Habsburško-lotarinška dinastija: nastanak i vlast do 1918.

Habsburško-lotarinška dinastija (Habsburg-Lorraine Hanedanı) nastala je 1736. godine brakom Marije Terezije i Franje Stjepana, vojvode od Lotaringije. Povezala je njeno habsburško naslijeđe s njegovim lotarinškim porijeklom. Njeni članovi vladali su pod zasebnim titulama careva Svetog Rimskog Carstva, austrijskih careva i ugarskih kraljeva. Njena vlast završila je 1918. godine slomom monarhije, Karlovim povlačenjem iz državnih poslova i proglašenjem republika u Austriji i Ugarskoj.

Zašto je jedan brak promijenio ime dinastije, a sačuvao habsburško naslijeđe? Odgovor povezuje pravila nasljeđivanja iz 1713., carske titule iz 1745. i 1804. te dvojnu monarhiju uspostavljenu 1867. godine. Ako te promjene pratite odvojeno, lakše ćete razumjeti historiju porodice: brak, nasljeđivanje i izbor cara imali su različite uloge.

Zašto je brak Marije Terezije i Franje Stjepana stvorio novo dinastičko ime?

Marija Terezija unijela je u brak habsburško naslijeđe. Franjo Stjepan, poznat i kao Franz Stephan, unio je svoje lotarinško porijeklo. Njihovim brakom 1736. godine nastala je Habsburško-lotarinška dinastija. Složeno ime izražavalo je pripadnost objema lozama. Marija Terezija osigurala je kontinuitet između stare habsburške dinastije i nove vladarske kuće.

Vjenčanje je zavisilo i od teritorijalnog sporazuma. Franji Stjepanu bila je potrebna saglasnost velikih sila za brak s Marijom Terezijom. Morao se odreći prava na svoje porodične zemlje u Lotaringiji. Nova dinastija tako je nastala bračnim sporazumom koji je utjecao i na porodično nasljeđivanje i na vlast nad teritorijama.

Franji Stjepanu obećana je Toskana kao nadoknada za Lotaringiju. Njen vladar postao je 1737. godine, kada je Gian Gastone, posljednji vladar iz porodice Medici, umro bez djece. Lotarinški dio porodičnog imena tako je opstao iako se Franjo Stjepan odrekao prava na samu Lotaringiju.

Marija Terezija i Franjo Stjepan imali su 16 djece. Njihovi sinovi Josip i Leopold kasnije su postali carevi Svetog Rimskog Carstva kao Josip II i Leopold II. Brak iz kojeg je proizašlo složeno dinastičko ime donio je i sljedeću generaciju carskih vladara.

Kako se habsburško naslijeđe nastavilo preko vladarice?

Pravni temelj postavljen je prije braka. Karlo VI izdao je Pragmatičku sankciju 19. 4. 1713. Njome je utvrdio nedjeljivost habsburških zemalja i omogućio nasljeđivanje po ženskoj liniji ako se ugasi direktna muška loza. Svojim kćerkama dao je prednost u nasljeđivanju pred kćerkama svog oca i brata.

Kada je Karlo VI umro 1740. godine, Marija Terezija postala je vladarica nasljednih zemalja. Franjo Stjepan postao je njen službeni suvladar u tim zemljama. Njeno stupanje na vlast pokazuje zašto složeno dinastičko ime nije značilo nestanak habsburškog naslijeđa: Marija Terezija prenijela ga je u novu vladarsku kuću.

Pravila nasljeđivanja nisu spriječila osporavanje njenih prava. Neki evropski vladari odbacili su prava Marije Terezije, što je dovelo do Rata za austrijsko naslijeđe. Pragmatička sankcija dobila je opće priznanje Ahenskim mirom 1748. godine, kojim je rat završen.

Za poređenje iz svakodnevnog života možete zamisliti porodično nasljedstvo: ime novog domaćinstva i pravo na nasljeđivanje imovine odgovaraju na različita pitanja. Ovdje je brak stvorio habsburško-lotarinško ime. Pragmatička sankcija dala je okvir nasljeđivanja na osnovu kojeg je Marija Terezija naslijedila habsburške zemlje.

Pod kojim je različitim titulama dinastija vladala Svetim Rimskim Carstvom, Austrijom i Ugarskom?

Marija Terezija bila je kraljica Ugarske i Češke od 1740. do 1780. godine. Nije obavljala dužnost vladajućeg cara Svetog Rimskog Carstva. Ta titula pripala je Franji Stjepanu 1745. godine, nakon smrti Karla VII iz dinastije Wittelsbach. Nakon izbora za cara, Franjo Stjepan vladao je kao Franjo I.

Njegova smrt 1765. godine posebno jasno pokazuje tu razliku. Njihov sin Josip II naslijedio ga je na carskoj dužnosti. Marija Terezija nastavila je vladati svojim nasljednim zemljama do 1780. godine. Nasljeđivanje carske dužnosti i nastavak njene vlasti nad zemljama zato su slijedili odvojene puteve.

Kasniji vladar po imenu Franjo istovremeno je nosio dvije carske titule. Kao Franjo II bio je car Svetog Rimskog Carstva od 1792. do 1806. godine. Godine 1804. uspostavio je nasljedno Austrijsko Carstvo i postao njegov prvi car kao Franjo I. Njegova vladavina u Austriji trajala je do 1835. godine.

Ako u ovom kontekstu naiđete na imena Franjo II i Franjo I, riječ je o istom vladaru s različitim titulama. Obje je istovremeno nosio od 1804. do 1806. godine. Carske dužnosti u Svetom Rimskom Carstvu odrekao se 6. 8. 1806., čime je to carstvo prestalo postojati. Austrijska carska titula nastavila je postojati.

Nagodba iz 1867. godine ponovo je promijenila Habsburšku Monarhiju. Njome je nastala Austro-Ugarska, sastavljena od Kraljevine Ugarske te kraljevina i zemalja zastupljenih u Carevinskom vijeću. Franjo Josip istovremeno je bio car Austrije i kralj Ugarske. Vanjskom politikom, vojnim poslovima i povezanim finansijama upravljalo se zajednički.

Ugarska kraljevska titula imala je zasebno krunisanje. Franjo Josip i Elizabeta krunisani su za kralja i kraljicu Ugarske 8. 6. 1867. u Matijaševoj crkvi u Budimpešti. Ta svečanost pripadala je ugarskoj kraljevskoj vlasti unutar Dvojne monarhije.

Hronologija

• 19. 4. 1713.: Karlo VI izdao je Pragmatičku sankciju, kojom je uredio nedjeljivost i nasljeđivanje nasljednih zemalja.
• 1736.: Marija Terezija udala se za Franju Stjepana, čime je nastala Habsburško-lotarinška dinastija.
• 1737.: Franjo Stjepan postao je veliki vojvoda Toskane.
• 1740.: Karlo VI je umro. Marija Terezija naslijedila je nasljedne zemlje.
• 1745.: Franjo Stjepan izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva kao Franjo I.
• 1748.: Ahenski mir donio je opće priznanje Pragmatičke sankcije.
• 1765.: Franjo I je umro, a Josip II naslijedio ga je kao car.
• 1780.: Završena je vladavina Marije Terezije.
• 1804.: Car Svetog Rimskog Carstva Franjo II postao je i austrijski car Franjo I.
• 6. 8. 1806.: Sveto Rimsko Carstvo prestalo je postojati.
• 1867.: Nagodbom je uspostavljena Austro-Ugarska Dvojna monarhija.
• 8. 6. 1867.: Franjo Josip i Elizabeta primili su ugarske kraljevske krune.
• 21. 11. 1916.: Franjo Josip je umro, a naslijedio ga je Karlo.
• 11. 11. 1918.: Karlo se povukao iz austrijskih državnih poslova.
• 12. 11. 1918.: Proglašena je Republika Njemačka Austrija.
• 13. 11. 1918.: Karlo se povukao iz ugarskih državnih poslova.
• 16. 11. 1918.: U Ugarskoj je proglašena narodna republika.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

Franjo Stjepan nije bio prvi predviđeni suprug Marije Terezije. Prvobitno se razmatrao njegov stariji brat Klement. Klementova smrt u mladosti dovela je Franju Stjepana u tu ulogu.

Franjo Stjepan ostavio je naslijeđe i u prirodoslovlju. Oko sredine 18. vijeka kupio je od Jeana de Bailloua približno 30.000 prirodoslovnih predmeta. Oni su postali jezgro zbirki Prirodoslovnog muzeja u Beču.

Austrijska carska titula nije imala svečano krunisanje. Franjo ju je proglasio 11. 8. 1804. Odsustvo tog obreda možete uporediti s ugarskim krunisanjem Franje Josipa i Elizabete 1867. godine: te titule imale su različite historije ceremonija.

Ugarska svečanost našla se i u jednom dječijem školskom radu. Devetogodišnji prijestolonasljednik Rudolf opisao je u svojoj školskoj svesci krunisanje roditelja održano 8. 6. 1867.

Karlovo povlačenje iz austrijskih državnih poslova vezano je za tačno određenu prostoriju u palači. Dokument je potpisao u Plavom kineskom salonu Schönbrunna 11. 11. 1918. Zatim je izašao na sporedna vrata kako ne bi privukao pažnju.

Kako je završila vlast dinastije 1918. godine?

Karlo je naslijedio austrougarsko prijestolje nakon smrti Franje Josipa 21. 11. 1916. Prvi svjetski rat još je trajao. Do jeseni 1918. godine produbljivale su se teške krize u snabdijevanju i privredi. Istovremeno su predstavnici različitih naroda otkazivali odanost monarhiji i polagali pravo na teritorije za nacionalne države.

Karlo je 11. 11. 1918. u Schönbrunnu potpisao izjavu kojom se odrekao svakog učešća u državnim poslovima austrijske polovine monarhije. Republika Njemačka Austrija proglašena je sljedećeg dana. Njegovo povlačenje i proglašenje republike bili su odvojeni događaji.

Sličnu izjavu o ugarskim državnim poslovima Karlo je potpisao 13. 11. 1918. Republika je proglašena u Budimpešti 16. 11. 1918., a vlada je oblik državnog uređenja odredila kao narodnu republiku.

Ove izjave zahtijevaju precizno izražavanje. Karlo se povukao iz državnih poslova, ali je odbio formalno abdicirati jer je smatrao da njegova monarhija počiva na božanskom pravu. Njegovo odbijanje nije sačuvalo dinastičku vlast: monarhija se raspala, a njenu vlast u Austriji i Ugarskoj zamijenile su republikanske vlade.

Često postavljana pitanja

Kada je nastala Habsburško-lotarinška dinastija?

Nastala je 1736. godine brakom Marije Terezije i Franje Stjepana. Njeno ime povezalo je habsburško naslijeđe Marije Terezije s njegovim lotarinškim porijeklom.

Je li Marija Terezija vladala kao car Svetog Rimskog Carstva?

Ne. Vladala je svojim nasljednim zemljama i bila kraljica Ugarske i Češke od 1740. do 1780. godine. Njen suprug postao je car Svetog Rimskog Carstva 1745. godine.

Zašto je Franjo bio i Franjo II i Franjo I?

Kao car Svetog Rimskog Carstva bio je Franjo II, a kao austrijski car Franjo I. Obje titule nosio je između 1804. i 1806. godine.

Je li Karlo formalno abdicirao 1918. godine?

Ne. Iz austrijskih i ugarskih državnih poslova povukao se zasebnim izjavama u 11. mjesecu. Formalnu abdikaciju odbio je pozivajući se na božansko pravo.

Izvori

1. Wikipedia — Habsburško-lotarinška dinastija tr.wikipedia.org
2. Die Welt der Habsburger — Franjo Stjepan kao osnivač Habsburško-lotarinške dinastije habsburger.net
3. Austrijski savezni ured kancelara — Godina 1713 bundeskanzleramt.gv.at
4. Die Welt der Habsburger — Pragmatička sankcija, 1713 habsburger.net
5. Die Welt der Habsburger — Franjo I Stjepan Lotarinški habsburger.net
6. Die Welt der Habsburger — Novi početak dinastije: Franjo I habsburger.net
7. Die Welt der Habsburger — Stvaranje dinastije habsburger.net
8. Die Welt der Habsburger — Franjo II (I) habsburger.net
9. Die Welt der Habsburger — Franjo I i Austrijsko Carstvo habsburger.net
10. Die Welt der Habsburger — Carstvo u dvije polovine: Nagodba s Ugarskom habsburger.net
11. Die Welt der Habsburger — Austro-Ugarska Dvojna monarhija: krunisanje ugarskog kraljevskog para habsburger.net
12. Der Erste Weltkrieg — Stupanje cara Karla na prijestolje ww1.habsburger.net
13. Die Welt der Habsburger — Car Karlo Posljednji – pad i progonstvo habsburger.net
14. Austrijski savezni ured kancelara — Prva republika bundeskanzleramt.gv.at
15. László Tamás Vizi — Nastanak prve mađarske republike real.mtak.hu
16. Der Erste Weltkrieg — Posljednji dani monarhije ww1.habsburger.net

FAQ

Image: EB1911 House of Habsburg-Lorraine.jpg — AnonymousUnknown author, Public domain