Ko je bio sultan Abdulmedžid I?
Sultan Abdulmedžid I bio je 31. osmanski sultan. Vladao je od 1839. do 1861. Njegovu vladavinu obilježili su edikti o Tanzimatu i Islahatu, Krimski rat i prvi strani zajam carstva. Dao je izgraditi i palaču Dolmabahče te nekoliko istanbulskih džamija. Ako želite razumjeti njegovo mjesto u osmanskoj historiji, počnite od tih reformi i građevina.
Njegovo ime susreće se i u obliku Abdülmecid. Rođen je u Istanbulu 25. 4. 1823. U istom gradu umro je 25. 6. 1861. Njegova vladavina povezala je zakonske promjene, ratovanje i izgradnju palača.
Ko je bio otac Abdulmedžida I?
Abdulmedžidov otac bio je sultan Mahmud II. Majka mu je bila Bezmiâlem Valide Sultan. Na prijestolje je stupio u julu 1839. Izvori se razlikuju u navođenju tačnog datuma: TDV İslâm Ansiklopedisi navodi 1. 7. 1839., a turska Wikipedija 2. 7. 1839.
Veza njegove porodice s prijestoljem nastavila se i nakon njegove vladavine. Četvorica njegovih sinova kasnije su postala osmanski sultani: Murad V (Murad V), Abdulhamid II, Mehmed V Rešad i Mehmed VI Vahideddin (Mehmed VI Vahdeddin). Neposredno ga je, međutim, naslijedio brat Abdulaziz.
Šta se promijenilo tokom njegove vladavine?
Edikt o Tanzimatu pročitan je u Gülhaneu 3. 11. 1839., na početku Abdulmedžidove vladavine. Pripremio ga je Mustafa Rešid-paša. Cilj edikta bio je uspostaviti zakone koji štite ličnu sigurnost i imovinu. Trebao je i ograničiti samovolju vlasti. Time je odnos vlasti i podanika postavljen u središte reforme.
Vojna služba promijenjena je 1843. Uveden je sistem regrutacije žrijebom, a redovna vojna služba određena je na pet godina. Ovu reformu možete povezati sa svakodnevnim životom ako zamislite šta bi pet godina odsustva značilo za jedno domaćinstvo. Mjera je, uz način odabira regruta, određivala i znatan dio njegovog života.
Pravne reforme nastavljene su tokom vladavine. Trgovački zakonik pripremljen je 1850., a Zemljišni zakonik 1858. Ti propisi odnosili su se na trgovinu i zemlju. Edikt iz 1839. bavio se ličnom sigurnošću i imovinom. Zajedno pokazuju kako su reforme zahvatile više oblasti osmanske uprave.
I naučni rad dobio je institucionalni okvir. Encümen-i Dâniş osnovan je 1851. radi pripreme izvornih i prevedenih djela. Abdulmedžid je govorio i čitao francuski. Pratio je evropske publikacije. Njegovo zanimanje za evropsku pisanu riječ zato je, uz rad ove ustanove, imalo i ličnu dimenziju.
Edikt o Islahatu proglasio je 18. 2. 1856. Njime su nemuslimanskim podanicima dodijeljena nova prava. Edikti o Tanzimatu i Islahatu bili su zasebne mjere, donesene u razmaku dužem od šesnaest godina. Oba pripadaju prikazu njegove vladavine, ali njihove datume i navedene ciljeve treba razmatrati pojedinačno.
Kako je Krimski rat oblikovao njegovu vladavinu?
Tokom Krimskog rata 1853–1856. Osmansko carstvo borilo se protiv Rusije zajedno s Britanijom i Francuskom. Sukob je Abdulmedžidovu vlast povezao s tim silama u ratni savez. Finansijski zahtjevi rata donijeli su i veliku promjenu: carstvo je 24. 8. 1854. uzelo prvi strani zajam radi pokrivanja ratnih troškova.
Pariški mirovni ugovor potpisan je 30. 3. 1856. Njime je Osmansko carstvo formalno ušlo u evropski sistem država. Iste godine proglašen je Edikt o Islahatu, a Abdulmedžid se preselio u palaču Dolmabahče. Vojne, diplomatske i graditeljske prekretnice tako su se susrele 1856.
U kasnijim godinama vladavine suočio se s unutrašnjim izazovom. Neuspjeli pokušaj prevrata Kuleli iz 1859. imao je cilj svrgnuti ga i na prijestolje dovesti njegovog brata Abdulaziza. Abdulaziz ga je na kraju naslijedio nakon njegove smrti 1861.
Sultan Abdulmedžid I i Irska: šta se dogodilo?
Abdulmedžid je 1847. pružio novčanu pomoć tokom Velike gladi u Irskoj. Britanski izvori zabilježili su njegovu donaciju od 1.000 funti (£1,000). Taj novčani prilog glavna je činjenica na kojoj počiva njegova povezanost s Irskom. Treba ga razlikovati od zasebne priče o brodovima koji su prevozili pomoć.
Prema toj priči, 1847. tajno je poslao tri broda s pomoći u Droghedu. Historičarka Christine Kinealy izrazila je sumnju u tu priču. Lokalni historičar Brendan Matthews smatra da se dolazak brodova sa žitom u luku može objasniti trgovinom. Možete prihvatiti zabilježenu donaciju, a priču o tajnoj dopremi pomoći posmatrati kao spornu.
Kakvo je graditeljsko naslijeđe Abdulmedžida I?
Palača Dolmabahče važan je dio Abdulmedžidovog graditeljskog naslijeđa. Dao ju je izgraditi na mjestu nekadašnje palače Bešiktaš uz obalu. Gradnja je trajala od 1843. do 1856. U tek dovršenu zgradu preselio se 7. 6. 1856., ubrzo nakon Pariškog mirovnog ugovora.
Palača ima 285 soba, 68 toaleta i šest kupatila. Ti brojevi vam pomažu da predočite njenu veličinu. Uz prostorije povezane s dvorskim životom, njena oprema skreće pažnju i na svakodnevne potrebe kojima je zgrada služila.
Abdulmedžid je tokom 1850-ih dao izgraditi dva paviljona u Ihlamuru. Bili su poznati kao Merasim i Maiyet. Ihlamur je povezan i s njegovim posljednjim danima: umro je u paviljonu Ihlamur (Ihlamur Kasrı) 1861. Ovo mjesto tako povezuje njegovu graditeljsku djelatnost s ličnom biografijom.
Dao je izgraditi i paviljon Kučuksu (Küçüksu Kasrı). Projektovao ga je Nikoğos Balyan. Zamijenio je raniju drvenu zgradu i dovršen je 1857. Njegova izgradnja uslijedila je nakon dovršetka Dolmabahčea. Ta dva projekta pomažu da se prati redoslijed gradnje palača i paviljona tokom njegove vladavine.
Džamije koje je naručivao građene su u različitim sredinama i za različite namjene. Izgradnja džamije Hirka-i Šerif (Hırka-i Şerif Camii) u Istanbulu počela je 1847., a završena je 1851. Abdulmedžid ju je dao izgraditi radi čuvanja i posjećivanja Hirka-i Šerifa, Poslanikovog ogrtača. Ta namjena daje joj posebno mjesto među građevinama čiju je izgradnju podržao.
Džamiju Bujuk Medžidije (Büyük Mecidiye Camii) u Ortakoju Abdulmedžid je dao izgraditi 1854., prema natpisu na ulazu. Iste godine dao je ponovo izgraditi i džamiju Tešvikije (Teşvikiye Camii). Ona je podignuta na mjestu ranije džamije koju je dao izgraditi Selim III. Njegovo graditeljsko naslijeđe zato obuhvata i nove građevine i zamjenu ranijih objekata.
Slike i fotografije Abdulmedžida I: portret iz 1840.
Jedan datirani prikaz Abdulmedžida jeste portret koji je škotski umjetnik David Wilkie naslikao 1840. Riječ je o slikarskom portretu. Nastao je blizu početka njegove vladavine, nakon stupanja na prijestolje 1839., a prije početka izgradnje palače Dolmabahče 1843.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Abdulmedžid je jednoj od džamija koje je dao izgraditi doprinio i svojom kaligrafijom. Islamsko svjedočenje vjere na vratima minbera džamije Hirka-i Šerif njegovo je djelo. Nosi datum 1851., godinu završetka džamije. Njegova veza s tom zgradom zato uključuje i sačuvani natpis, uz samu narudžbu za gradnju.
Njegovo poznavanje francuskog jezika još je jedan detalj iz biografije vladara reformskog doba. Sam je pratio evropske publikacije. Osnivanje ustanove Encümen-i Dâniş 1851. dalo je i institucionalni okvir izvornom pisanju i prevođenju tokom njegove vladavine.
Od čega je umro Abdulmedžid I?
Abdulmedžid je umro od tuberkuloze u paviljonu Ihlamur u Istanbulu 25. 6. 1861. Imao je 38 godina. Prijestolje je zatim preuzeo njegov brat Abdulaziz. Njegov mezar nalazi se u vlastitom turbetu u haremu džamije Javuza Selima (Yavuz Selim Camii), u istanbulskoj četvrti Fatih.
Hronologija
- 25. 4. 1823.: Rođen u Istanbulu.
- juli 1839.: Stupio na prijestolje.
- 3. 11. 1839.: U Gülhaneu pročitan Edikt o Tanzimatu.
- 1843.: Počela izgradnja Dolmabahčea; uvedena vojna regrutacija žrijebom.
- 1847.: Pružio novčanu pomoć tokom gladi u Irskoj.
- 1851.: Dovršena džamija Hirka-i Šerif; osnovan Encümen-i Dâniş.
- 1853–1856.: Osmansko carstvo učestvovalo u Krimskom ratu.
- 1854.: Carstvo uzelo prvi strani zajam; Abdulmedžid dao izgraditi džamiju Bujuk Medžidije i ponovo izgraditi džamiju Tešvikije.
- 18. 2. 1856.: Proglasio Edikt o Islahatu.
- 30. 3. 1856.: Potpisan Pariški mirovni ugovor.
- 7. 6. 1856.: Preselio se u palaču Dolmabahče.
- 1857.: Dovršen paviljon Kučuksu.
- 1859.: Propao pokušaj svrgavanja poznat kao Kuleli.
- 25. 6. 1861.: Umro u paviljonu Ihlamur; naslijedio ga Abdulaziz.
Često postavljana pitanja
Ko je bio otac sultana Abdulmedžida I?
Njegov otac bio je sultan Mahmud II. Majka mu je bila Bezmiâlem Valide Sultan.
Je li sultan Abdulmedžid I pomogao Irskoj?
Da. Donirao je novac tokom Velike gladi 1847. Britanski izvori zabilježili su 1.000 funti (£1,000). Priča o tri broda koja su tajno dopremila pomoć u Droghedu ostaje sporna.
Od čega je umro Abdulmedžid I?
Umro je od tuberkuloze 25. 6. 1861., u dobi od 38 godina, u paviljonu Ihlamur u Istanbulu.
Koju je palaču dao izgraditi Abdulmedžid I?
Dao je izgraditi palaču Dolmabahče, građenu od 1843. do 1856. U nju se preselio 7. 6. 1856.
Izvori
- TDV Islamska enciklopedija — Abdülmecid islamansiklopedisi.org.tr
- Wikipedija — Abdülmecid tr.wikipedia.org
- Wikipedija — Abdulmejid I en.wikipedia.org
- Turska enciklopedija obrazovanja — Abdülmecid turkmaarifansiklopedisi.org.tr
- TBMM — Nacionalne palače tbmm.gov.tr
- Anadolu Ajansı — Palača Dolmabahče, veličanstveno osmansko naslijeđe, puni 170 godina aa.com.tr
- Nacionalne palače — Palača Dolmabahče millisaraylar.gov.tr
- Ministarstvo kulture i turizma — Palača Kučuksu ktb.gov.tr
- TDV Islamska enciklopedija — Džamija Hirka-i Šerif islamansiklopedisi.org.tr
- TDV Islamska enciklopedija — Džamija Ortakoj islamansiklopedisi.org.tr
- TDV Islamska enciklopedija — Džamija Tešvikije islamansiklopedisi.org.tr
- AramcoWorld — Irska priča o gladi i sultanu archive.aramcoworld.com
FAQ
Ko je bio otac sultana Abdulmedžida I?
Njegov otac bio je sultan Mahmud II. Majka mu je bila Bezmiâlem Valide Sultan.
Je li sultan Abdulmedžid I pomogao Irskoj?
Da. Tokom Velike gladi u Irskoj 1847. pružio je novčanu pomoć. Britanski izvori zabilježili su donaciju od 1.000 funti (£1,000). Zasebna priča o tri broda koja su tajno dopremila pomoć u Droghedu ostaje sporna.
Od čega je umro Abdulmedžid I?
Umro je od tuberkuloze u paviljonu Ihlamur u Istanbulu 25. 6. 1861., u dobi od 38 godina.
Koju je palaču dao izgraditi Abdulmedžid I?
Dao je izgraditi palaču Dolmabahče. Građena je od 1843. do 1856. na mjestu nekadašnje palače Bešiktaš uz obalu. U nju se preselio 7. 6. 1856.
Image: Sultan Abdülmecid – Google Art Project.jpg — Unknown authorUnknown author, Public domain
