Mađarska revolucija 1956: Zašto je izbila i kako je ugušena

Mađarska revolucija 1956. (turski: 1956 Macar Devrimi) izbila je jer su politička represija, ekonomske teškoće i protivljenje sovjetskoj dominaciji potaknuli zahtjeve za promjenama. Demonstracije su prerasle u oružani ustanak kada je organizacija državne sigurnosti ÁVH 23. 10. 1956. otvorila vatru na demonstrante. Sovjetske snage ugušile su revoluciju drugom vojnom intervencijom, pokrenutom 4. 11. 1956. Uslijedili su zatvaranja i pogubljenja.

Ključna prekretnica nastupila je 31. 10. 1956., kada su sovjetski lideri odlučili vojno ugušiti revoluciju. Ta odluka prethodila je proglašenju neutralnosti koje je Imre Nagy objavio 1. 11. 1956. Ako pratite slijed događaja od studentskih zahtjeva do sovjetske intervencije, vidjet ćete zašto uzroke revolucije, reforme i poraz treba posmatrati zajedno.

Zašto je izbila Mađarska revolucija 1956.?

Pod Mátyásom Rákosijem, ÁVH je progonio političke protivnike zastrašivanjem, lažnim optužbama, zatvaranjem i mučenjem. Zbog djelovanja državne sigurnosti bilo je opasno izražavati političko neslaganje. Zahtjevi za promjenama zato su se odnosili i na represivni aparat i na ljude koji su njime upravljali.

Ekonomske teškoće proširile su nezadovoljstvo. Početkom 1950-ih, skupa izgradnja teške industrije, loše upravljanje resursima i nestašice hrane snizili su životni standard. Vezu sa svakodnevicom možete vidjeti kroz pitanje hrane: zbog nestašica je ekonomska politika postala briga svakog domaćinstva, uz strah koji je stvarala politička policija.

Nagyjev raniji mandat na čelu vlade probudio je očekivanja reformi. Premijer je postao u julu 1953. i počeo ublažavati represiju i mijenjati ekonomsku politiku. Izgubio je podršku Moskve i smijenjen je u proljeće 1955. Njegova smjena prekinula je već započeti reformski program.

U februaru 1956., kritika Staljinove vladavine na Dvadesetom kongresu Komunističke partije Sovjetskog Saveza pojačala je pritisak da se istraže zloupotrebe pod Rákosijem. Ipak, promjena rukovodstva u julu nije pružila mnogo razloga za povjerenje. Rákosijev nasljednik Ernő Gerő izjavio je da neće biti ustupaka reformistima.

Kako su demonstracije 23. 10. 1956. prerasle u oružani ustanak?

Studenti Tehničkog univerziteta u Budimpešti pripremili su 22. 10. 1956. šesnaest zahtjeva. Među njima su bili povlačenje sovjetskih trupa, vlada na čelu s Nagyjem i višestranački izbori tajnim glasanjem. Program je povezivao nacionalnu nezavisnost s promjenama u političkom predstavljanju.

Demonstracijama 23. 10. 1956. izražena je i solidarnost s poljskim radnicima. Studenti su željeli da se njihovi reformski zahtjevi čuju. Te večeri studentska delegacija, koja je tražila da se zahtjevi emituju, zadržana je u zgradi Mađarskog radija. ÁVH je zatim otvorio vatru na demonstrante ispred zgrade, što je pokrenulo oružane sukobe.

Tokom borbi, dio mađarskih vojnika pridružio se demonstrantima. Ustanici su dijelili zaplijenjeno vojno i policijsko oružje. Pristup tom oružju pomogao je da sukob ispred zgrade radija preraste u oružani ustanak.

Te noći ustanici su srušili Staljinov spomenik u Budimpešti. Revolucionari su preuzeli kontrolu i nad pojedinim skladištima oružja, kasarnama i policijskim stanicama. Rušenje spomenika pratilo je zauzimanje mjesta na kojima su bili koncentrisani oružje i državna vlast.

Nakon što je Gerő zatražio vojnu pomoć, sovjetske trupe ušle su u Budimpeštu ujutro 24. 10. 1956. Zauzele su mostove, raskrsnice i prostor oko parlamenta. Nagy se istog dana vratio na mjesto premijera, dok su sovjetske snage već zauzimale položaje širom glavnog grada.

Koje je promjene željela vlada Imrea Nagyja?

Nagyjeva vlada objavila je niz odluka i najava. Nagy je 28. 10. 1956. naredio prekid vatre. Najavio je i raspuštanje ÁVH-a, amnestiju i povlačenje sovjetskih trupa. Ta obećanja odnosila su se i na borbe i na glavne razloge nezadovoljstva koji su doveli do pobune.

Politička vlast mijenjala se i na lokalnom nivou. Radnički savjeti, nastali tokom ustanka, počeli su preuzimati vlast u lokalnoj upravi od organizacija Mađarske partije radnog naroda. Revolucija je zato obuhvatala promjene koje su sezale dalje od vlade na čelu s Nagyjem.

Nagy je 30. 10. 1956. najavio ukidanje jednopartijskog sistema. Krenuo je prema koaliciji koja bi uključivala Stranku malih posjednika, socijaldemokrate i Nacionalnu seljačku stranku. Predloženi politički poredak omogućavao je strankama izvan vladajuće organizacije da učestvuju u vlasti.

Nagy je 1. 11. 1956. proglasio neutralnost Mađarske i najavio njen izlazak iz Varšavskog pakta. Zatražio je podršku Ujedinjenih nacija. Ako razdvojite ove datume, uočit ćete važnu činjenicu: proglašenje neutralnosti uslijedilo je nakon odluke Moskve da upotrijebi silu.

Zašto je Sovjetski Savez pokrenuo novu vojnu intervenciju?

Sovjetsko rukovodstvo promijenilo je smjer 31. 10. 1956. Pravda je tog dana objavila saopćenje o spremnosti za pregovore o prisustvu sovjetskih trupa u Mađarskoj. Ipak, sovjetski lideri odlučili su vojno ugušiti revoluciju.

Objavljeni sovjetski dokumenti ukazuju na nekoliko razloga za tu odluku. Moskva je strahovala od sloma komunističke vlasti u Mađarskoj i širenja pokreta na susjedne zemlje. Strahovala je i da će tokom Suecke krize pred Zapadom djelovati slabo. Ti razlozi objašnjavaju zašto se odluka ne može svesti na Nagyjevo kasnije proglašenje neutralnosti.

Pregovori o povlačenju nastavljeni su i u novembru. U noći 3. 11. 1956., mađarska delegacija na čelu s ministrom odbrane Pálom Maléterom otišla je u Tököl, blizu Budimpešte, da razgovara o sovjetskom odlasku. Službenici sovjetske sigurnosti tamo su uhapsili delegaciju.

Druga intervencija počela je 4. 11. 1956. Maršal Ivan Konjev rukovodio je operacijom Vihor, koja je koordinisala djelovanje sedamnaest sovjetskih divizija uz upotrebu tenkova, pješadije, artiljerije i zračnih napada. Istog dana uspostavljena je Mađarska revolucionarna radničko-seljačka vlada na čelu s Jánosom Kádárom, uz sovjetsku podršku.

Napad nije odmah okončao sve sukobe. Prema vodiču Kongresne biblioteke, borbe su trajale do 11. 11. 1956. Novine izvan Budimpešte također su duže zadržale mogućnost slobodnog objavljivanja od novina u glavnom gradu.

Hronologija

• Juli 1953: Nagy je postao premijer i započeo reforme.
• Proljeće 1955: Nagy je smijenjen nakon što je izgubio podršku Moskve.
• Februar 1956: Dvadeseti kongres Komunističke partije Sovjetskog Saveza pojačao je kritiku Staljinove vladavine.
• Juli 1956: Gerő je zamijenio Rákosija.
• 22. 10. 1956.: Budimpeštanski studenti pripremili su šesnaest zahtjeva.
• 23. 10. 1956.: Demonstracije su prerasle u oružani ustanak nakon pucnjave kod Mađarskog radija.
• 24. 10. 1956.: Sovjetske trupe ušle su u Budimpeštu; Nagy se vratio na mjesto premijera.
• 28. 10. 1956.: Nagy je najavio prekid vatre i raspuštanje ÁVH-a.
• 30. 10. 1956.: Nagy je najavio ukidanje jednopartijske vlasti.
• 31. 10. 1956.: Sovjetski lideri odlučili su pokrenuti novu vojnu intervenciju.
• 1. 11. 1956.: Nagy je proglasio neutralnost i izlazak iz Varšavskog pakta.
• 3. 11. 1956.: Službenici sovjetske sigurnosti uhapsili su mađarsku delegaciju u Tökölu.
• 4. 11. 1956.: Počela je operacija Vihor i uspostavljena je Kádárova vlada.
• 11. 11. 1956.: Prema vodiču Kongresne biblioteke, borbe su trajale do ovog datuma.
• 22. 11. 1956.: Nagy je uhapšen nakon izlaska iz jugoslavenske ambasade i odveden u Rumuniju.
• 16. 6. 1958.: Nagy, Maléter i Miklós Gimes su pogubljeni.
• 16. 6. 1989.: Nagy i njegovi saborci ponovo su sahranjeni na javnoj ceremoniji.

Šta je uslijedilo nakon gušenja revolucije, pogubljenja i izbjegličkog egzodusa?

Izvještaj mađarskog Centralnog zavoda za statistiku iz januara 1957. zabilježio je 2.652 poginulih i 19.226 povrijeđenih širom zemlje. Izvještaj je obuhvatao period od 23. 10. 1956. do 16. 1. 1957. Kada naiđete na ove brojke, obratite pažnju na datume: one obuhvataju duži period od samog novembarskog napada.

Prema Mađarskom nacionalnom arhivu, u represalijama je izrečeno približno 22.000 zatvorskih kazni. Ukupan broj pogubljenja i dalje je sporan. Péter Bencsik u svom naučnom radu navodi da većina historičara prihvata broj od 229, dok neki istraživači zagovaraju procjene od 400–500.

Nagy je 4. 11. 1956. potražio utočište u jugoslavenskoj ambasadi. Napustio ju je 22. 11. 1956., nakon što je dobio garanciju sigurnog prolaska. Službenici sovjetske sigurnosti uhapsili su ga i odveli u Rumuniju. Njegov izlazak iz ambasade tako je završio pritvaranjem uprkos datoj garanciji.

Nagy, Maléter i novinar Miklós Gimes pogubljeni su 16. 6. 1958. u budimpeštanskom zatvoru nakon političkog suđenja zatvorenog za javnost. Godinama kasnije, Nagy i njegovi saborci ponovo su sahranjeni na javnoj ceremoniji 16. 6. 1989. Mađarska televizija prenosila je ceremoniju uživo. Ona je postala simboličan događaj u prelasku iz komunističkog sistema vlasti.

Prema UNHCR-u, izbjeglički egzodus obuhvatio je približno 200.000 ljudi prije zatvaranja granica. Oko 180.000 prešlo je u Austriju, dok je 20.000 ušlo u Jugoslaviju. Ovi brojevi pokazuju razmjere odlaska koji je pratio gušenje revolucije i njegove posljedice.

Detalji koje nećete pronaći u vodičima

Osmi studentski zahtjev odnosio se na uranij. Tražilo se objavljivanje sovjetskih povlastica nad mađarskim nalazištima uranija i sloboda prodaje uranija na svjetskom tržištu. Program od šesnaest tačaka tako je uključivao i konkretan zahtjev za kontrolu nad ekonomskim resursima.

Zastava revolucije također je nosila jasnu političku poruku. Demonstranti su iz mađarskih zastava izrezivali državni grb oblikovan po sovjetskom uzoru. Zastava s rupom koja je tako nastala postala je jedan od simbola Revolucije 1956.

Nakon gušenja revolucije postalo je opasno čuvati štampani materijal. Posjedovanje novina, letaka i plakata nastalih tokom revolucije bilo je nezakonito u Mađarskoj. Biblioteke su te zbirke decenijama držale zatvorenim za javnost.

Nagy je ponio dokumente kada je 4. 11. 1956. ušao u jugoslavensku ambasadu. Oni su dospjeli u Beograd. Vlasti Srbije predale su ih Mađarskom nacionalnom arhivu tek 2008.

Postupanje s posmrtnim ostacima dodatno je produžilo tajnost koja je okruživala pogubljenja. Godinama nakon smrti, Nagy i njegovi saborci tajno su ponovo sahranjeni pod lažnim imenima na grobljanskoj parceli 301 u Budimpešti. Njihovoj javnoj ponovnoj sahrani 1989. prethodila je ta historija skrivenih ukopa.

Često postavljana pitanja

Je li revolucija već 23. 10. 1956. bila oružani pokret?

Na demonstracijama su izneseni reformski zahtjevi i izražena solidarnost s poljskim radnicima. Oružani sukobi uslijedili su nakon zadržavanja studentske delegacije i pucnjave ÁVH-a na demonstrante ispred Mađarskog radija. Dio vojnika zatim se pridružio demonstrantima, a zaplijenjeno oružje je podijeljeno.

Je li Nagyjevo proglašenje neutralnosti izazvalo odluku o sovjetskoj intervenciji?

Sovjetski lideri odlučili su vojno ugušiti revoluciju 31. 10. 1956. Nagy je neutralnost i izlazak iz Varšavskog pakta objavio 1. 11. 1956. Odluka Moskve, dakle, prethodila je njegovoj objavi.

Je li otpor prestao 4. 11. 1956.?

Ne. Veliki sovjetski napad počeo je 4. 11. 1956., ali borbe su trajale do 11. 11. 1956.

Koliko je ljudi izbjeglo iz Mađarske?

UNHCR navodi ukupno približno 200.000 ljudi prije zatvaranja granica. Oko 180.000 otišlo je u Austriju, a 20.000 u Jugoslaviju.

Izvori

1. Wikipedia — Mađarska revolucija 1956 en.wikipedia.org
2. Vikipedi — Mađarska revolucija 1956 tr.wikipedia.org
3. Američko-mađarski muzej — Hronologija 1956 magyarmuseum.org
4. Nemzeti Archívum — Sjećamo se revolucije 1956 nemzetiarchivum.hu
5. Univerzitet George Washington, Arhiv nacionalne sigurnosti — Mađarska revolucija 1956 nsarchive2.gwu.edu
6. Kongresna biblioteka — Revolucija 1956.: Novine i drugi izvori guides.loc.gov
7. Magyar Nemzeti Levéltár — Revolucija mnl.gov.hu
8. Péter Bencsik — Represalije nakon Mađarske revolucije 1956. prema novim historijskim istraživanjima: pregled publicatio.bibl.u-szeged.hu
9. Nemzeti Archívum — Sjećamo se mučenika iz 1956 nemzetiarchivum.hu
10. UNHCR — Pedeseta godišnjica mađarskog ustanka i izbjegličke krize unhcr.org
11. Magyar Nemzeti Levéltár — Zbirka iz 1956 aol.mnl.gov.hu
12. Institut za nacionalno naslijeđe — Nacionalni memorijalni park žalosti: Ponovna sahrana 301.nori.gov.hu

FAQ

Image: 1956 Hungarian Revolution Memorial, Saanich, British Columbia, Canada 09.jpg — Michal Klajban, CC BY-SA 4.0