Gdje se nalazila Likija
Likija (Likya) se nalazila na jugozapadu Anatolije, na području današnjeg poluostrva Teke. Zapadni susjed bila joj je Karija (Karya). Na istoku se nalazila Pamfilija (Pamfilya). Južnu granicu činilo je Sredozemno more.
Kratak odgovor
Likijci su klesali grobnice u liticama iz tri međusobno povezana razloga.
- Stijena je bila dostupna i pogodna za obradu. Generalna direkcija za muzeje navodi da su grobnice u Fethiyeu isklesane u prirodnoj stijeni pogodnoj za klesanje i završnu obradu.
- Grobnice su bile namijenjene ljudima visokog položaja. Isti izvor navodi da su monumentalne grobnice u Fethiyeu građene za pripadnike viših društvenih slojeva.
- Grobnica visoko u litici mogla je prenositi poruku. Istraživači taj položaj povezuju s vjerovanjem u putovanje duše prema nebu, ali i s pokazivanjem moći.
U nastavku možete detaljnije upoznati svaki od tih razloga.
Kamene kopije drvenih kuća
Kada pogledate likijsku grobnicu, možete pomisliti da gledate zgradu. Upravo se takav dojam želio postići.
Atik, Bell i Erdoğan objavili su studiju 2013. godine. U njoj navode da su likijske grobnice prenijele oblike drvenih kuća u kamen. Time su, prema njihovom tumačenju, stvarale vezu između mrtvih i živih.
Pomislite na vlastita ulazna vrata. Ona posjetiocima govore ko živi iza njih i koliko je imućan. Likijska porodica činila je nešto slično za svoje umrle. Grobnica je imala prepoznatljivo pročelje, poput kuće. Samo što je bila uklesana u liticu umjesto sagrađena uz ulicu.
Tlos pokazuje koliko su ta pročelja mogla biti raznovrsna. Korkut i Özdemir u studiji iz 2019. godine dijele grobnice u stijenama u Tlosu u četiri grupe:
- Grobnice s pročeljem u obliku kuće
- Grobnice s pročeljem u obliku hrama
- Grobnice s pročeljem ukrašenim pleterom
- Jednostavne grobnice nalik sarkofazima
Kuća je, dakle, bila samo jedan uzor. Neki graditelji birali su oblik hrama.
Amintina grobnica u Fethiyeu
Najpoznatiji primjer nalazi se na planinskoj padini južno od današnjeg Fethiyea. To je područje antičkog Telmesa (Telmessos). Ministarstvo kulture datira Amintinu grobnicu u 4. vijek prije nove ere.
Na lokalitetu se nalazi više grobnica uklesanih u strmu padinu. Tri imaju pročelja u obliku hrama.
Pročelje Amintine grobnice oblikovano je kao prednja strana hrama uklesana u stijenu. Izvedeno je u jonskom redu. Ima dva stuba između dvije ante, odnosno istaknutih završetaka bočnih zidova.
Grobnica je dobila ime po natpisu. Portal kulture navodi ime kao „Amintas, sin Hermapije“.
Neki prikazi nazivaju Amintu vladarom Telmesa. Generalna direkcija za muzeje napominje da njegov identitet nije potpuno poznat. Poznati su nam ime, grobnica i vrijeme njenog nastanka, ali nemamo potvrđenu biografiju.
Zašto tako visoko? Dva objašnjenja
O tome istraživači i dalje raspravljaju.
Atik, Bell i Erdoğan povezuju visoki položaj likijskih grobnica s vjerovanjem da se duša prenosi na nebo. Smatraju da je isti položaj služio i pokazivanju moći.
Ta dva tumačenja ne isključuju jedno drugo. Grobnica na jasno vidljivom mjestu u litici mogla je istovremeno služiti vjerovanju i porodici.
Ista studija opisuje monumentalne likijske grobnice u obliku hrama kao građevine koje su odražavale bogatstvo i položaj vlasnikove porodice. Prolaznik je taj položaj mogao prepoznati izdaleka.
To odgovara navodu Generalne direkcije za muzeje da su monumentalne grobnice pripadale ljudima visokog društvenog položaja. Nije svako dobio takvo pročelje. Litica je bila javna pozornica, a porodica je morala imati sredstva da to plati.
Nisu služile samo za sahranjivanje
Grobnice su služile i živima.
U Tlosu se na vanjskim pročeljima nalaze ležišta za stele, mjesta za žrtvenike i jame za prinose. Prema studiji Korkuta i Özdemira, ta obilježja pokazuju da su se oko grobnica obavljali obredi za mrtve.
Grobnica u stijeni zato nije bila samo zatvorena komora. Porodice su joj se vraćale. Tu su ostavljale prinose.
Kaunos: grobnice iznad rijeke Dalyan
Ako krenete na izlet brodom u Dalyanu, na suprotnoj obali vidjet ćete grobnice. One pripadaju Kaunosu, unutar granica okruga Köyceğiz, preko rijeke Dalyan.
UNESCO-ov dokument za Tentativnu listu opisuje Kaunos kao središte kaunoske regije, koja se nalazila između Karije i Likije.
Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam u Muğli navodi da u Kaunosu postoji 167 grobnica u stijenama, datiranih u 4. vijek prije nove ere. Raspoređene su u sedam zona. Monumentalne grobnice isklesane su za gradske velikaše u strmoj, južno okrenutoj stijeni planine Balıklar. UNESCO-ov dokument navodi da je ta stijena od krečnjaka.
Grobnice su i dio šire priče o granicama.
Ko je koga oponašao?
Freya Stark smatrala je da su grobnice u obliku hrama u Kaunosu kopije likijskih primjera. Paavo Roos je oprezniji. Napominje da se u 4. vijeku prije nove ere utjecaj možda širio u suprotnom smjeru, iz Karije prema Likiji.
Pitanje porijekla zato ostaje otvoreno. Možemo reći da je ovo područje, na granici dviju kultura, dijelilo običaj klesanja pročelja hramova u stijeni.
Detalji koje nećete naći u turističkim vodičima
- Kamena ležišta u unutrašnjosti. Komora Amintine grobnice ima tri kline. To su kamena ležišta koja su služila za sahranjivanje.
- Isklesana vrata. Na ulazu u grobnu komoru stijena je oblikovana kao vrata s četiri glavna polja.
- Potpis putopisca. Paavo Roos bilježi da je putopisac Charles Texier također uklesao vlastiti potpis na nadvratnik ulaza u grobnicu.
- Dvije vrste kamenih vrata. Roos piše da su grobnice s pročeljima u obliku hrama na granici Likije i Karije na likijskoj strani imale klizna kamena vrata. Na karijskoj strani kamena vrata okretala su se oko osovine.
- Luka bez mora. Kaunos je bio antička luka. Delta Dalyana i nekadašnji zaljev ispunili su se muljem, pa se grad danas nalazi oko 8 kilometara od obale.
Hronologija
- 4. vijek prije nove ere: Iz tog vijeka potječu Amintina grobnica u Fethiyeu i monumentalne grobnice u stijenama u Kaunosu.
- 43. godina nove ere: Likija postaje rimska provincija za vrijeme cara Klaudija.
- 129. godina nove ere: U Andrijaki je sagrađeno skladište žita, u zgradi koja je kasnije postala Muzej likijskih civilizacija.
- 1999. godina: Kate Clow istražuje, osmišljava i obilježava savremeni Likijski put.
- 15. 4. 2014.: Kaunos je predložen za upis na Tentativnu listu svjetske baštine UNESCO-a.
- 2016. godina: Historijsko skladište žita u Andrijaki počinje raditi kao Muzej likijskih civilizacija.
Posjeta grobnicama danas
Amintinu grobnicu možete vidjeti na padini južno od Fethiyea. Grobnice u Kaunosu možete posmatrati s rijeke kod Dalyana. U Tlosu možete vidjeti četiri prethodno opisana tipa pročelja.
Ako volite pješačiti, Likijski put (Likya Yolu) prati historijsku obalu Likije. Kate Clow ga je istražila, osmislila i obilježila 1999. godine. Udruženje kulturnih ruta navodi da je ruta Fethiye–Antalya duga 760 kilometara. Portal Likijskog puta Ministarstva kulture prikazuje početak južno od Ovacıka. Ruta je predstavljena na 31 kartografskom listu, od dionice Ovacık–Kirme do dionice Sarıçınar–Hisarçandır.
Za širi kontekst posjetite Muzej likijskih civilizacija (Likya Uygarlıkları Müzesi) u Demreu. Otvoren je 2016. godine u rimskom skladištu žita u luci Andrijaka (Andriake). Skladište potječe iz 129. godine nove ere.
Šta vam grobnice govore
Likijska grobnica u stijeni istovremeno je praktično rješenje i poruka. Graditelji su koristili stijenu pogodnu za klesanje. Oblikovali su je poput kuće ili hrama. Smjestili su je tamo gdje su je ljudi mogli vidjeti.
Kada stanete ispod takve grobnice, gledate ono po čemu je jedna porodica željela ostati upamćena. Vjerovanje, bogatstvo i društveni položaj vidljivi su na istom pročelju.
Često postavljana pitanja
Zašto su likijske grobnice uklesane u litice?
Istraživači nude dva povezana objašnjenja. Atik, Bell i Erdoğan visoki položaj povezuju s vjerovanjem da se duša uzdiže prema nebu. Smatraju i da je isti položaj pokazivao moć. Važna je bila i sama stijena jer su grobnice u Fethiyeu isklesane u prirodnoj stijeni pogodnoj za obradu.
Ko je sahranjivan u monumentalnim grobnicama u stijenama?
Generalna direkcija za muzeje navodi da su monumentalne grobnice u stijenama u Fethiyeu građene za ljude visokog društvenog položaja. Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam u Muğli navodi da su monumentalne grobnice u Kaunosu isklesane za gradske velikaše.
Nalazi li se Amintina grobnica u Likiji?
Nalazi se na planinskoj padini južno od današnjeg Fethiyea, na području antičkog Telmesa. Ministarstvo kulture datira je u 4. vijek prije nove ere.
Jesu li grobnice koje se vide iz Dalyana likijske?
Pripadaju Kaunosu, na suprotnoj obali rijeke Dalyan. UNESCO-ov dokument opisuje Kaunos kao središte regije između Karije i Likije. Naučnici i dalje raspravljaju o tome koja je tradicija utjecala na koju.
Izvori
- Vikipedi — Likija tr.wikipedia.org
- Generalna direkcija za kulturnu baštinu i muzeje — Antički gradovi likijske civilizacije kvmgm.ktb.gov.tr
- Wikipedia — Amintina grobnica en.wikipedia.org
- Portal kulture — Amintine grobnice u stijenama kulturportali.gov.tr
- Müze.gov.tr — Amintina grobnica u stijeni muze.gov.tr
- Landscape Research — Razumijevanje kulturnih dodira u pejzažu pure.ed.ac.uk
- Paavo Roos — Zagonetni Aminta i njegova grobnica athensjournals.gr
- UNESCO-ov centar za svjetsku baštinu — Antički grad Kaunos whc.unesco.org
- Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam u Muğli — Kaunos mugla.ktb.gov.tr
- Anatolia — Oblikovanje pročelja grobnica u stijenama antičkog grada Tlosa dergipark.org.tr
- Wikipedia — Likija en.wikipedia.org
- Udruženje kulturnih ruta — Likijski put cultureroutesinturkey.com
- Ministarstvo kulture i turizma — Likijski put likyayolu.ktb.gov.tr
- Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam u Antalyi — Muzej likijskih civilizacija antalya.ktb.gov.tr
Image: Lycian rock-cut tombs in Hellenistic style – Dalyan, Turkey.jpg — Rev Stan from London, UK, CC BY 2.0
