Naučna ispitivanja nisu potvrdila da su ispitane kristalne lobanje drevni pretkolumbovski predmeti. Prema saopćenju ustanove Smithsonian iz 2008. godine, nijedna lobanja predata na naučno ispitivanje nije potjecala iz dokumentiranog arheološkog iskopavanja. Analize važnih muzejskih primjeraka upućivale su na noviju izradu.
Ključni dokazi nalaze se u tragovima brusnih točkova, ostacima abraziva i vodiku ispod obrađenih površina. Ako želite razumjeti zašto ova ispitivanja nisu potvrdila pripisivanje lobanja Astecima ili Majama, pratite put predmeta od trgovaca i muzejskih zbirki do mikroskopskih tragova njihove izrade.
Šta su kristalne lobanje i zašto su smatrane drevnim?
Kristalne lobanje su skulpture u obliku ljudske lobanje, isklesane od blokova prozirnog ili mliječnobijelog kvarca. Veliki primjerci počeli su se pojavljivati u javnim i privatnim zbirkama tokom druge polovine 19. vijeka. Njihovo prisustvo u tim zbirkama jeste dokumentirano. Drevno porijeklo potvrđeno iskopavanjem nije.
Pojedine lobanje pripisivane su Astecima, Toltecima, Mikstecima ili Majama. Takve oznake predstavljaju tvrdnje o njihovim tvorcima. Smithsonian je izvijestio da naučna ispitivanja nisu potvrdila ta pripisivanja za istražene primjerke. Zato trebate razlikovati tradicionalni opis predmeta od dokaza koji utvrđuju kada je i kako izrađen.
Britanski muzej nabavio je 1897. godine svoju lobanju gotovo prirodne veličine kao primjer pretkolumbovske izrade. Njena dokumentirana trgovačka historija seže do francuskog trgovca starinama Eugènea Bobana, koji ju je nabavio neposredno prije 1881. godine. Prije nego što je dospjela u muzej, prošla je i kroz njujoršku draguljarsku kompaniju Tiffany & Co.
Šta su naučna ispitivanja otkrila o kristalnim lobanjama?
Uporedna studija lobanja iz Londona (turski: Londra) i Washingtona (turski: Vaşington) objavljena je 2008. godine u 35. svesku časopisa Journal of Archaeological Science. Autori su bili Margaret Sax, Jane Walsh, Ian Freestone, Andrew Rankin i Nigel Meeks. Ispitali su tragove izrade i uporedili ih s kvarcnim predmetima iz pouzdanih arheoloških konteksta u Mezoamerici (turski: Mezoamerika).
Tim je tragove alata istražio skenirajućom elektronskom mikroskopijom. Među predmetima za poređenje bili su mikstečki pehar od kvarca i astečke/mikstečke kvarcne perle. Na njima nije bilo tragova koji bi ukazivali na upotrebu rotirajućih brusnih točkova za obradu kamena. Na lobanjama Britanskog muzeja i Smithsoniana, međutim, pronađeni su dokazi takve obrade.
Ovo poređenje je važno jer provjerava konkretnu tvrdnju o načinu izrade. I lobanje i predmeti iz pouzdanih arheoloških konteksta bili su izrađeni od kvarca, ali su se tragovi njihove obrade razlikovali. Nalaz je doveo u pitanje pretpostavljenu vezu muzejskih lobanja s pretkolumbovskom proizvodnjom. Procjena se nije oslanjala na to koliko su skulpture uvjerljivo djelovale drevno.
Zamislite da provjeravate istrošenost nekog svakodnevnog predmeta prije nego što prihvatite prodavačev opis njegovog stanja. Kod ovih lobanja možete postaviti slično pitanje: podržava li fizička površina priču koja prati predmet? Mikroskopija je pružila takve materijalne dokaze kroz tragove alata korištenih za oblikovanje kvarca.
Zašto su ostaci abraziva bili važni?
Tragovi na lobanji Britanskog muzeja ukazivali su na obradu tvrdim abrazivima, poput korunda ili dijamanta. Taj nalaz dopunio je dokaze o izradi pomoću rotirajućeg brusnog točka. Istraživači su proučavali i kretanje alata i abrazivne materijale korištene za rezanje površine.
Lobanja iz Smithsoniana pružila je još jedan trag. Analizom ostataka rendgenskom difrakcijom utvrđeno je prisustvo karborunduma, odnosno silicijevog karbida, čija je hemijska formula SiC. Riječ je o modernom sintetičkom abrazivu. Njegovo prisustvo bilo je neposredan materijalni dokaz koji je proturječio tvrdnji o astečkom porijeklu lobanje.
Ove nalaze treba vezati za konkretne ispitane predmete. Tragovi rotirajućeg brusnog točka utvrđeni su i na lobanji Britanskog muzeja i na lobanji Smithsoniana. Ostaci silicijevog karbida pronađeni su na primjerku iz Smithsoniana. Objedinjavanje rezultata ne znači da je svaka lobanja sadržavala isti abraziv ili imala potpuno istu historiju izrade.
Može li kvarc otkriti odakle lobanja potječe?
Istraživači su mikroskopijom i Ramanovom spektroskopijom ispitali tečne i čvrste uklopke unutar kvarca lobanje Britanskog muzeja. Analiza je ukazala na Brazil (turski: Brezilya) ili Madagaskar (turski: Madagaskar) kao moguća izvorišta materijala. Nije sa sigurnošću utvrdila određeni kamenolom.
Ta razlika razdvaja porijeklo sirovine od historije završene skulpture. Brazil i Madagaskar možete posmatrati kao predložene geološke veze za kvarc londonske lobanje. Nijedna mogućnost ne utvrđuje ko ju je isklesao. Tragovi alata odgovaraju na zasebno pitanje: kako je obrađena njena površina?
Kako su naučnici ispitali parišku lobanju?
Thomas Calligaro i saradnici istražili su kristalnu lobanju i malu ljudsku glavu iz zbirke quai Branly u Parizu (turski: Paris). Njihova studija objavljena je na internetu 18. 12. 2008. Uz optičku i skenirajuću elektronsku mikroskopiju koristili su metodu s ionskim snopom, nazvanu ERDA. Njome su izmjerili raspodjelu vodika ispod površina, bez oštećivanja predmeta.
Na pariškoj lobanji vodik je prodro pliće nego na uporednom kvarcnom predmetu za koji se zna da je obrađen 1740. godine. To je podržalo novije datiranje obrade lobanje. Razmatrajući profile vodika zajedno s tragovima alata, istraživači su zaključili da je vjerovatno isklesana u 18. ili 19. vijeku.
Mala ljudska glava dala je drugačije rezultate. Pokazivala je tragove ručne obrade i dublji profil vodika. Tim ju je zato smatrao mogućim pretkolumbovskim predmetom. Ova razlika ključna je za studiju: dvije kvarcne skulpture iz iste zbirke nisu dobile istu procjenu.
Je li lobanja Mitchell-Hedges pronađena u Lubaantunu?
Prema tvrdnji o njenom otkriću, Anna Mitchell-Hedges pronašla je čuvenu lobanju u Lubaantunu, u današnjem Belizeu (turski: Belize), 1924. godine. Zapisi učesnika iskopavanja ne potvrđuju ni otkriće ni Annino prisustvo na tom mjestu. Navodni nalaz zato nema potvrdu u tim zapisima s iskopavanja.
Dokumentirana kupovina pruža čvršći oslonac u historiji predmeta. Frederick A. Mitchell-Hedges kupio je lobanju od Sydneyja Burneyja u londonskoj aukcijskoj kući Sotheby's 15. 10. 1943. Kupovinu je opisao u pismu bratu iste godine. Ta transakcija zaseban je događaj u odnosu na tvrdnju o ranijem otkriću.
Vremenska linija
- Druga polovina 19. vijeka: Velike kvarcne lobanje počinju se pojavljivati u javnim i privatnim zbirkama.
- Neposredno prije 1881. godine: Eugène Boban nabavlja lobanju koja će kasnije dospjeti u Britanski muzej.
- 1897. godina: Britanski muzej kupuje svoju kristalnu lobanju kao primjer pretkolumbovske izrade.
- 1924. godina: Navodna godina otkrića Anne Mitchell-Hedges u Lubaantunu, koje zapisi s iskopavanja ne potvrđuju.
- 15. 10. 1943.: Frederick A. Mitchell-Hedges kupuje svoju lobanju u aukcijskoj kući Sotheby's.
- 1992. godina: Velika kvarcna lobanja stiže poštom u Smithsonian s nepotpisanim pismom.
- 2008. godina: Sax i saradnici objavljuju uporednu studiju londonske i washingtonske lobanje.
- 10. 7. – 1. 9. 2008.: Smithsonian prvi put javno izlaže svoju lobanju na izložbi Istina o kristalnim lobanjama.
- 18. 12. 2008.: Pariška studija tragova alata i profila vodika objavljena je na internetu.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Lobanja iz Smithsoniana stigla je 1992. godine s nepotpisanim pismom. U njemu se tvrdilo da je kupljena u Meksiku (turski: Meksika) 1960. godine i da je astečka. Skulptura teži približno 14 kilograma i visoka je 25 centimetara. Njene dimenzije mogu se izmjeriti. Navod iz pisma o njenom porijeklu ostao je tvrdnja.
Smithsonian ju je prvi put javno predstavio u Nacionalnom muzeju prirodne historije u Washingtonu, na svojoj izložbi 2008. godine. Posjetioci su mogli vidjeti snimke skenirajućeg elektronskog mikroskopa s uvećanjem od 50 do 500 puta. Tako su, uz sam predmet, na izložbi prikazani i tragovi njegove izrade.
U saopćenju Smithsoniana iz 2008. godine zabilježeno je i da su poznati primjerci bili javno izloženi u Britanskom muzeju u Londonu i Muzeju quai Branly u Parizu. To su podaci o izlaganju u tom historijskom trenutku. Ovdje opisana ispitivanja odnose se na određene predmete iz zbirki. Među njima su londonska i washingtonska lobanja te zasebno istražene pariške skulpture.
Često postavljana pitanja
Je li za ijednu naučno ispitanu kristalnu lobanju potvrđeno pretkolumbovsko porijeklo?
Prema saopćenju Smithsoniana iz 2008. godine, ni za jednu lobanju predatu na naučno ispitivanje nije potvrđeno pretkolumbovsko porijeklo. Nijedna nije potjecala iz dokumentiranog arheološkog iskopavanja. Pripisivanje drevnim kulturama zato nije imalo takvu arheološku osnovu.
Koji su najjači dokazi novije izrade?
Londonska i washingtonska lobanja pokazivale su tragove obrade rotirajućim brusnim točkom. Lobanja iz Smithsoniana sadržavala je i moderni sintetički silicijev karbid. Kod pariške lobanje mikroskopski tragovi alata i profili vodika zajedno su podržali zaključak da je vjerovatno isklesana u 18. ili 19. vijeku.
Jesu li pariška ispitivanja odbacila drevno porijeklo svih ispitanih kvarcnih skulptura?
Ne. Mala ljudska glava ispitana zajedno s lobanjom pokazivala je tragove ručne obrade i dublje prodiranje vodika. Istraživači su procijenili da bi mogla biti pretkolumbovska. Za lobanju su zaključili da je vjerovatno isklesana u 18. ili 19. vijeku.
Potvrđuju li zapisi s iskopavanja priču o otkriću lobanje Mitchell-Hedges?
Zapisi s iskopavanja ne potvrđuju ni navodno otkriće u Lubaantunu 1924. godine ni prisustvo Anne Mitchell-Hedges. Dokumentirana transakcija jeste kupovina Fredericka A. Mitchell-Hedgesa u aukcijskoj kući Sotheby's 15. 10. 1943. Opisao ju je i u pismu iste godine.
Izvori
- Ustanova Smithsonian — Misteriozna kristalna lobanja si.edu
- Britanski muzej — Lobanja od gorskog kristala artsandculture.google.com
- Margaret Sax i saradnici — Porijeklo dviju navodno pretkolumbovskih meksičkih kristalnih lobanja doi.org
- Thomas Calligaro i saradnici — Studija datiranja dviju skulptura od gorskog kristala link.springer.com
- Wikipedia — Kristalna lobanja en.wikipedia.org
FAQ
Jesu li kristalne lobanje zaista drevne?
Prema saopćenju ustanove Smithsonian iz 2008. godine, ni za jednu lobanju predatu na naučno ispitivanje nije potvrđeno pretkolumbovsko porijeklo. Nijedna nije potjecala iz dokumentiranog arheološkog iskopavanja.
Šta su naučnici pronašli na muzejskim lobanjama?
Na lobanjama Britanskog muzeja i ustanove Smithsonian pronađeni su tragovi obrade rotirajućim brusnim točkom. Primjerak iz Smithsoniana sadržavao je i ostatke silicijevog karbida, modernog sintetičkog abraziva.
Koliko je stara pariška kristalna lobanja?
Istraživači su zaključili da je vjerovatno isklesana u 18. ili 19. vijeku. Procjenu su zasnovali na mikroskopskim tragovima alata i profilima vodika ispod njene površine.
Je li lobanja Mitchell-Hedges pronađena u Lubaantunu?
Zapisi s iskopavanja ne potvrđuju navodno otkriće iz 1924. godine ni prisustvo Anne Mitchell-Hedges. Frederick A. Mitchell-Hedges kupio je lobanju od Sydneyja Burneyja u aukcijskoj kući Sotheby's 15. 10. 1943.
Image: Crystal skull british museum random9834672.jpg — Wikimedia Commons, CC BY 3.0
