Njemačka je u bici kod Jutlanda nanijela veće gubitke, ali je Britanija zadržala kontrolu nad Sjevernim morem i nastavila blokadu. Nijedna glavna flota nije uništena. Propusti u signalizaciji, njemačka povlačenja i prijetnja torpedima spriječili su odlučnu pobjedu na bojnom polju tokom bitke od 31. 5. do 1. 6. 1916.
Kako je flota koja je izgubila više brodova ipak mogla tvrditi da je ostvarila strateški uspjeh? Odgovor možete pratiti kroz Scheerov pokušaj da razdvoji britanske snage, Jellicoeove prilike da usredsredi vatru i eksplozije na britanskim bojnim krstašima. Razlika između nanesene štete i ostvarenih ciljeva objašnjava zašto se ishod Jutlanda i dalje različito ocjenjuje.
Kada, gdje i zašto je vođena bitka kod Jutlanda?
Bitka kod Jutlanda (turski: Jutland Muharebesi) vođena je u Prvom svjetskom ratu, u Sjevernom moru uz dansko poluostrvo Jutland. Trajala je od 31. 5. do 1. 6. 1916. Njemački naziv Skagerrakschlacht označava istu bitku.
Britanci su u bitku uveli 151 ratni brod, a Nijemci 99. John Jellicoe komandovao je britanskom glavnom flotom, dok je David Beatty predvodio njene bojne krstaše. Reinhard Scheer komandovao je njemačkom glavnom flotom. Franz Hipper predvodio je njemačke izviđačke snage.
Scheer je želio odvojiti dio britanske flote i uništiti ga nadmoćnijim snagama. Cilj mu je bio smanjiti brojčanu prednost Britanske kraljevske mornarice. Plan je zavisio od toga da se izdvojene britanske snage napadnu prije nego što Jellicoeova flota interveniše punom snagom.
Blokada je tom planu davala širi značaj. Prema historičaru Paulu Cornishu iz ustanove Imperial War Museums, britanska blokada je do 1916. izazivala nestašice hrane i sirovina u Njemačkoj. Njemačka flota nastojala ju je probiti. Potapanje britanskih brodova bilo je važno jer je moglo oslabiti snage koje su održavale taj pritisak.
Britanski komandanti imali su i prethodna obavještajna saznanja. Jedinica Admiraliteta za razbijanje šifri, poznata kao Soba 40, unaprijed ih je upozorila da će njemačka Flota otvorenog mora isploviti 30. 5. 1916.
Kako su odluke Jellicoea, Beattyja i Scheera oblikovale bitku?
Hipper je skrenuo na jug i povukao Beattyjeve bojne krstaše prema Scheerovoj glavnoj floti koja se približavala. Taj manevar odgovarao je njemačkom cilju: dovesti izdvojene britanske snage pred jačeg protivnika. Beattyjeva potjera tako je vodila njegove brodove prema opasnosti koju je Scheer želio stvoriti.
Britanska signalizacija oslabila je početnu reakciju. Beattyjevi pogrešni signali spriječili su četiri moćna bojna broda 5. bojne eskadre da se odmah uključe u početni sukob bojnih krstaša. Zbog njihovog zakašnjelog uključivanja britanske snage nisu bile usredsređene na početku te razmjene vatre.
Kada je Beatty ugledao njemačku glavnu flotu, okrenuo je na sjever. Smjer potjere tada se preokrenuo. Beatty je povukao Scheera prema Jellicoeovoj Velikoj floti. Tako je njemačkog komandanta vodio prema većim britanskim snagama čiji je zajednički nastup njegov plan trebao izbjeći.
U 18:15 Jellicoe je rasporedio bojne brodove u jednu borbenu liniju. Presjekao je put Scheerovoj koloni i zauzeo položaj poznat kao presijecanje slova T. Time su Britanci stekli prednost u bočnoj topovskoj vatri. Ako pratite kretanje flota, ovo je trenutak kada se britanska brojčana nadmoć pretvorila u snažan vatreni položaj.
Scheer je odgovorio usklađenim zaokretom cijele flote u suprotan smjer. Zatim se ponovo okrenuo prema Britancima, čime je Jellicoeu omogućio da drugi put presiječe T njemačke kolone. Ti manevri više puta su donijeli prednost Britancima. Ipak, Scheerovi zaokreti ujedno su spriječili da susret preraste u dugotrajnu borbu pod britanskim uslovima.
Napadi njemačkih bojnih krstaša i razarača štitili su povlačenje. U 19:22 Jellicoe je skrenuo da izbjegne prijetnju torpedima i izgubio kontakt s njemačkom glavnom flotom. Tokom noći protivrječni izvještaji o kursevima plovidbe otežavali su mu odlučivanje. Scheer je prošao iza britanske flote prema grebenu Horns Reef i krenuo nazad prema svojim bazama.
Hronologija
- Prije bitke: Soba 40 upozorila je Britance da će njemačka Flota otvorenog mora isploviti 30. 5. 1916.
- Prvi kontakt: HMS Galatea i njemački brodovi prišli su istom neutralnom danskom trgovačkom brodu radi provjere. Tako su slučajno došli u kontakt.
- Sukob bojnih krstaša: Hipper je skrenuo na jug i povukao Beattyja prema Scheerovoj glavnoj floti koja se približavala. Beattyjevi pogrešni signali odgodili su uključivanje četiri bojna broda 5. bojne eskadre.
- Nakon uočavanja njemačke glavne flote: Beatty je skrenuo na sjever prema Jellicoeu.
- 18:15: Jellicoe je razvio borbenu liniju i presjekao Scheerov T. Nakon zaokreta njemačke flote i njenog ponovnog približavanja, presjekao ga je još jednom.
- 19:22: Jellicoe je skrenuo da izbjegne prijetnju torpedima i izgubio kontakt s njemačkom glavnom flotom.
- Tokom noći: Scheer je prošao iza britanske flote prema grebenu Horns Reef i svojim bazama. Britanska kontrola nad Sjevernim morem nastavila se i nakon bitke.
Zašto su britanski bojni krstaši pretrpjeli tako teške gubitke?
Beattyjevi bojni krstaši spajali su brzinu s teškim topovima, ali su imali slabiju zaštitu od bojnih brodova. Britanci su izgubili HMS Indefatigable, HMS Queen Mary i HMS Invincible. Njihovo uništenje učinilo je sukob bojnih krstaša ključnim za razmjere britanskih gubitaka.
Sama zaštita ne objašnjava eksplozije. MacKay, Price i Wood kao jedan od činilaca navode veću sklonost britanskog korditnog pogonskog punjenja eksploziji u odnosu na njemački ekvivalent. Kao smrtonosan mehanizam izdvajaju i širenje požara iz topovskih kula u glavna skladišta municije.
Rukovanje municijom povećavalo je tu opasnost. Posade britanskih bojnih krstaša držale su sigurnosna vrata otvorenim i gomilale kordit između topovskih kula i skladišta municije kako bi povećale brzinu paljbe. Takvi postupci povećavali su rizik od širenja požara duž puta dopreme municije. Brža paljba plaćena je opasnim slabljenjem prepreka između plamena i uskladištenih pogonskih punjenja.
HMS Lion pruža konkretan primjer kako se taj niz događaja mogao prekinuti. Nakon pogotka u topovsku kulu, plavljenje skladišta municije spriječilo je eksploziju kakva je uništila druge britanske bojne krstaše. Lion je pretrpio i oštećenje radiopredajnika, što je Beattyju otežalo komandovanje i komunikaciju tokom bitke.
Zašto 1916. nije bilo odlučne pobjede?
Britanskih 151 brod nije imao neprekidnu priliku da uništi njemačkih 99. Pogrešna signalizacija odgodila je uključivanje bojnih brodova koji su trebali pružiti podršku. Scheerovi zaokreti stalno su mijenjali tok sukoba, dok su napadi koji su štitili povlačenje pomagali njegovoj glavnoj floti da se izvuče iz britanske vatre.
Jellicoeov zaokret u 19:22 pokazuje suštinu problema. Prijetnja torpedima potaknula je manevar kojim je udaljio svoje brodove od opasnosti, ali je time izgubio i kontakt sa Scheerom. Kasniji protivrječni izvještaji nisu mu pružili dovoljno jasnu sliku da spriječi Nijemce da prođu iza njegove flote prema grebenu Horns Reef.
Historičari različito ocjenjuju prilike koje su nakon tih odluka ostale neiskorištene. John Brooks smatra da britanski komandanti nisu uspjeli usredsrediti snage i iskoristiti prilike za potjeru. Prema njegovom tumačenju, propustili su mogućnosti da Nijemcima nanesu veće gubitke. Studija MacKaya, Pricea i Wooda iz 2016. ocjenjuje Jellicoeove odluke kao ispravne, a ishod opisuje kao skupo plaćenu britansku stratešku pobjedu.
Zašto gubici brodova i strateški ishod na Sjevernom moru vode različitim ocjenama?
Britanija je izgubila 14 brodova i 6.094 čovjeka. Njemačka je izgubila 11 brodova i 2.551 čovjeka. Ako bitku kod Jutlanda procjenjujete prema broju potopljenih brodova i izgubljenih života, Njemačka je ostvarila bolji rezultat. Ti podaci objašnjavaju zašto se bitka može opisati kao njemački taktički uspjeh.
Odnos preostalih snaga upućuje na drugačiji zaključak. Imperial War Museums navodi da je Britanija nakon bitke mogla poslati na more 24 bojna broda tipa drednot, dok je Njemačka imala samo 10 spremnih za borbu. Britanija je zadržala i kontrolu nad Sjevernim morem te nastavila blokadu. Scheerova flota je preživjela, ali nije uklonila pritisak koji je nastojala prekinuti.
Nacionalni vojni muzej opisuje Jutland kao bitku bez odlučnog ishoda, uz priznanje da je Britanska kraljevska mornarica nastavila kontrolisati Sjeverno more. Historičari Nacionalnog muzeja Kraljevske mornarice predstavljaju ga kao britansku pobjedu koja je sačuvala pomorsku nadmoć i blokadu te doprinijela pobjedi 1918. Te ocjene pridaju različitu težinu samom sukobu i njegovim širim posljedicama.
Njemačka Flota otvorenog mora ponovo je izlazila na Sjeverno more nakon Jutlanda. Njen opstanak zato je imao praktičan značaj. Ipak, dvije glavne flote do kraja rata nisu vodile novu veliku bitku, a blokada je ostala na snazi.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Prvi kontakt proizašao je iz slučajnog susreta oko običnog trgovačkog broda. HMS Galatea i njemački brodovi prišli su istom neutralnom danskom trgovačkom brodu radi provjere. Tako je prisustvo jednog trgovačkog broda postalo povezano s početnim manevrima u bici flota.
Na brodu HMS Vanguard pekarski podoficir Walter Greenaway, zadužen za pekaru, ostavio je da naraste 360 funti tijesta, približno 163 kilograma, kada je bitka počela. Ako ste ikada planirali dan prema tome kada će tijesto za hljeb narasti, ovdje možete prepoznati svakodnevni život flote: priprema hrane nastavljala se dok je borba počinjala.
Spašavanje je zavisilo od komunikacije koliko i od pomorskog umijeća. Nakon što je signalist broda HMS Warrior Reuben Poole poslao poziv u pomoć, HMS Engadine pristao je uz teško oštećeni brod i preuzeo njegovo ljudstvo. Jedan signal imao je sasvim drugačije posljedice od ranijih pogrešnih poruka unutar flote.
Jedan predmet na brodu HMS Benbow preživio je neoštećen: klavir u blagovaonici mlađih oficira. Kasnije je ušao u zbirku Pomorskog muzeja Malte. Uz priču o gubicima brodova i ljudi, on čuva opipljivu vezu sa životom na brodu koji se borio kod Jutlanda.
Često postavljana pitanja
Ko je pobijedio u bici kod Jutlanda?
Njemačka je nanijela veće gubitke. Britanija je zadržala kontrolu nad Sjevernim morem i nastavila blokadu, što podupire ocjenu o skupo plaćenoj britanskoj strateškoj pobjedi.
Zašto kod Jutlanda nije bilo odlučne pobjede?
Propusti u signalizaciji, Scheerova povlačenja i prijetnja torpedima spriječili su Britance da svoju nadmoć pretvore u uništenje njemačke glavne flote.
Koji su britanski bojni krstaši izgubljeni?
Izgubljeni su HMS Indefatigable, HMS Queen Mary i HMS Invincible. Eksplozije skladišta municije učinile su gubitke britanskih bojnih krstaša posebno teškim.
Je li njemačka flota prestala djelovati nakon Jutlanda?
Nije. Ponovo je izlazila na Sjeverno more, iako dvije glavne flote do kraja rata nisu vodile novu veliku bitku.
Izvori
- Vikipedija na turskom — Bitka kod Jutlanda tr.wikipedia.org
- Vikipedija na engleskom — Bitka kod Jutlanda en.wikipedia.org
- Imperial War Museums — Saopćenje za medije o bici kod Jutlanda iwm.org.uk
- Nacionalni muzej Kraljevske mornarice Novog Zelanda — Bitka kod Jutlanda navymuseum.co.nz
- King’s College London — John Brooks, Corbettov rad 18 kcl.ac.uk
- White Rose Research Online — MacKay, Price i Wood, Težina granata mora presuditi eprints.whiterose.ac.uk
- Nacionalni arhiv Škotske — Bitka kod Jutlanda 1916 nrscotland.gov.uk
- Nacionalni vojni muzej — Bitka kod Jutlanda ww1.nam.ac.uk
- Kraljevska mornarica — Izložba o Jutlandu zatvara se u decembru royalnavy.mod.uk
Image: Battle of Jutland memorial park Thyborøn Denmark (2026-08-16) 2.jpg — Olgierd Rudak, CC BY-SA 4.0
