Buhara (turski: Buhara) je historijski grad u srednjoj Aziji, unutar granica današnjeg Uzbekistana. Nalazi se u buharskoj oazi, u delti rijeke Zarafšan, na kanalu Šahrud. Prema UNESCO-u, njena historija na Putu svile seže više od 2.000 godina u prošlost. Ovaj vodič prati tu historiju: od arapskog garnizona do grada biblioteka, od mongolskog osvajanja do sovjetskog perioda.
Gdje se nalazi Buhara i kakav je njen krajolik
Ako pretražujete „Buhara, Uzbekistan“, odgovor je jednostavan. Grad se nalazi u donjem dijelu doline Zarafšana. Voda stiže kanalom i upravo je ona omogućila nastanak poljoprivredne oaze.
Klima objašnjava zašto. Buhara ima hladnu pustinjsku klimu. Prosječna godišnja količina padavina iznosi oko 135 milimetara. Bez kanala ovdje bi malo šta raslo. Ako planirate posjetu, očekujte suh zrak i prilagodite odjeću hladnoj pustinjskoj klimi.
Arapsko osvajanje: garnizon i džamija
Pisana historija islamskog perioda Buhare počinje vojnim pohodima od 706. do 709. godine. Na njihovom kraju grad je osvojio Kutejba ibn Muslim, namjesnik Horasana. U njemu je uspostavio arapski garnizon.
Hroničar Naršahi dodaje još jedan detalj. Kutejba je 712–713. godine osnovao džamiju unutar buharske citadele. Lokalnom stanovništvu plaćao je po dva dirhema za dolazak na džuma-namaz. To je rani primjer vladara koji novcem privlači vjernike u novu džamiju.
Samanidi: kada je Buhara postala središte znanja
Tokom 6. i jula 874. godine samanidski vladar Nasr ibn Ahmed poslao je svog brata Ismaila u Buharu kao namjesnika. Samanidi su kasnije grad pretvorili u svoje upravno središte.
Taj izbor obilježio je 9. i 10. vijek. Enciklopedija Iranica opisuje tadašnju Buharu kao središte u kojem su se uporedo razvijale nauka na arapskom jeziku i novoperzijska književnost. Jedan grad, dva pisana jezika, oba u živoj upotrebi.
Iz samanidskog doba sačuvana je i građevina koju još možete posjetiti. UNESCO ubraja mauzolej Ismaila Samanija među izuzetne primjere islamske arhitekture 10. vijeka.
Nisu samo knjige: trgovina ljudima
Znanje je bilo jedna strana gradskog života. Prema studiji Murata Erkoça iz 2025. godine, Buhara je u 9. i 10. vijeku bila jedno od važnih središta trgovine robovima na samanidskim područjima. Kroz iste tržnice odvijale su se i trgovina robom i trgovina ljudima.
Biblioteke i ljudi koji su ih koristili
Ugled Buhare počivao je na knjigama. Dva primjera pokazuju kako.
- Ibn Sina. U 10. vijeku Ibn Sina liječio je samanidskog emira Nuha ibn Mensura. Zahvaljujući tome dobio je pristup vladarskoj biblioteci u Buhari.
- Porodica Banu Maza. Ova buharska porodica osnovala je biblioteku pod nazivom Hizānat al-Kutub u četvrti Sikkat al-Dehkan. Biblioteka je podržavala rad hanefijskih pravnika.
Biblioteka se zaista koristila. Pravnik Imad al-Din al-Farjabi, koji je umro 1210. godine, napisao je svoje djelo uz pomoć biblioteke porodice Banu Maza.
Zamislite je kao veoma ranu istraživačku biblioteku. Potrebni su vam čitalac, polica i pokrovitelj. Buhara je imala sve troje.
Karahanidi preuzimaju vlast
Samanidsko doba završilo je 999. godine. Karahanidski vladar Ilig Nasr ibn Ali konačno je zauzeo Buharu i okončao samanidsku vlast u gradu.
Novi vladari također su gradili. Minaret Kaljan podignut je 1127. godine, za vladavine karahanidskog Arslan-kana.
Trgovina: ko je dolazio u Buharu i šta se prodavalo
Buhara je živjela od Puta svile. Ovdje su poslovali trgovci iz dalekih krajeva. U srednjovjekovnoj trgovačkoj zajednici bilo je trgovaca iz Multana, u današnjem Pakistanu, koji su posjedovali zemljište u gradu. Trgovci nisu samo prolazili. Neki su se naseljavali i kupovali nekretnine.
Gradski trgovački prostori pod kupolama i danas pokazuju kako su tržnice bile organizirane prema vrsti robe. Dva takva prostora su:
- Taki Sarafon, kupolom natkriveni prostor mjenjača novca.
- Taki Tilpak Furušon, kupolom natkriveni prostor prodavača kapa.
To možete povezati sa svakodnevnim iskustvom. Danas uđete u trgovački centar i na jednom spratu nađete prodavnice telefona, a na drugom prodavnice obuće. Buharski trgovci radili su isto u nadsvođenim dvoranama. Pod jednu kupolu išli ste zbog novca, a pod drugu zbog kape.
1220: mongolsko osvajanje
Džingis-kanova vojska osvojila je Buharu 1220. godine.
Grad nije nestao. UNESCO-v pregled ovog lokaliteta pokazuje da je Buhara stoljećima nakon toga zadržala svoj vjerski i naučni karakter. Od 9. do 16. vijeka bila je središte vjerskog obrazovanja, s više od 200 džamija i više od 100 medresa.
Ulug-beg i medresa
U Buhari je 1417. godine po nalogu Ulug-bega izgrađena medresa. Medresa je bila škola uz džamiju. Njena izgradnja u Buhari pokazuje da je grad i dalje imao značaj kao mjesto obrazovanja.
Šejbanidi i Buhara koju danas vidite
Većina sačuvanog starog gradskog tkiva oblikovana je od početka 16. vijeka, u šejbanidskom periodu. Zato, kada šetate starim gradom, uglavnom prolazite kroz prostore nastale u tom i kasnijim razdobljima.
Jedan kasniji primjer je medresa Abdulaziz-kana, koja potječe iz 1652. godine.
Ruska zaštita i sovjetski period
Politička karta promijenila se u modernom dobu.
- Godine 1868. Buharski kanat došao je pod rusku zaštitu.
- Godine 1920. ukinut je Buharski emirat. Osnovana je Buharska Narodna Sovjetska Republika.
- Godine 1924. Buhara je uključena u Uzbečku Sovjetsku Socijalističku Republiku.
Za oko pedeset šest godina grad je od kanata pod zaštitom postao dio sovjetske republike.
Hronologija
- 706–709: Nakon pohoda Kutejbe ibn Muslima, u Buhari je uspostavljen arapski garnizon.
- 712–713: Kutejba je osnovao džamiju unutar buharske citadele.
- 874: Ismail ibn Ahmed poslan je u Buharu kao namjesnik.
- 999: Karahanidi su okončali samanidsku vlast u Buhari.
- 1127: Izgrađen je minaret Kaljan.
- 1220: Džingis-kanova vojska osvojila je Buharu.
- 1417: U Buhari je po nalogu Ulug-bega izgrađena medresa.
- 1652: Izgrađena je medresa Abdulaziz-kana.
- 1868: Buhara je došla pod rusku zaštitu.
- 1920: Osnovana je Buharska Narodna Sovjetska Republika.
- 1924: Buhara je uključena u Uzbečku Sovjetsku Socijalističku Republiku.
- 1993: Historijsko središte Buhare uvršteno je na UNESCO-vu Listu svjetske baštine.
Detalji koje nećete naći u turističkim vodičima
- Plaćeni vjernici. Naršahi navodi da je Kutejba lokalnom stanovništvu plaćao po dva dirhema za dolazak na džuma-namaz u džamiju u citadeli iz 712–713. godine.
- Biblioteka u sanducima. Prema Ibn Sininom opisu, vladarska biblioteka u Buhari bila je zgrada u kojoj su se različite zbirke, poput djela na arapskom jeziku i pravnih knjiga, čuvale u sanducima u odvojenim prostorijama.
- Izvor jednog pravnika. Imad al-Din al-Farjabi, koji je umro 1210. godine, koristio je biblioteku porodice Banu Maza u Buhari pri pisanju svoje knjige.
- Trgovci iz Multana. Srednjovjekovna trgovačka zajednica obuhvatala je i trgovce iz Multana koji su posjedovali zemljište.
- Kuće od zemlje. O. Vileikis s Instituta za arheologiju UCL-a napisao je 2023. godine da je većina tradicionalnih kuća u Buhari u privatnom vlasništvu i izgrađena uglavnom od materijala na bazi zemlje. U gradu s oko 135 milimetara padavina godišnje to je praktičan izbor. To također znači da stare kuće zahtijevaju stalno održavanje.
Buhara danas: središte svjetske baštine
Historijsko središte Buhare uvršteno je na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 1993. godine. UNESCO je opisuje kao grad na Putu svile s historijom dužom od 2.000 godina.
Kada je posjetite, krenite od toga da je ovo prvenstveno bio grad u kojem se živjelo i radilo. Imao je mjenjače novca, prodavače kapa, biblioteke, sjedište namjesnika i kanal. Spomenici su izrasli iz te svakodnevice.
Često postavljana pitanja
Gdje se nalazi Buhara?
Buhara se nalazi u Uzbekistanu, u buharskoj oazi u delti rijeke Zarafšan, na kanalu Šahrud.
Koliko je stara Buhara?
Prema UNESCO-u, njena historija na Putu svile seže više od 2.000 godina u prošlost.
Kakva je klima u Buhari?
Buhara ima hladnu pustinjsku klimu. Prosječna godišnja količina padavina iznosi oko 135 milimetara.
Kada je Buhara uvrštena na UNESCO-vu listu?
Historijsko središte Buhare uvršteno je na Listu svjetske baštine 1993. godine.
Kakva je veza Ibn Sine s Buharom?
Nakon što je u 10. vijeku liječio samanidskog emira Nuha ibn Mensura, Ibn Sina koristio je vladarsku biblioteku u Buhari.
Izvori
- Wikipedija na turskom jeziku — Buhara tr.wikipedia.org
- Istraživački institut Getty — Buhara getty.edu
- UNESCO — Historijsko središte Buhare whc.unesco.org
- Enciklopedija Iranica — Buhara ii iranicaonline.org
- Wikipedija na engleskom jeziku — Buhara en.wikipedia.org
- Časopis za društvene nauke Univerziteta Fırat — Nabavka i vrste robova u istočnim islamskim društvima na primjeru Samanida dergipark.org.tr
- Anali ISPRS-a — Strategija korištenja dokumentacije o baštini za upravljanje promjenama u historijskom središtu Buhare isprs-annals.copernicus.org
FAQ
Gdje se nalazi Buhara?
Buhara je historijski grad u srednjoj Aziji, unutar granica današnjeg Uzbekistana. Nalazi se u buharskoj oazi, u delti rijeke Zarafšan, na kanalu Šahrud.
Koliko je stara Buhara?
Prema UNESCO-u, historija grada na Putu svile seže više od 2.000 godina u prošlost.
Kakva je klima u Buhari?
Buhara ima hladnu pustinjsku klimu. Prosječna godišnja količina padavina iznosi oko 135 milimetara, pa je grad suh.
Kada je Buhara uvrštena na UNESCO-vu Listu svjetske baštine?
Historijsko središte Buhare uvršteno je na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 1993. godine.
Ko je bio Ibn Sina i kakva je njegova veza s Buharom?
Ibn Sina bio je učenjak iz 10. vijeka. Nakon što je liječio samanidskog emira Nuha ibn Mensura, dobio je pristup vladarskoj biblioteci u Buhari.
Image: Ark of Bukhara (Цитадель Арк. Buxoro arki).jpg — Petar Milošević, CC BY-SA 4.0
