Toluj (turski: Tuluy) bio je najmlađi sin Džingis-kana i Borte, vojni zapovjednik i regent Mongolskog carstva od 1227. do 1229. godine. Njegova porodica stekla je prevlast zahvaljujući njegovoj udovici Sorghaghtani. Ona je upravljala naslijeđenim resursima i sklopila savez s Batuom, što je njihovom sinu Möngkeu pomoglo da 1251. postane veliki kan. Möngkeova braća Kublaj i Hulagu potom su proširila vlast porodice na Kinu i Iran.
Ako pratite Tolujev put od zapovijedanja opsadama do privremenog upravljanja carstvom, uočit ćete važnu razliku: naslijediti očevu imovinu nije automatski značilo naslijediti vrhovnu vlast. Uspon porodice povezuje njegove pohode, Sorghaghtaninu kontrolu nad resursima i Möngkeov dolazak na vlast. Otvara i teško pitanje: kako je jedna porodica mogla dominirati carstvom dok su njeni članovi ratovali jedni protiv drugih?
Ko je bio Toluj u Džingis-kanovoj porodici?
Tolujeva starija braća bila su Džuči, Čagataj i Ogataj. Godine 1203. oženio se Sorghaghtani iz kereitske vladarske porodice. Njihov brak povezao je dvije osobe čije će vojne obaveze i upravljanje porodičnim domaćinstvom postaviti temelje položaja njihovih potomaka.
Običaj da se očeva imovina ostavlja najmlađem sinu ojačao je Tolujevo nasljedstvo. Ipak, imovina i položaj velikog kana bili su odvojena pitanja. To možete uporediti sa svakodnevnim primjerom: nasljeđivanje porodične kuće ne čini nekoga automatski vođom svih porodičnih poslova. Toluj je nasljedstvom dobio resurse, dok je Ogatajev izbor odredio ko će imati vrhovnu vlast.
Kakvu je ulogu Toluj imao u Džingis-kanovim pohodima?
Toluj je imao važne zapovjedne dužnosti tokom pohoda protiv dinastije Jin. Kada je Džingis-kan ranjen tokom opsade Xijinga, ostavio je Toluja da zapovijeda vojskom koja je opsjedala grad. U jesen 1213. Toluj je zajedno sa svojim zetom Čiguom napao zidine Dexinga.
Godine 1220. Toluj je služio u Džingis-kanovoj glavnoj vojsci tokom pohoda protiv horezmšahova. Početkom 1221. otac ga je poslao da uguši otpor u Horasanu. Njegove dužnosti tako su obuhvatale i službu u očevoj glavnoj vojsci i zapovijedanje zasebnom operacijom u jednoj oblasti.
Pohod na Horasan uključivao je masovna ubistva. Toluj je u 2. mjesecu 1221. zauzeo Merv i naredio ubijanje velikog dijela njegovog stanovništva. Nišapur je također pao 1221. godine. Prikaz u Enciklopediji Iranica, zasnovan na Džuvejniju, opisuje tri dana otpora prije zauzimanja grada i pokolja njegovih stanovnika.
Toluj je nastavio zapovijedati vojskama i nakon što je Ogataj postao veliki kan. Godine 1231. predvodio je snage u pohodu protiv dinastije Jin. Učestvovao je u operaciji tokom koje su on i Ogataj prilazili Kaifengu iz različitih pravaca. Njegovo namjesništvo bilo je završeno, ali je vojna uloga nastavljena.
Koji izvori opisuju razaranja i žrtve njegovih pohoda na Horasan?
Džuvejni i Sejfi donose izvještaje o ogromnim gubicima. U tekstu o Mongolima u Enciklopediji Iranica Peter Jackson razmatra Džuvejnijev navod o više od 1.300.000 mrtvih u Mervu. Jackson upozorava da tu brojku ne treba smatrati rezultatom stvarnog prebrojavanja stanovništva.
Sejfi navodi 1.747.000 mrtvih u Nišapuru. Jackson takve ukupne brojke tumači kao izraz načina na koji su savremenici doživljavali izuzetne razmjere razaranja, a ne kao provjerene statističke podatke. Ako naiđete na te brojke, razdvojite navedeni broj od dokaza da je došlo do masovnog ubijanja. Sam pokolj i preciznost navedenog broja žrtava dva su različita pitanja.
Kod Herata je potrebno napraviti još jednu razliku. Predaja grada Toluju 1221. i pokolj koji je Eldžigidej počinio u 6. mjesecu 1222. bili su odvojeni događaji. Žrtve kasnijeg napada ne treba direktno pripisivati Toluju. Povezivanje svakog zapovjednika s odgovarajućim datumom sprečava da se različite epizode nasilja spoje u jedan prikaz.
Arheologija dopunjuje sliku Nišapura. Iskopavanja na lokalitetima Shadyakh i Kuhendiz ukazuju na to da se život nastavio u nekim dijelovima naselja uprkos razaranju 1221. godine. Uz pisane izvještaje o pustošenju, ti nalazi potvrđuju da su pojedini dijelovi ostali naseljeni.
Zašto je privremeno upravljao carstvom nakon očeve smrti?
Džingis-kan je umro 1227. godine. Toluj je bio regent do Ogatajevog izbora na kurultaju 1229. godine. Organizirao je i očevu sahranu. Njegova uprava pripadala je razdoblju između vladareve smrti i izbora sljedećeg velikog kana.
Nasljedstvo najmlađeg sina pomaže da se objasni Tolujev snažan položaj u tom razdoblju. Ono mu nije davalo automatsko pravo na prijestolje. Ishod jasno pokazuje tu razliku: Toluj je bio regent, dok je Ogataj titulu stekao izborom 1229. godine.
Toluj je umro 1232. godine, a izvještaji se ne slažu o uzroku smrti. Tajna historija Mongola opisuje njegovu smrt u vezi sa šamanskim obredom kojim je Ogataj spašen. Džuvejni je, međutim, pripisuje opijanju. Nijedan od tih prikaza ne treba predstavljati kao konačno objašnjenje.
Kako je Sorghaghtani pretvorila nasljedstvo u političku moć?
Nakon Tolujeve smrti Sorghaghtani je preuzela njegov ulus i ordo u Mongoliji i sjevernoj Kini. Upravljala je porodičnim prihodima i zavisnim stanovništvom. Time je sačuvala kontrolu nad resursima koji su pripadali Tolujevom nasljedstvu nakon smrti njihovog prvobitnog vlasnika.
Sorghaghtani je odbila i prijedlog da se uda za Ogatajevog sina Gujuka. Kao razlog navela je odgoj svoje djece. Njen kasniji politički značaj počivao je i na upravljanju domaćinstvom i na sklapanju saveza. Udružila se s Batuom, Džučijevim potomkom, koji je podržao Möngkeovu kandidaturu za velikog kana.
Möngkeov dolazak na vlast 1251. prenio je vrhovni položaj na Tolujevu granu porodice. Protivnički prinčevi iz Ogatajeve i Čagatajeve loze potom su oslabljeni pogubljenjima, progonstvom i preraspodjelom njihovih resursa. Prevlast porodice tako je zavisila od naslijeđenih sredstava, podrške druge grane i suzbijanja suparnika nakon pobjede.
Kako je uspon Möngkea, Kublaja i Hulagua promijenio položaj porodice?
Möngke je vladao od 1251. do 1259. godine. Karakorum je bio prijestolnica Mongolskog carstva u širem razdoblju od 1235. do 1260, koje obuhvata i njegovu vladavinu. Pod Möngkeom su Tolujevi potomci držali položaj velikog kana i usmjeravali pohode kojima su širili vlast u drugim oblastima.
Möngke je poslao svog brata Hulagua u Iran. Nizarijske tvrđave pale su 1256. godine. Hulaguovim zauzimanjem Bagdada 1258. okončan je Abasidski halifat. Ti pohodi dali su Tolujevoj porodici uporište u istočnom islamskom svijetu, uz položaj koji je već imala u središtu carstva.
Sažetak poglavlja Stefana Kamole opisuje nadmetanje Džučijevih i Tolujevih potomaka za resurse te regije. Hulagu je na kraju osigurao zapovjedništvo nad njom. Isti sažetak objašnjava da su upravitelji koji su govorili perzijski pomogli Hulaguovom krugu da se učvrsti u lokalnoj politici kroz građevinske projekte u sjevernom Iranu.
Möngkeova smrt 1259. razotkrila je podjele unutar uspješne porodice. Njegova braća Kublaj i Arik Buka nakon njegove smrti poveli su građanski rat. Arik Bukina predaja 1264. okončala je sukob. Prevlast nad drugim granama nije donijela slogu među Tolujevim sinovima.
Tokom borbe za nasljedstvo Hulagu je stekao položaj regionalnog kana. Kublaj ga je priznao kao ravnopravnog poglavarima drugih dinastičkih grana. Tolujevi potomci tako su držali vlast u različitim regijama, dok su se njihovi međusobni odnosi sve teže uklapali u jedinstveno zapovjedništvo.
Kublaj je 1271. usvojio dinastičko ime Yuan. Slao je i jarlike kojima je potvrđivao titule novih ilhanidskih vladara. Kineska i iranska grana održavale su savez, a izaslanici su putovali između tih dviju regija gotovo svake godine. Podjele unutar porodice postojale su uporedo s trajnom saradnjom.
Vremenski pregled
- 1203: Toluj se oženio Sorghaghtani.
- 1213: Napao je zidine Dexinga tokom pohoda protiv dinastije Jin.
- 1220: Služio je u očevoj vojsci protiv horezmšahova.
- 1221: Njegov pohod na Horasan donio je pokolje u Mervu i Nišapuru.
- 1227–1229: Bio je regent nakon Džingis-kanove smrti.
- 1229: Ogataj je izabran za velikog kana.
- 1232: Toluj je umro; izvještaji o uzroku smrti se razlikuju.
- 1251: Möngkeov dolazak na vlast donio je položaj velikog kana Tolujevoj grani.
- 1256: U Hulaguovom pohodu zauzete su nizarijske tvrđave.
- 1258: Hulagu je zauzeo Bagdad i okončao Abasidski halifat.
- 1259: Möngke je umro.
- 1264: Arik Buka se predao, čime je završen njegov građanski rat s Kublajem.
- 1271: Kublaj je usvojio dinastičko ime Yuan.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Tolujevo mongolsko ime znači „ogledalo“. Taj mali jezički detalj dopunjuje životni put koji se obično opisuje kroz opsade, nasljedstvo i namjesništvo.
Godine 1271. Hulaguov sin Abaka poslao je Kublaju dvojicu stručnjaka za katapulte, Ala al-Dina i Ismaila. U njihovom slanju možete vidjeti konkretan primjer saradnje iranske i kineske grane: njihova veza uključivala je stručne ljude, uz titule i izaslanike.
Često postavljana pitanja
Je li Toluj bio Džingis-kanov nasljednik?
Upravljao je kao regent od 1227. do 1229. godine. Ogataj je postao veliki kan izborom 1229. godine. Tolujevo nasljedstvo nije mu automatski donijelo taj položaj.
Kako je Toluj umro?
Umro je 1232. godine. Tajna historija Mongola povezuje njegovu smrt sa šamanskim obredom, dok je Džuvejni povezuje s opijanjem. Uzrok ostaje neizvjestan.
Zašto je Sorghaghtani bila važna?
Nakon Tolujeve smrti upravljala je naslijeđenim prihodima i ljudima. Njen savez s Batuom osigurao je podršku Möngkeovoj kandidaturi.
Jesu li njegovi sinovi sačuvali jedinstvo carstva?
Kublaj i Arik Buka ratovali su nakon Möngkeove smrti. Njihov rat završio je 1264. godine, dok je Hulagu učvrstio svoj položaj regionalnog kana.
Izvori
- Vikipedija — Tuluy tr.wikipedia.org
- Vikipedija — Tolui en.wikipedia.org
- Enciklopedija Iranica — NIŠAPUR i iranicaonline.org
- Peter Jackson, Enciklopedija Iranica — MONGOLI iranicaonline.org
- Enciklopedija Iranica — NIŠAPUR vi. Arheologija iranicaonline.org
- Bruno De Nicola — Regenti i carice degruyterbrill.com
- Stefan Kamola — Mongoli u muslimanskom svijetu, 1218–1280 academic.oup.com
- Enciklopedija Iranica — KINESKO-IRANSKI ODNOSI iii iranicaonline.org
- Vikipedija — Karakorum en.wikipedia.org
FAQ
Je li Toluj bio Džingis-kanov nasljednik?
Toluj je bio regent od Džingis-kanove smrti 1227. do Ogatajevog izbora 1229. godine. Nasljeđivanje očeve imovine nije mu automatski donijelo titulu velikog kana.
Kako je Toluj umro?
Toluj je umro 1232. godine. Tajna historija Mongola povezuje njegovu smrt sa šamanskim obredom za Ogatajevo spasenje, dok je Džuvejni pripisuje opijanju. Uzrok ostaje neizvjestan.
Zašto je Sorghaghtani bila važna za uspon porodice?
Sorghaghtani je nakon Tolujeve smrti upravljala naslijeđenim prihodima i zavisnim stanovništvom porodice. Savezom s Batuom osigurala je njegovu podršku Möngkeovoj kandidaturi.
Jesu li Tolujevi sinovi sačuvali jedinstvo carstva?
Njihova prevlast nije spriječila unutrašnji rat. Nakon Möngkeove smrti 1259. godine, Kublaj i Arik Buka borili su se za nasljedstvo sve do Arik Bukine predaje 1264. godine.
Image: TuluiWithQueenSorgaqtani.jpg — Rashid al-Din, Public domain
