Mumifikacija u starom Egiptu: postupak od 70 dana

Vjerovatno ste u muzeju vidjeli mumiju i zapitali se kako tijelo može opstati hiljadama godina. Odgovor je u spoju hemije, strpljenja i vjerovanja. Ovdje možete pratiti kako je taj postupak izgledao, korak po korak.

Šta je mumija?

Mumija je ljudsko ili životinjsko tijelo čija su meka tkiva sačuvana. To mogu omogućiti hemijska obrada, suhoća, izrazita hladnoća ili nedostatak zraka. Neke mumije nastaju slučajno. U Egiptu mumije su izrađivane namjerno.

Zašto su stari Egipćani čuvali tijelo?

Razlog je bio u vjerovanju. Egipćani su smatrali da su ba (duša) i ka (životna sila) i nakon smrti trebali fizičko uporište. Ako bi tijelo istruhnulo, to uporište bi nestalo. Zato su nastojali sačuvati tijelo u cijelosti.

Gdje je počela mumifikacija?

Prema jednoj starijoj teoriji, mumifikacija je počela oko 2600. godine p. n. e. među pripadnicima kraljevskih porodica. Noviji nalazi dovode to u pitanje. Grobovi u Hijerakonpolisu (turski: Hierakonpolis), datirani oko 3500. godine p. n. e., pripadali su ljudima koji nisu bili dio elite. Nalazi pokazuju da su im vađeni organi i umotavani dijelovi tijela. Ta je praksa starija nego što je tvrdila ranija teorija i nije bila namijenjena samo kraljevima.

Dodatni dokaz pruža mumija iz Egipatskog muzeja u Torinu (turski: Torino). Datirana je u period oko 3700–3500. godine p. n. e. Analize objavljene 2018. godine pokazale su da tijelo nije isušio samo pustinjski pijesak. Neko ga je obradio sredstvima za očuvanje. U povojima je pronađena mješavina biljnog ulja, zagrijane smole četinara, ekstrakta aromatične biljke i biljne gume ili šećera.

Kako su stari Egipćani mumificirali mrtve, korak po korak?

Australijski muzej opisuje metodu koja se približno od 1550. do 664. godine p. n. e. primjenjivala na članovima kraljevskih porodica i visokim službenicima kao jednu od najrazvijenijih i najsloženijih tehnika mumifikacije. Priprema i umotavanje tijela trajali su oko 70 dana. Koraci u nastavku prate postupak iz doba Novog kraljevstva.

1. Kuća za balzamiranje

Prvi zahvati obavljali su se u radionici za mumifikaciju zvanoj Per-Nefer.

2. Vađenje mozga i organa

Balzameri su kroz nos uvlačili dugu bronzanu alatku kako bi izvukli mozak. Do ostalih unutrašnjih organa dolazili su kroz rezove na trbuhu i dijafragmi.

Sa srcem su postupali drugačije. Egipćani su ga smatrali središtem znanja i osjećanja, pa su ga obično ostavljali u tijelu. Mozak su često bacali.

3. Odvojena obrada organa

Pluća, želudac, jetra i crijeva mumificirani su odvojeno. Zatim su ih stavljali u zasebne kanopske posude. Poklopci tih posuda predstavljaju četiri Horusova sina. Posuda s glavom šakala štitila je želudac, prethodno osušen i umotan u lan.

4. Sušenje natronom

Zatim je slijedio ključni korak. Natron je karbonatna so sakupljana uz rubove pustinjskih jezera. Izvlači vodu iz tijela i pomaže u sprečavanju truljenja. Uklanjali su ga nakon približno 40 dana sušenja.

Zamislite so kojom u svojoj kuhinji posipate narezano povrće. Ona izvlači vodu. Natron je djelovao na isti način, ali u mnogo većem obimu.

5. Ispunjavanje tijela

Kada bi se tijelo osušilo, njegove šupljine mogli su ispuniti lanom, vrećicama natrona, biljem, piljevinom, pijeskom ili sjeckanom slamom. Tako je tijelo lakše zadržavalo oblik.

6. Umotavanje u lan

Balzameri su prste i udove umotavali u lan, jedan po jedan. Između slojeva stavljali su amajlije i nakit.

Vremenski pregled

• 3700–3500. p. n. e.: Iz ovog perioda potječe mumija iz Torina. Njeni povoji sadržavali su mješavinu sredstava za očuvanje.
• Oko 3500. p. n. e.: Grobovi u Hijerakonpolisu svjedoče o vađenju organa i umotavanju dijelova tijela.
• Oko 1550–664. p. n. e.: Razvijena mumifikacija primjenjivala se na članovima kraljevskih porodica i visokim službenicima.
• Nakon približno 1000. p. n. e.: Izvađeni organi mogli su se vratiti u tijelo ili položiti pored njega.
• 26. dinastija: U upotrebi je bila radionica za balzamiranje u Sakkari (turski: Sakkara), proučavana u istraživanju iz 2023. godine.
• 1898.: Victor Loret pronašao je skrivene kraljevske mumije u grobnici Amenhotepa II, KV35.
• 2018.: Objavljene su analize mješavine sredstava za očuvanje na mumiji iz Torina.
• 2023.: U časopisu Nature objavljene su hemijske analize posuda s natpisima iz radionice u Sakkari.

Šta ako niste mogli platiti sve to?

Potpuna mumifikacija koštala je novca. Ljudi koji nisu mogli platiti detaljnu obradu ipak su imali druge mogućnosti. Njihova tijela mogla su se osušiti u vrućem pustinjskom pijesku ili premazati smolom. Ti postupci bili su jeftiniji, a također su čuvali tijelo.

Kako je izgledala sahrana?

Kada bi tijelo bilo spremno, sahrana je mogla početi. Događaji su slijedili ovim redom:

1. U pogrebnim povorkama bogatih porodica dvije žene, rođakinje ili svećenice, mogle su preuzeti uloge Izide i Neftide (turski: Neftis), glavnih božica žalovanja.
2. U povorci su nošene kanopske posude i grobni prilozi.
3. Ožalošćeni su čamcima prelazili na zapadnu obalu Nila (turski: Nil). Zapadna obala bila je poželjna strana za ukop.
4. Na ulazu u grobnicu svećenici su obavljali obred otvaranja usta. Mumiju su držali uspravno. Izgovarali su molitve, provodili pročišćavanje i dodirivali je obrednim predmetima kako bi umrla osoba mogla koristiti svoja čula na drugom svijetu.
5. Umrloj osobi prinosili su hranu i odjeću.
6. Nakon pogrebnog obroka mumiju su polagali u grobnu komoru.

Jesu li mumificirane i životinje?

Da, i to u ogromnom broju. Na nekim životinjskim grobljima u Egiptu nalaze se milioni mumija. Mnoge od tih životinja nisu bile kućni ljubimci. Uzgajane su da bi bile prinesene bogovima.

Gdje možete vidjeti kraljevske mumije?

Ako posjetite Kairo (turski: Kahire), kraljevske mumije možete vidjeti u Dvorani kraljevskih mumija Nacionalnog muzeja egipatske civilizacije. Prema podacima muzeja, u njoj se nalazi 20 mumija: 18 kraljeva i 2 kraljice iz perioda od 17. do 20. dinastije.

Kraljevske mumije pronađene su i 1898. godine. Francuski egiptolog Victor Loret otkrio je grobnicu Amenhotepa II (KV35) u Dolini kraljeva. U drugoj komori pronašao je 13 skrivenih mumija, među kojima je bilo devet kraljeva.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

• Riječ „mumija” možda potječe od katrana. Povezana je s riječju mummiya, koja u perzijskom i arapskom označava katran ili bitumen. Ipak, tamna boja egipatskih mumija uglavnom potječe od smola.
• Nokti su se mogli vezivati. U Novom kraljevstvu balzameri su mogli vezati nokte za prste ruku i nogu kako ne bi otpali tokom sušenja tijela.
• Ispod kapaka stavljali su podloške. Neki balzameri iz Novog kraljevstva stavljali su podloške ili luk ispod očnih kapaka.
• Organi su se vraćali u tijelo. Nakon približno 1000. godine p. n. e. organi su se mogli vratiti u tijelo ili položiti pored njega. Uprkos tome, u grobnicama su se i dalje mogle nalaziti simbolične kanopske posude, prazne ili ispunjene.
• Posude s natpisima otkrivaju recept. Istraživanje objavljeno 2023. godine u časopisu Nature analiziralo je ostatke iz 31 keramičke posude iz radionice za balzamiranje u Sakkari, iz doba 26. dinastije. Na posudama su bili natpisi koji su označavali njihov sadržaj ili namjenu. Rezultati su otkrili mješavine korištene za njegu glave i povoja.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Wikipedia — Mumija en.wikipedia.org
2. Australijski muzej — Sahrane u starom Egiptu australian.museum
3. Australijski muzej — Porijeklo mumifikacije u starom Egiptu australian.museum
4. Australijski muzej — Kako su stari Egipćani mumificirani? australian.museum
5. Univerzitet u Yorku — Prahistorijska mumija otkriva staroegipatski recept za balzamiranje york.ac.uk
6. Muzej Spurlock Univerziteta u Illinoisu — Mumifikacija: Novo kraljevstvo spurlock.illinois.edu
7. Američki prirodnjački muzej — Mumije u Egiptu amnh.org
8. Nature — Biomolekularne analize omogućavaju nove uvide u staroegipatsko balzamiranje nature.com
9. Nacionalni muzej egipatske civilizacije — Dvorana mumija nmec.gov.eg

Image: Egyptian – A Complete Set of Canopic Jars – Walters 41171, 41172, 41173, 41174 – Group.jpg — Anonymous (Egypt)Unknown author, Public domain