Studija Giannija Marchesija iz 2026. predlaže da je Astiru II naručio izgubljeni klinopisni natpis iz Karkemiša (turski: Karkamış). Astiru II bio je pretposljednji kralj ovog grada i vladao je prije 738. godine p. n. e. Novo pripisivanje zamjenjuje ranije povezivanje s kraljem Astuwalamanzom, čija se vladavina smješta oko 950. godine p. n. e.
Promjena se oslanja na moguće kraljevsko ime, kraljevsku titulu i spornu vezu između spomenika. Ako pratite te tragove, možete razumjeti zašto se promijenilo mišljenje o naručiocu natpisa. Njegovih deset bazaltnih fragmenata ima i vlastitu historiju pronalaska, nestanka i djelimičnog ponovnog otkrića. Ona objašnjava ograničenja novog tumačenja.
Šta se promijenilo u pripisivanju natpisa?
Marchesi je novu analizu objavio na stranicama 44–45 knjige Karkemish of the Hittites on the Euphrates iz 2026. Njegov prijedlog premješta natpis iz vladavine kralja Astuwalamanze u vladavinu kralja Astiru II. Riječ je o različitim kraljevima, vremenski znatno udaljenim u hronologiji Karkemiša.
Ranije pripisivanje oslanjalo se na kraljevsko ime koje se nekada čitalo kao Asatuwatemais. To ime danas se čita kao Astuwalamanza. Tu promjenu čitanja treba razlikovati od Marchesijevog zaključivanja. Novo čitanje imena jednog kralja ne znači da je taj kralj postao Astiru II.
Marchesi osporava i raniju rekonstrukciju spomenika. Prema starijem tumačenju, klinopisni fragmenti povezivali su se s postoljem na lavu koji nosi luvijske hijeroglife. Marchesi smatra da su klinopisni dijelovi i materijal s hijeroglifima pripadali različitim spomenicima. Njegova nova procjena zato mijenja i predloženog naručioca i odnos između predmeta.
Koji dokazi upućuju na kralja Astiru II?
Prvi fragment sadrži ono što Marchesi tumači kao moguće kraljevsko ime: ás-t[i-ru]. To je dokaz koji podupire pripisivanje, a ne potpuno sačuvano ime koje samo po sebi rješava pitanje.
Drugi trag nalazi se na četvrtom fragmentu. On sadrži titulu „kralj Karkemiša“. Marchesi povezuje ovu kraljevsku titulu s mogućim imenom na prvom fragmentu. Njegov zaključak zavisi od čitanja tih sačuvanih elemenata kao dijelova istog fragmentarno očuvanog natpisa.
Astiru II bio je pretposljednji kralj Karkemiša i vladao je prije 738. godine p. n. e. Ako se on prepozna kao naručilac, natpis pripada kasnijoj kraljevskoj historiji grada. Ranije povezivanje s kraljem Astuwalamanzom smještalo ga je u razdoblje pripisano tom vladaru, približno oko 950. godine p. n. e.
Tvrdnju „Astiru II ga je naručio“ zato trebate čitati kao zaključak predložen u Marchesijevoj studiji. Njegovu navedenu osnovu čine moguće ime i kraljevska titula. Nestali fragmenti i dalje onemogućavaju rekonstrukciju povezanog teksta koja bi olakšala procjenu formulacija u natpisu.
Zašto je važno razdvojiti spomenike?
Ranije tumačenje povezivalo je dvije vrste pisma na osnovu pretpostavljene fizičke veze. Klinopisni fragmenti dovodili su se u vezu s postoljem na lavu koji nosi luvijske hijeroglife.
Marchesi odbacuje takvo povezivanje i materijal pripisuje odvojenim spomenicima. Prema njegovom tumačenju, lav s hijeroglifima ne može preko stare pretpostavljene veze otkriti kojem su kralju pripadali klinopisni fragmenti. Klinopisni natpis treba procjenjivati na osnovu njegovih vlastitih sačuvanih znakova i titula.
Zamislite da u svakodnevnom životu pokušavate pridružiti rasute stranice nekom dokumentu. Ako stranice pripadaju različitim dokumentima, podaci iz jednog ne mogu automatski otkriti autora drugog. Marchesijevo razdvajanje klinopisnih fragmenata i hijeroglifskog spomenika ima sličnu posljedicu za pripisivanje natpisa kralju Astuwalamanzi.
Kako su fragmenti pronađeni i izgubljeni?
Ekipa Britanskog muzeja otkrila je deset bazaltnih fragmenata oko Vodene kapije u Karkemišu 1911–1912. godine. Ti dijelovi čine materijalnu osnovu natpisa o kojem je riječ. Mjesto pronalaska dio je dokaza koji ih povezuju s antičkim gradom.
Devet od deset fragmenata i dalje se vodi kao nestalo. Jedan je ponovo prepoznat 2012. u depou Muzeja anadolskih civilizacija u Ankari. Naziv „izgubljeni natpis“ zato opisuje stanje većine njegovih poznatih dijelova, a ne nestanak svakog fragmenta.
Ta je razlika važna kada zamišljate dostupne dokaze. Sačuvani predmet u Ankari mali je bazaltni fragment, dok o širem natpisu svjedoči mnogo nepotpunija materijalna građa. Njegov ponovni pronalazak nije obnovio skup od deset dijelova niti omogućio potpuno čitanje.
Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima
Fragment u Ankari ima dimenzije svega 15,5 × 12 centimetara. Ta skromna veličina daje konkretnu predstavu o sačuvanom predmetu. Rasprava o kraljevima, pisarskim tradicijama i pripisivanju spomenika sada uključuje komad bazalta dovoljno malen da se opiše tim dvjema mjerama.
Dva sačuvana znaka, GAŠAN i GAR, čitaju se kao početak Kubabine titule „kraljica Karkemiša“. Oni čuvaju drugačiju vrstu podatka od predloženog kraljevskog imena. Ovdje se sačuvani znakovi odnose na Kubabinu titulu i grad, a ne navode direktno kralja koji je naručio natpis.
Pismo čuva i tragove različitih pisarskih tradicija. Način pisanja imena grada odražava asirsku praksu. Oblik znaka GAŠAN odražava hetitsku pisarsku tradiciju. Oba zapažanja odnose se na isti mali sačuvani fragment.
Historija objavljivanja donosi još jednu pojedinost. Nestali dijelovi mogli su 1952. biti dokumentovani samo fotografijama papirnih otisaka. Te fotografije prikazuju otiske kamenova, a ne same nestale kamenove. Ta razlika pomaže objasniti važnost fragmenta prepoznatog u Ankari.
Zašto bi Astiru II odabrao klinopis?
Marchesi predlaže da asirski kulturni utjecaj u 8. vijeku p. n. e. objašnjava zašto je Astiru II odabrao klinopis. To je tumačenje mogućeg vladarevog izbora pisma. Ono prati predloženo pripisivanje natpisa, a ne predstavlja sačuvanu kraljevu izjavu o njegovim namjerama.
Pismo na fragmentu u Ankari pruža korisnu osnovu za poređenje s tim prijedlogom. Način pisanja imena grada odražava asirsku praksu, dok znak GAŠAN odražava hetitsku tradiciju. Te pojedinosti pokazuju zašto pismo natpisa zaslužuje pažnju uz pitanje koji ga je vladar naručio.
Prema Marchesiju, nije poznat nijedan drugi primjer klinopisnog spomenika koji je naručio neki kasnohetitski vladar. Ta procjena daje fragmentima poseban značaj. Njihovo tumačenje tiče se i identiteta kralja i upotrebe klinopisa na kasnohetitskom kraljevskom spomeniku.
Gdje se Karkemiš uklapa u ovu historiju?
Karkemiš se nalazi na zapadnoj obali Eufrata, na granici Turske i Sirije. Arheološko nalazište obuhvata približno 90 hektara. Oko 55 hektara nalazi se u Turskoj, a 35 u Siriji. Antički grad tako se prostire s obje strane današnje granice.
Posljednji kralj grada bio je Pisiri. Asirski kralj Sargon II osvojio je Karkemiš 717. godine p. n. e., tokom Pisirijeve vladavine. Položaj kralja Astiru II kao pretposljednjeg kralja smješta predloženog naručioca prije te posljednje vladavine i osvajanja.
Savremena iskopavanja daju još jedan dio hronologije nalazišta. Uklanjanje mina završeno je u februaru 2011. Iskopavanja su nastavljena u septembru 2011. pod vodstvom Nicolòa Marchettija. Prepoznavanje sačuvanog fragmenta natpisa u Ankari uslijedilo je 2012.
Hronologija
- Oko 950. godine p. n. e.: Razdoblje pripisano kralju Astuwalamanzi, s kojim se povezivalo ranije pripisivanje natpisa.
- Prije 738. godine p. n. e.: Vladavina kralja Astiru II, kojoj Marchesi predlaže pripisati natpis.
- 717. godine p. n. e.: Sargon II osvaja Karkemiš tokom vladavine njegovog posljednjeg kralja, Pisirija.
- 1911–1912: Ekipa Britanskog muzeja otkriva deset klinopisnih fragmenata u blizini Vodene kapije.
- 1952: Fotografije papirnih otisaka dokumentuju nestale dijelove u publikaciji.
- 2012: Jedan bazaltni fragment ponovo je prepoznat u muzejskom depou u Ankari.
- 2026: Marchesi objavljuje novo tumačenje i pripisivanje natpisa.
Često postavljana pitanja
Koji je kralj naručio izgubljeni natpis iz Karkemiša?
Marchesijeva studija iz 2026. predlaže da je to bio Astiru II, koji je vladao prije 738. godine p. n. e. Osnovu pripisivanja čine moguće čitanje njegovog imena na prvom fragmentu i titula „kralj Karkemiša“ na četvrtom.
Kojem se kralju natpis ranije pripisivao?
Ranije pripisivanje navodilo je kralja Astuwalamanzu, čije se ime nekada čitalo kao Asatuwatemais. Na listi kraljeva Karkemiša njegova se vladavina smješta oko 950. godine p. n. e. Marchesijev prijedlog zato podrazumijeva drugog vladara i kasniji historijski kontekst.
Kako su klinopisni fragmenti bili povezani s lavom s hijeroglifima?
Ranije tumačenje povezivalo je klinopisne fragmente s postoljem na lavu koji nosi luvijske hijeroglife. Marchesi smatra da su pripadali odvojenim spomenicima.
Možete li danas pročitati cijeli tekst?
Nestali fragmenti onemogućavaju rekonstrukciju povezanog teksta. Jedan od deset dijelova sačuvan je u Ankari, dok se devet i dalje vodi kao nestalo. Pojedinačni znakovi i titule pružaju osnovu za tumačenje, ali ne omogućavaju obnovu cijelog natpisa.
Izvori
- Univerzitet u Bologni, Gianni Marchesi, Kasnohetitski klinopisni natpis iz Karkemiša, zapis o istraživanju i sažetak cris.unibo.it
- Gianni Marchesi, studija iz 2026. i pripadajuća kataloška jedinica u knjizi Hetitski Karkemiš na Eufratu cris.unibo.it
- Wikipedia, „Karkemiš“, geografija, hronologija kraljeva i historija iskopavanja en.wikipedia.org
FAQ
Koji je kralj naručio izgubljeni natpis iz Karkemiša?
Studija Giannija Marchesija iz 2026. predlaže da je naručilac bio Astiru II, pretposljednji kralj Karkemiša, koji je vladao prije 738. godine p. n. e. Pripisivanje se oslanja na moguće čitanje njegovog imena i titulu „kralj Karkemiša“.
S kojim se kraljem natpis ranije povezivao?
Natpis se ranije pripisivao kralju Astuwalamanzi, čije se ime nekada čitalo kao Asatuwatemais. Na listi kraljeva Karkemiša njegova se vladavina smješta oko 950. godine p. n. e.
Zašto se natpis opisuje kao izgubljen?
Ekipa Britanskog muzeja pronašla je deset bazaltnih fragmenata 1911–1912. godine. Jedan je ponovo prepoznat 2012. u muzejskom depou u Ankari, ali devet ih se i dalje vodi kao nestalo.
Može li se pročitati cijeli natpis?
Nestali fragmenti onemogućavaju rekonstrukciju povezanog teksta. Ipak, pojedinačni znakovi, moguće kraljevsko ime i kraljevska titula pružaju osnovu za tumačenje sačuvanih dokaza.
Image: Stele with hieroglyphic Luwian inscription of King Suhi of Karkamish, 10th century BC, basalt, from Kelekli (Turkey), purchase or donation 1918, VA 8477, Vorderasiatisches Museum Berlin.jpg — Neoclassicism Enthusiast, CC BY-SA 4.0






