probudio prije smrti 10. 11. 1938.

Na šta podsjeća sat u Dolmabahčeu?

Sat u Atatürkovoj sobi bio je poklon njegovog bliskog prijatelja Nurija Conkera (Nuri Conker). Vrijeme 09:05 koje pokazuje tako povezuje lični predmet sa zabilježenim trenutkom smrti. Tako možete preciznije razumjeti značenje sata nego ako ga posmatrate samo kao još jedan predmet u palači.

Poznata priča o zaustavljenim satovima širom Dolmabahčea može zamagliti tu razliku. Sat u spavaćoj sobi bio je poklon Nurija Conkera. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku zasebno navodi da drugi satovi u palači pokazuju trenutno vrijeme. Nijedan od ta dva podatka ne zahtijeva tvrdnju da su svi satovi neprekidno zaustavljeni od 1938.

Tu postoji i veza sa svakodnevnim životom: na sat obično pogledate da biste saznali koliko je trenutno sati. U sobi 71 prikazano vrijeme usmjerava pažnju na događaj iz prošlosti. Njegovih 09:05 odnosi se na Atatürkovu smrt 10. 11. 1938. Upravo to satu daje mjesto u priči o ovoj sobi.

Hronologija

  • 1. 6. 1938.: Atatürk se ukrcao na Savaronu kada je jahta stigla u Istanbul.
  • 25. 7. 1938.: Te noći prešao je sa Savarone u palaču Dolmabahče.
  • 5. 9. 1938.: Napisao je testament u Dolmabahčeu.
  • 1. 11. 1938.: Celâl Bayar pročitao je njegovo obraćanje povodom otvaranja zasjedanja Velike narodne skupštine.
  • 7. 11. 1938.: Iz njegovog trbuha uklonjeno je osam litara tečnosti.
  • 8. 11. 1938.: Pao je u drugu tešku komu.
  • 10. 11. 1938., 09:05: Umro je u palači Dolmabahče.
  • 11. 11. 1938.: İsmet İnönü izabran je za predsjednika.
  • 16. 11. 1938.: Atatürkov kovčeg postavljen je na katafalk u Dolmabahčeu.
  • 19. 11. 1938.: Klanjana mu je dženaza. Njegovi posmrtni ostaci potom su preneseni preko Sarayburnua i morem do Izmita.
  • 20. 11. 1938.: Posmrtni voz stigao je u Ankaru.
  • 21. 11. 1938.: Njegovi posmrtni ostaci položeni su u Etnografski muzej nakon državne ceremonije.
  • 10. 11. 1953.: Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Anıtkabir.

Smrt i državna sahrana Mustafe Kemala Atatürka

Izbor političkog nasljednika uslijedio je dan nakon Atatürkove smrti. Velika narodna skupština izabrala je İsmeta İnönüa za drugog predsjednika Republike Turske 11. 11. 1938. Za njega je glasalo svih 348 poslanika. Izbor je održan prije prenošenja Atatürkovog kovčega iz Istanbula u Ankaru.

Budući da je ukop trebalo odgoditi, Atatürkovo tijelo je balzamovano. Postupak je obavio profesor Lütfi Aksu, patolog koji je došao iz Gülhanea u Ankari. Kovčeg, obavijen turskom zastavom, postavljen je 16. 11. 1938. na katafalk u svečanoj dvorani palače Dolmabahče.

Dženaza je klanjana unutar palače ujutro 19. 11. 1938. Predvodio ju je Mehmet Şerafettin Yaltkaya u dvorani Muayede. Dženaza je, dakle, bila dio događaja u Dolmabahčeu prije nego što je kovčeg krenuo kroz Istanbul i dalje prema Ankari.

Pogrebna povorka krenula je u 09:00, 19. 11. 1938. Prošla je kroz Tophane, Karaköy, preko mosta Galata, kroz Eminönü i park Gülhane, a zatim stigla do Sarayburnua. Ako pratite put kroz Istanbul, ova mjesta označavaju kopneni dio prije prebacivanja na brodove.

Atatürkovi posmrtni ostaci prebačeni su na torpiljarku Zafer u 12:42. Na bojni brod Yavuz prebačeni su u 13:20. Ova dva zabilježena vremena označavaju odvojene etape putovanja. Yavuz je zatim te večeri dopremio kovčeg u Izmit.

Kovčeg je u 20:23 smješten u bijeli vagon voza kojim je Atatürk putovao po zemlji. Iz Izmita je put nastavljen željeznicom. Tako su se povezali povorka kroz Istanbul, prijevoz brodovima i putovanje vozom do Ankare.

Pogrebna pratnja stigla je u Ankaru 20. 11. 1938. Na željezničkoj stanici u Ankari dočekali su je predsjednik İsmet İnönü, predsjednik Skupštine Abdülhalik Renda i načelnik Generalštaba Fevzi Çakmak. Vojne jedinice iz devet stranih država pratile su pogrebnu povorku u Ankari 21. 11. 1938.

Atatürkovi posmrtni ostaci položeni su na privremeno počivalište u Etnografskom muzeju u Ankari 21. 11. 1938. Anıtkabir pripada kasnijoj etapi. Prenošenje tamo obavljeno je 10. 11. 1953., na petnaestu godišnjicu njegove smrti. Razlikovanje tih datuma pomaže vam da pratite tok sahrane i jasno razlikujete njena odredišta.

Detalji o sobi i sahrani

Turska zastava koja prekriva Atatürkov krevet ima vlastitu historiju. Izrađena je tehnikom veza dival na svilenom satenu. Institut Olgunlaşma poklonio ju je palači Dolmabahče. Ovaj podatak odnosi se na prekrivač kreveta u sobi, zaseban od zastave kojom je bio obavijen pogrebni kovčeg.

Prilog TRT Habera objavljen 2019. opisao je još jedan materijalni trag njegovog liječenja. Neki lijekovi korišteni tokom Atatürkove bolesti sačuvani su u ormariću na ulazu u kupatilo nasuprot sobi u kojoj je umro. Prilog smješta ove predmete blizu spavaće sobe povezane s vremenom 09:05.

Odluci o dženazi prethodila je i konkretna razmjena mišljenja. Nakon što je Makbule Atadan postavila pitanje o tome, zatraženo je mišljenje Rıfata Börekçija, čelnika vjerskih poslova. On je izjavio da se dženaza može klanjati izvan džamije. Potom je klanjana u dvorani Muayede unutar palače.

U Ankari je počasna straža pred Velikom narodnom skupštinom imala zabilježen raspored. Trajala je od 10:30, 20. 11. 1938., do 09:00, 21. 11. 1938. Učestvovalo je četrdeset pet stražarskih postava, od kojih je svaka imala šest oficira. Ti brojevi preciziraju trajanje i organizaciju počasne straže u okviru pogrebnih svečanosti.

Često postavljana pitanja

Od koje je bolesti Atatürk bolovao tokom posljednjih mjeseci života?

Ljekarski izvještaj naveo je da je njegova bolest jetre bila ciroza. Liječio se tokom 1938. Iz njegovog trbuha uklonjeno je osam litara tečnosti 7. 11. 1938. U drugu tešku komu pao je 8. 11. 1938., a umro je dva dana kasnije.

Gdje je tačno Atatürk umro?

Umro je u sobi 71, u privatnim odajama palače Dolmabahče u Istanbulu. Soba se nalazi između Plave i Ružičaste dvorane. Njegova radna soba bila je u neposredno susjednoj sobi 69.

Zašto sat u spavaćoj sobi pokazuje 09:05?

Atatürk je umro u 09:05, 10. 11. 1938. Sat koji pokazuje to vrijeme bio je poklon Nurija Conkera. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku razlikuje ovaj sat od ostalih satova u palači, koji su podešeni na trenutno vrijeme.

Je li Anıtkabir bio odredište sahrane 1938. godine?

Sahrana 1938. završena je privremenim polaganjem Atatürkovih posmrtnih ostataka u Etnografski muzej u Ankari 21. 11. 1938. Iz muzeja su preneseni u Anıtkabir 10. 11. 1953. Tog datuma navršilo se petnaest godina od njegove smrti u Dolmabahčeu.

Izvori

  1. Ministarstvo nacionalne odbrane — Atatürkova smrt ata.msb.gov.tr
  2. Atatürkova enciklopedija — Prenošenje Atatürkovih posmrtnih ostataka iz Istanbula u Ankaru ataturkansiklopedisi.gov.tr
  3. Ministarstvo nacionalne odbrane — Atatürkova hronologija ata.msb.gov.tr
  4. Ured guvernera Istanbula — Atatürk ataturk.istanbul.gov.tr
  5. Atatürkova enciklopedija — Atatürk i palača Dolmabahče ataturkansiklopedisi.gov.tr
  6. Kulturni portal Ministarstva kulture i turizma — Palača Dolmabahče kulturportali.gov.tr
  7. Wikipedia — Palača Dolmabahče en.wikipedia.org
  8. TRT Haber — 81 godina tuge u sobi broj 71 trthaber.com
  9. Vikipedi — Smrt i državna sahrana Mustafe Kemala Atatürka tr.wikipedia.org
  10. Wikipedia — Smrt i državna sahrana Mustafe Kemala Atatürka en.wikipedia.org
  11. Atatürkova enciklopedija — Prenošenje Atatürkovih posmrtnih ostataka u Anıtkabir ataturkansiklopedisi.gov.tr

FAQ

Kada i gdje je Atatürk umro?

Atatürk je umro u četvrtak, 10. 11. 1938., u 09:05, u sobi 71 palače Dolmabahče u Istanbulu.

Jesu li svi satovi u Dolmabahčeu zaustavljeni na 09:05?

Sat u Atatürkovoj spavaćoj sobi pokazuje 09:05. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku razlikuje ga od satova u ostalim dijelovima palače, koji su podešeni na trenutno vrijeme.

Gdje je Atatürku klanjana dženaza?

Dženaza mu je klanjana u dvorani Muayede palače Dolmabahče ujutro 19. 11. 1938. Predvodio ju je Mehmet Şerafettin Yaltkaya.

Jesu li Atatürkovi posmrtni ostaci 1938. preneseni direktno u Anıtkabir?

Ne. Njegovi posmrtni ostaci položeni su na privremeno počivalište u Etnografskom muzeju u Ankari 21. 11. 1938. U Anıtkabir su preneseni 10. 11. 1953.

Image: Dolmabahçe Sarayı6.jpg — Sitomon, CC BY-SA 2.0

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci