Ko je bio Benito Juárez? Reforme i otpor u Meksiku

Benito Pablo Juárez García (turski: Benito Juárez) bio je liberalni pravnik i političar koji je obavljao dužnost predsjednika Meksika od 1858. do 1872. godine. Provodio je reforme kojima su razdvajane crkva i država. Zatim je tokom francuske intervencije održao republikansku vlast tako što je premjestio svoju vladu na sjever i nastavio otpor sve do povratka republikanske vlasti u glavni grad 1867. godine.

Njegova politička karijera povezuje sporove o sudovima, imovini, braku i predsjedničkim ovlastima. Ako pratite Juárezov put od Oaxace preko izgnanstva do vlade koja je mijenjala sjedište, možete vidjeti kako su se liberalne reforme ispreplele s opstankom republike. Pobjeda nad monarhijom koju je podržavala Francuska nije okončala te sporove.

Koje su historijske okolnosti oblikovale Juárezov politički uspon?

Juárez je rođen 21. 3. 1806. u mjestu San Pablo Guelatao u Oaxaci. Njegovi roditelji, Marcelino Juárez i Brígida García, bili su zapotečkog porijekla. Prije nego što je započeo pravno obrazovanje, školovao se i u sjemeništu u Oaxaci.

Prije državnog vrha obavljao je lokalne dužnosti. U gradsko vijeće Oaxace ušao je 1831, a zastupnik u zakonodavnoj skupštini savezne države postao je 1833. godine. Tako je učestvovao u političkom životu mnogo prije nego što je njegovo predsjedništvo počelo usred građanskog rata.

Izgnanstvo je proširilo njegove političke veze. Santa Anna ga je protjerao 1853, a Juárez je u New Orleansu uspostavio veze s liberalnim protivnicima vlasti. Nakon Ajutlanske revolucije postao je ministar pravde u vladi predsjednika Juana Álvareza.

Borba oko liberalnog ustava dovela je do neposredne krize. Plan iz Tacubaye od 17. 12. 1857. imao je za cilj poništenje ustava. Ignacio Comonfort naredio je Juárezovo hapšenje nakon što je Juárez odbio podržati taj plan.

Kada je Comonfort napustio vlast, Juárez je preuzeo predsjedničku dužnost prema ustavnom redu nasljeđivanja. Svoju privremenu vladu uspostavio je u Guanajuatu 18. 1. 1858. Pet dana kasnije konzervativac Félix Zuloaga preuzeo je dužnost suparničkog predsjednika u glavnom gradu. Rat za reforme zato je bio sukob suparničkih vlada, ali i suprotstavljenih programa.

Kako su reformski zakoni promijenili ovlasti crkve i države?

Juárezov zakon od 23. 11. 1855. odnosio se na sudske povlastice. Ukinuo je posebnu sudsku nadležnost za svećenstvo i vojsku u građanskim predmetima i proširio nadležnost civilnih sudova. Obuhvatao je građanske sporove. Ta je razlika važna za razumijevanje onoga što je zakon zaista promijenio.

Reforma imovinskih odnosa uslijedila je za vrijeme Comonforta. Lerdov zakon od 25. 6. 1856. obavezao je civilne i vjerske ustanove da nekretnine koje nisu neposredno koristile za svoje djelatnosti prenesu svojim zakupcima u privatno vlasništvo. Cilj je bio stvaranje sloja manjih privatnih vlasnika.

Provođenje zakona donijelo je proturječne rezultate. Prema ocjeni meksičkog Općeg nacionalnog arhiva, Archivo General de la Nación, mnoge starosjedilačke zajednice izgubile su zemlju u korist veleposjednika. U važnim slučajevima učinci zakona zato su bili suprotni njegovom cilju poticanja malog posjeda.

Tokom Rata za reforme Juárez je iz Veracruza donosio nove zakone. Zakonom od 12. 7. 1859. nacionalizirana je crkvena imovina. Zajedno s mjerama o braku, matičnim evidencijama i slobodi vjeroispovijesti, taj je zakon unaprijedio razdvajanje crkve i države.

Zakon o građanskom braku od 23. 7. 1859. odredio je pravno valjan brak kao ugovor sklopljen pred civilnim vlastima. Sam vjerski obred više nije davao braku službenu pravnu valjanost. Vezu sa svakodnevnim životom možete prepoznati u dokumentima kojima se potvrđuje brak. Ova reforma određivala je koja vlast može toj zajednici dati pravno priznanje.

Zakon o matičnim evidencijama uslijedio je 28. 7. 1859. Evidencije rođenja, smrti, usvajanja i brakova povjerio je državnim matičarima. Reforma je tako obuhvatila i dokumente koji bilježe porodične odnose i važne događaje u životu pojedinca.

I sloboda vjeroispovijesti imala je određene granice. Zakon od 4. 12. 1860. priznao je slobodu izbora i ispovijedanja vjere, ali je zabranio vjerske obrede izvan bogomolja. U istoj mjeri možete vidjeti i širenje ličnog izbora i uređivanje javnog vjerskog djelovanja.

Vojna pobjeda omogućila je povratak liberalne vlade. Vojska Jesúsa Gonzáleza Ortege porazila je konzervativce kod Calpulalpana 22. 12. 1860. Juárez je ušao u Ciudad de México 11. 1. 1861, ali je nakon unutrašnjeg rata ubrzo uslijedila strana intervencija.

Kako je republikanska vlada preživjela francusku intervenciju?

Juárez je 1861. obustavio otplatu dugova na dvije godine. Francuska, Velika Britanija i Španija potpisale su 31. 10. sporazum o intervenciji radi naplate svojih potraživanja. Velika Britanija i Španija povukle su se nakon pregovora u La Soledadu, dok je Francuska Napoleona III nastavila vojnu intervenciju.

Meksičke snage zaustavile su francuski napad kod Pueble 5. 5. 1862. Vojskom na bojištu komandovao je general Ignacio Zaragoza. Juárez je predvodio republikansku vladu, a Zaragoza je rukovodio snagama u toj bici.

Francusko napredovanje ipak je prisililo Juáreza da 31. 5. 1863. napusti Ciudad de México. Republikanska uprava nastavila je djelovati kao vlada koja se selila kroz sjeverni Meksiko. Odlazak iz glavnog grada omogućio joj je da nastavi rad dok je otpor trajao.

Habsburgovac Maksimilijan, kojeg je podržavala Francuska, stigao je u Meksiko 1864. godine. Republikanci su zadržali kontrolu nad sjeverozapadom i dijelovima pacifičke obale. Juárez je u 10. mjesecu 1864. uspostavio sjedište vlade u Chihuahui. Pod francuskim pritiskom preselio ga je 1865. u Paso del Norte, današnji Ciudad Juárez.

Njegov ostanak na dužnosti izazvao je neslaganja i među republikancima. Juárez je 1865. produžio svoj mandat, tvrdeći da ratne prilike onemogućavaju izbore. Republikanski protivnici smatrali su da ga prema ustavu treba naslijediti predsjednik Vrhovnog suda Jesús González Ortega. Otpor intervenciji nije uklonio sporove o ustavnom nasljeđivanju vlasti.

Diplomatija i podrška izvana ojačale su Juárezov položaj. Matías Romero zastupao je interese republike u Sjedinjenim Američkim Državama. Završetak Američkog građanskog rata 1865. povećao je podršku, dok su Grant i Sheridan pružali tajnu pomoć preko granice s Teksasom.

Na francusko povlačenje utjecalo je više pritisaka. Republikanski otpor se nastavljao, nezadovoljstvo francuske javnosti raslo je, a intervencija je stvarala finansijske troškove. Napoleon III naredio je 31. 1. 1866. postepeno povlačenje francuskih trupa.

Maksimilijanov poraz završio je vojnim suđenjem i smrtnom presudom. Juárez je odbio molbe za pomilovanje. Maksimilijan i generali Miguel Miramón i Tomás Mejía strijeljani su u Querétaru 19. 6. 1867.

Koji su se sukobi nastavili nakon obnove republike 1867. godine?

Juárez se vratio u Ciudad de México 15. 7. 1867. i pobijedio na izborima u 10. mjesecu. Novi predsjednički mandat započeo je 25. 12. i odrekao se vanrednih ovlasti. Obnova je vratila republikansku vladu u glavni grad, ali politički sukobi su se nastavili.

Njegovi pokušaji da poveća predsjedničke ovlasti izazvali su protivljenje liberala. Vlast je ugrožavao i ustanak naroda Yaqui u Sonori. U 12. mjesecu 1869. guverner Zacatecasa pokrenuo je još jednu pobunu. Ti su sukobi postavili nove zahtjeve pred vladu koja se tek vratila iz rata.

Obrazovanje je bilo još jedan dio poslijeratnog programa. Juárez je 2. 12. 1867. donio Zakon o javnom obrazovanju Federalnog distrikta. Njime je omogućeno osnivanje Nacionalne pripremne škole, Escuela Nacional Preparatoria. Gabino Barreda imenovan je njenim prvim direktorom 17. 12.

Ponovni izbor postao je novi izvor sukoba. Juárez, Lerdo de Tejada i Porfirio Díaz bili su suparnici na izborima 1871. godine. Kongres je izabrao Juáreza za predsjednika. Díaz je 8. 11. u Oaxaci proglasio Plan iz Norije i pokrenuo pobunu protiv ponovnog izbora.

Juárez je umro na dužnosti u Ciudad de Méxicu 18. 7. 1872. Naslijedio ga je Sebastián Lerdo de Tejada. Njegovo predsjedništvo preživjelo je građanski rat i francusku intervenciju. Ipak, sporovi o izvršnoj vlasti i nasljeđivanju dužnosti trajali su i tokom njegovih posljednjih godina na vlasti.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

Prije studija prava Juárez je 1821. stupio u sjemenište u Oaxaci. Tamo je učio latinski, moralnu teologiju i filozofiju. Budući predvodnik razdvajanja crkve i države tako je dio obrazovanja stekao u vjerskoj ustanovi.

Dokument od 26. 5. 1830. bilježi još jednu njegovu ranu ulogu. Dok je još bio student, Juárez je dobio privremeno zaduženje da predaje fiziku na Institutu za nauke i umjetnosti u Oaxaci. Njegov rad prije dolaska na državni vrh uključivao je i nastavu.

Reformski zakoni obuhvatili su i groblja i ustanove za njegu i pomoć. Dekretom od 31. 7. 1859. ukinuta je nadležnost svećenstva nad grobljima. Drugim dekretom, od 2. 2. 1861, bolnice i dobrotvorne ustanove stavljene su pod svjetovnu upravu.

Pismo Patoniju od 9. 1. 1865. otkriva administrativni rad vlade koja je mijenjala sjedište. Iz Chihuahue je nastavila voditi poslove vojnih unapređenja, isplata članovima porodica ranjenih i poginulih te razmjene francuskih zarobljenika. Ako vladu zamišljate samo kroz njen glavni grad, ovi zadaci pokazuju vam kako je uprava nastavila djelovati i drugdje.

Hronologija

• 1806: Juárez je rođen u mjestu San Pablo Guelatao 21. 3.
• 1831–1853: Ušao je u gradsko vijeće Oaxace, zatim postao zastupnik u zakonodavnoj skupštini savezne države, a na kraju ga je Santa Anna protjerao.
• 1855–1856: Juárezov zakon ograničio je sudske povlastice, a Lerdov zakon uredio je pitanje imovine ustanova.
• 1857–1858: Plan iz Tacubaye osporio je ustav. Juárez je uhapšen, a zatim je uspostavio privremenu vladu.
• 1859–1860: Reformski zakoni obuhvatili su crkvenu imovinu, građanski brak, matične evidencije i slobodu vjeroispovijesti.
• 1862: Zaragozina vojska zaustavila je francuski napad kod Pueble 5. 5.
• 1863–1865: Juárez je napustio glavni grad i nastavio vladati iz sjevernog Meksika.
• 1866: Napoleon III naredio je postepeno francusko povlačenje 31. 1.
• 1867: Maksimilijan je pogubljen u 6. mjesecu. Juárez se vratio u Ciudad de México u 7. mjesecu.
• 1871–1872: Díaz je podigao pobunu protiv ponovnog izbora. Juárez je sljedeće godine umro na dužnosti.

Često postavljana pitanja

Ko je bio Benito Juárez?

Bio je liberalni pravnik i političar zapotečkog porijekla, predsjednik Meksika od 1858. do 1872. godine. Predvodio je reforme odnosa crkve i države i održao republikansku vlast tokom francuske intervencije.

Šta su promijenili reformski zakoni?

Proširili su nadležnosti civilnih vlasti nad imovinom, brakom i matičnim evidencijama. Priznali su i slobodu vjeroispovijesti, dok su raniji zakoni ograničili posebne sudske povlastice svećenstva i vojske.

Je li Juárez komandovao vojskom kod Pueble?

General Ignacio Zaragoza komandovao je meksičkom vojskom koja je zaustavila francuski napad 5. 5. 1862. Juárez je predvodio republikansku vladu.

Zašto su se sukobi nastavili nakon 1867. godine?

Predsjedničke ovlasti, regionalne pobune i ponovni izbor ostali su predmet sporova. Díazov Plan iz Norije osporio je Juárezov ponovni izbor 1871. godine.

Izvori

1. INEHRM — Benito Juárez inehrm.gob.mx
2. Wikipedija na turskom jeziku — Benito Juárez tr.wikipedia.org
3. Ministarstvo kulture Meksika — Juárez, zaslužni osnivač svjetovne države gob.mx
4. INEHRM — Lerdov zakon constitucion1917.gob.mx
5. Opći nacionalni arhiv — Spor oko zemlje povodom Lerdovog zakona gob.mx
6. Ministarstvo nacionalne odbrane Meksika — Rat za reforme gob.mx
7. Ustav 1917 — Reformski zakoni constitucion1917.gob.mx
8. Opći nacionalni arhiv — Reformski zakoni gob.mx
9. CNDH — Donošenje reformskih zakona cndh.org.mx
10. Opći nacionalni arhiv — Preobrazba države kroz reformske zakone gob.mx
11. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Ured historičara — Francuska intervencija u Meksiku history.state.gov
12. Ministarstvo nacionalne odbrane Meksika — Bitka kod Pueble gob.mx
13. Wikipedija na engleskom jeziku — Benito Juárez en.wikipedia.org
14. INEHRM — Prizori iz Meksika inehrm.gob.mx
15. UNAM, Institut za pravna istraživanja — Escuela Nacional Preparatoria i reforma obrazovanja ijpc245.juridicas.unam.mx
16. Ministarstvo nacionalne odbrane Meksika — Proglašenje Plana iz Norije gob.mx

FAQ

Image: Benito Juárez 3.jpg — Israel Durán, CC BY-SA 3.0