Polikarp (turski: Polikarp) bio je biskup kršćanske zajednice u rimskoj Smirni, današnjem İzmiru (turski: İzmir), u drugom vijeku. Mučeništvo Polikarpovo navodi da je spaljivan, a zatim ubijen oštrim oružjem jer ga plamen nije uništio. Datum njegove smrti je sporan. Nasuprot datiranju u 155–156. godinu naše ere stoji kasnija hronologija povezana s Euzebijem.
Poteškoće počinju kada se zapitate koliko vas ta pripovijest približava samom pogubljenju. Irenej se sjećao da je vidio Polikarpa, dok izvještaj o mučeništvu njegovu smrt prikazuje kao vjerski uzor. Prateći te različite vrste dokaza, upoznajete jednog biskupa, pripovijest njegove zajednice o njegovoj smrti i trajnu raspravu o tome kada je ta pripovijest dobila svoj oblik.
Koju je ulogu Polikarp imao u rimskoj Smirni?
Polikarp je tokom drugog vijeka predvodio kršćansku zajednicu u Smirni kao njen biskup. Geografska veza je neposredna: antička Smirna je današnji İzmir. Njegova priča pripada rimskoj prošlosti grada i historiji njegove kršćanske zajednice.
Ubraja se među apostolske oce, zajedno s Klementom Rimskim i Ignacijem Antiohijskim. Ignacije je Polikarpu uputio poslanicu. Spominjao ga je i u poslanicama Efežanima i Magnežanima. Ti spomeni smještaju Polikarpa u mrežu kršćanske prepiske koja je sezala izvan Smirne.
Prema predaji, Polikarp je pisao mnogo poslanica, ali sačuvana je samo njegova Poslanica Filipljanima. Ta je razlika važna kada proučavate njegov život. Sačuvana poslanica jedan je put do njegovog upoznavanja, a pripovijest o smrti drugi. To su zasebna djela s različitim svrhama.
Irenej pruža važnu ličnu poveznicu. U Crkvenoj historiji IV.14 Euzebije prenosi njegovu izjavu da je u mladosti vidio Polikarpa. Irenej je također rekao da je Polikarp bio veoma star kada je podnio mučeničku smrt. Riječ je o sjećanju na susret koje prenosi drugi autor.
Isti odlomak Ireneju pripisuje i snažniju tvrdnju: Polikarp je primio pouku od apostola, a apostoli su ga i postavili za biskupa Smirne. Tu povezanost treba jasno pripisivati Ireneju. Njegovo sjećanje na susret s Polikarpom i tvrdnja da su Polikarpa postavili apostoli dva su različita svjedočanstva.
Polikarp je putovao i u Rim. Prema Ireneju, čije riječi prenosi Euzebije, s biskupom Aniketom razgovarao je o danu proslave Uskrsa. Ta epizoda pokazuje njegovo učešće u raspravi koja je nadilazila vlastitu zajednicu.
Kada je i zašto napisano Mučeništvo Polikarpovo?
Mučeništvo Polikarpovo ima oblik pisma crkve u Smirni. Upućeno je crkvi u Filomeliju i drugim kršćanskim zajednicama. Njegova namijenjena publika stoga je obuhvatala i zajednice izvan grada u kojem je Polikarp umro.
Svrha teksta naznačena je na početku. Poglavlje 1 prikazuje Polikarpovu smrt kao mučeništvo u skladu s Evanđeljem. Pripovijest čitaocima nudi primjer koji trebaju razumjeti i pamtiti. Tu izričito navedenu svrhu treba uzeti u obzir uz opise hapšenja, ispitivanja i pogubljenja.
Vrijeme nastanka teksta ostaje sporno. U članku iz 2006. godine Sara Parvis razmatra tekst kao skladnu cjelinu. Tvrdi da nema uvjerljivog razloga zbog kojeg bi se njegov nastanak nužno morao smjestiti poslije 156. godine. Njen stav dopušta rano datiranje. To ipak ne znači da je svaki opisani detalj nezavisno potvrđen.
Candida R. Moss iznosi drugačije tumačenje u studiji iz 2010. godine. Tvrdi da proširena pripovijest nije zapis očevica i da je možda napisana sredinom trećeg vijeka. Svoj argument zasniva na pravnim problemima, paralelama s evanđeljima i pitanjima statusa mučenika.
Ti stavovi mijenjaju način na koji razumijete vezu pisma s Polikarpovom smrću. Parvis brani mogućnost ranog nastanka teksta. Moss proširenu pripovijest smješta u kasniji kontekst. Rasprava se tiče i nastanka sačuvane pripovijesti i njene vrijednosti kao svjedočanstva.
Koje neizvjesnosti prate datum njegove smrti i pogubljenje?
Argument za rano datiranje povezuje podatke iz hronološkog dodatka izvještaju o mučeništvu: 23. 2., subotu i prokonzula Lucija Stacija Kvadrata. Ta kombinacija povezivana je sa 155. ili 156. godinom naše ere. Ona je osnova rane hronologije, a ne nesporan datum.
Euzebije u Crkvenoj historiji IV.14–15 daje drugačiji hronološki okvir. Polikarpovu smrt smješta u vrijeme Marka Aurelija i Lucija Vera, nakon smrti Antonina Pija 161. godine. Time događaj smješta kasnije od predloženih 155–156. godina.
Godina 167. navedena je u Euzebijevoj Hronici. Parvis ističe da je Crkvena historija ne ponavlja kao preciznu godinu. Zato je tačnije reći da Euzebije daje alternativnu hronologiju nego oba djela predstavljati kao istovjetne navode jednog tačnog datuma.
Pripovijest o pogubljenju ima vlastite slojeve. U poglavlju 9 prokonzul traži da se Polikarp zakune carevom srećom i pogrdi Krista. Tekst Polikarpu pripisuje odgovor da Kristu služi 86 godina. Taj broj pripada prenesenoj izjavi o služenju.
Pripovijest opisuje kako je Polikarp vezan i izložen vatri. Kada plamen ne uspije uništiti njegovo tijelo, prema tekstu biva ubijen oštrim oružjem. To je redoslijed pogubljenja u pripovijesti. Kada se njegova smrt opisuje, taj redoslijed treba pripisati tekstu.
Poglavlja 15–16 sadrže čudesne događaje. Plamen oko Polikarpa oblikuje svod, a njegova krv gasi vatru. To su vjerske tvrdnje unutar pripovijesti. Kada ih prenosimo kao tvrdnje teksta, čuvamo njihovo mjesto u priči, a da ih ne predstavljamo kao nezavisno potvrđene fizičke događaje.
Hronologija
Hronologija u nastavku razdvaja Polikarpove aktivnosti od različitih prijedloga datiranja njegove smrti i nastanka teksta.
- Drugi vijek naše ere: Polikarp služi kao biskup kršćanske zajednice u Smirni.
- Za vrijeme Aniketove biskupske službe: Prema Ireneju, čije riječi prenosi Euzebije, Polikarp posjećuje Rim radi razgovora o datumu Uskrsa.
- 155. ili 156. godina naše ere — sporni datum smrti: Rana hronologija povezuje njegovu smrt s Kvadratovom prokonzulskom službom.
- 156. godina naše ere — polazište u raspravi o nastanku teksta: Parvis tvrdi da Mučeništvo Polikarpovo nije nužno nastalo poslije 156. godine.
- 167. godina naše ere — alternativni datum smrti: Euzebijeva Hronika smješta mučeništvo u tu godinu.
- Sredina trećeg vijeka naše ere — alternativna teorija o nastanku teksta: Moss predlaže mogućnost da je proširena pripovijest napisana u tom razdoblju.
Kako historičari razlikuju pripovijesti o čudima od historijskih dokaza?
Korisno polazište je razlika između Irenejevog sjećanja i izričito navedene svrhe pisma o mučeništvu. Irenej kaže da je vidio Polikarpa. Pismo prikazuje uzornu smrt u skladu s Evanđeljem. Oboje je važno, ali riječ je o različitim vrstama tvrdnji.
Plamen i krv koja gasi vatru zahtijevaju jednako precizan jezik. Poglavlja 15–16 izvještavaju o tim čudima. Ona svjedoče o tome šta pripovijest traži od svoje publike da vjeruje o Polikarpovoj smrti. Sama po sebi ne pružaju nezavisnu potvrdu opisanih čudesnih događaja.
Pravni detalji također dijele tumače. Parvis prihvata da pripovijest o suđenju pokazuje probleme kada se uporedi s utvrđenom rimskom pravnom praksom. Ipak tvrdi da ti problemi ne nameću kasno datiranje. Moss pravne poteškoće ubraja među razloge za kasnije datiranje proširene pripovijesti.
Tumačenje koje su Harry O. Maier i Emiliano Rubens Urciuoli objavili 2022. godine razmatra javno značenje pripovijesti. Oni tvrde da tekst rimski javni spektakl smrti pretvara u događaj koji služi kršćanskoj propagandi. Njihovo čitanje usmjereno je na način na koji pripovijest pogubljenju daje vjersko značenje.
Njihova studija također opisuje Mučeništvo Polikarpovo kao tekst za koji se široko smatra da čuva neke od najranijih sačuvanih primjera stručnog nazivlja za mučeništvo svojstvenog kršćanstvu. Njegov historijski značaj zato nadilazi sporni datum pogubljenja. Njegov jezik dio je dokaza koje historičari proučavaju.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Poglavlje 4 otežava zaključak da tekst potiče kršćane da traže smrt. Opisuje Kvinta, Frigijca koji se dobrovoljno predao da mu se sudi, zatim se uplašio i prinio žrtvu. Pripovijest njegovim primjerom kritizira dobrovoljno mučeništvo.
Poglavlje 12 u priču o pogubljenju uvodi praktično ograničenje. Azijarh Filip odbija zahtjev da na Polikarpa pusti lava jer su predstave sa životinjama završene. Pripovijest tako bilježi ograničenje koje je nametao redoslijed javnih zabava.
Poglavlje 7 povezuje priču sa svakodnevnim životom kroz gostoprimstvo. Polikarp daje pripremiti hranu i piće za ljude koji dolaze da ga uhapse. Ako ste ikada posjetiocu ponudili nešto za jelo ili piće, taj vam je postupak poznat. Ovdje ga pripovijest smješta u prizor hapšenja.
Euzebijeva verzija navodi da su drva za vatru na kojoj je Polikarp pogubljen donesena iz smirnskih radionica i kupatila. On prenosi i izvještaj zajednice o sakupljanju Polikarpovih kostiju i namjeri da se okuplja na godišnjicu njegove smrti. Te pojedinosti povezuju pogubljenje s gradskim životom i zajedničkim sjećanjem.
Često postavljana pitanja
Ko je bio Polikarp?
Polikarp je bio biskup kršćanske zajednice u Smirni u drugom vijeku. Ubraja se među apostolske oce, a sačuvana je njegova Poslanica Filipljanima.
Kako Mučeništvo Polikarpovo opisuje njegovu smrt?
Tekst navodi da je Polikarp bio vezan i spaljivan. Kada vatra nije uništila njegovo tijelo, prema pripovijesti je ubijen oštrim oružjem.
Kada je Polikarp umro?
Rana hronologija predlaže 155. ili 156. godinu naše ere. Euzebije njegovu smrt smješta u kasnije carsko razdoblje, a njegova Hronika navodi 167. godinu.
Je li Mučeništvo Polikarpovo zapis očevica?
To je sporno. Parvis tvrdi da rano datiranje ostaje moguće. Moss smatra da proširena pripovijest nije zapis očevica i da je možda nastala sredinom trećeg vijeka.
Izvori
- Turska Wikipedija — Polikarp tr.wikipedia.org
- Engleska Wikipedija — Polikarp en.wikipedia.org
- Euzebije — Crkvena historija, knjiga IV, poglavlja 14–15 newadvent.org
- Mučeništvo Polikarpovo newadvent.org
- Sara Parvis — Mučeništvo Polikarpovo journals.sagepub.com
- Candida R. Moss — O datiranju Polikarpa: Preispitivanje mjesta Mučeništva Polikarpovog u historiji kršćanstva mohrsiebeck.com
- Harry O. Maier i Emiliano Rubens Urciuoli — Smrt u Smirni, repozitorij Univerziteta u Bologni cris.unibo.it
FAQ
Ko je bio Polikarp?
Polikarp je bio biskup kršćanske zajednice u Smirni, današnjem İzmiru, u drugom vijeku. Ubraja se među apostolske oce, a sačuvana je njegova Poslanica Filipljanima.
Kako Mučeništvo Polikarpovo opisuje njegovu smrt?
Prema pripovijesti, Polikarp je bio vezan i spaljivan. Tekst zatim navodi da je ubijen oštrim oružjem jer vatra nije uništila njegovo tijelo.
Kada je Polikarp umro?
Rana hronologija smješta njegovu smrt u 155. ili 156. godinu naše ere. Euzebije je smješta u kasnije carsko razdoblje, dok njegova Hronika kao alternativu navodi 167. godinu.
Je li Mučeništvo Polikarpovo zapis očevica?
Vrijeme nastanka teksta i njegova povezanost sa svjedočenjima očevidaca predmet su rasprave. Sara Parvis smatra da tekst nije nužno nastao poslije 156. godine. Candida R. Moss tvrdi da proširena pripovijest nije zapis očevica i da je možda nastala sredinom trećeg vijeka.
Image: Izmir St Polycarp Church Icon Miraculously Extinguishing Smyrna Fire.JPG — Pvasiliadis, CC BY-SA 3.0
