Dretnot je bojni brod generacije nazvane po brodu HMS Dreadnought, dovršenom 1906. Taj brod spojio je glavnu artiljeriju sastavljenu od topova jednakog velikog kalibra s pogonom na parne turbine. Njegovih deset topova kalibra 12 inča i brzina od 21 čvora postavili su nove standarde za bojne brodove. Postojeću britansko-njemačku pomorsku utrku u naoružanju usmjerili su prema gradnji novog tipa broda.
Ipak, brod po kojem su dretnoti dobili ime propustio je njihov najveći sukob flota. HMS Dreadnought bio je na održavanju kada su se flote 1916. sukobile kod Jilanda. Ako pratite njegovo naoružanje, pogon i ratnu službu, možete vidjeti kako je jedan projekt promijenio vrijednost postojećih flota. Pritom nije okončao rasprave o tome šta znači pobjeda na moru.
Po čemu su se dretnoti razlikovali od ranijih bojnih brodova?
Naziv je potekao od jednog konkretnog broda. Kralj Edvard VII porinuo je HMS Dreadnought u brodogradilištu u Portsmouthu 10. 2. 1906. Slični bojni brodovi potom su postali poznati kao dretnoti. Prethodna generacija dobila je naziv preddretnoti. Tako je brod iz 1906. postao razdjelnica između dvije generacije.
Glavna artiljerija jasno je pokazivala tu razliku. Bojni brodovi tog vremena uglavnom su imali četiri teška topa. HMS Dreadnought imao ih je deset, sve istog kalibra od 12 inča, približno 305 mm. Bili su smješteni u pet dvocijevnih kupola. Promjena se odnosila i na broj teških topova i na ujednačen kalibar glavne artiljerije.
Druga ključna inovacija bile su parne turbine. Dovršen 1906., HMS Dreadnought spojio je tešku glavnu artiljeriju s turbinskim pogonom. Zato za razumijevanje ovog broda treba pogledati i dalje od njegovih topova. Naoružanje i pogonski strojevi zajedno su uspostavili novi projektni standard.
Admiral John Fisher bio je glavni zagovornik projekta. Godine 1904. postao je prvi pomorski lord. Sir Philip Watts izradio je projekt dok je bio direktor mornaričke brodogradnje. Tu dužnost obavljao je od 1902. do 1912. Fisherova podrška i Wattsov projektantski rad bili su ključni za razvoj broda.
Zašto su teški topovi i turbine HMS Dreadnoughta bili važni?
Deset teških topova davalo je HMS Dreadnoughtu izrazitu brojčanu prednost u odnosu na bojne brodove koji su uglavnom imali četiri. Ipak, ukupan broj topova na brodu nije bio jednak broju koji je mogao djelovati u svakom pravcu. Raspored kupola omogućavao je da osam glavnih topova istovremeno gađa preko jednog boka. Ako brodove poredite samo prema ukupnom broju topova, morate uzeti u obzir i taj raspored.
Parne turbine projektirane prema Parsonsovom sistemu omogućavale su HMS Dreadnoughtu brzinu od 21 čvora. To je bilo približno tri čvora više od uobičajenih bojnih brodova s klipnim parnim strojevima. Turbine su u istom prostoru za pogonske strojeve mogle razviti i veću snagu nego klipni parni strojevi. Njihova važnost bila je i u brzini i u snazi dostupnoj unutar određene zapremine.
Takve performanse imale su svoju cijenu. Rane turbine s direktnim pogonom trošile su više goriva pri malim brzinama krstarenja nego klipni strojevi. Pogon HMS Dreadnoughta zato pokazuje praktičan kompromis. Veća brzina nije značila manju potrošnju goriva u svim uslovima rada.
Brod možete uporediti i s nečim iz svakodnevnog života. Zamislite da mijenjate ispravan uređaj jer vam je noviji model promijenio očekivanja. Britanski preddretnoti postojali su i nakon 1906., ali HMS Dreadnought smanjio je njihovu relativnu vrijednost. Novi standard promijenio je način procjene postojeće skupe opreme.
Kako se ubrzala pomorska utrka u naoružanju između Britanije i Njemačke?
Britansko-njemačko pomorsko suparništvo počelo je prije HMS Dreadnoughta. Britanija je 1889. usvojila standard dviju sila. Prema njemu, njena ratna mornarica trebala je biti veća od mornarica sljedećih dviju pomorskih sila zajedno. Pomorska snaga već se procjenjivala poređenjem s drugim flotama.
Njemački zakon o ratnoj mornarici iz 1900. predviđao je veću flotu. Taj program prethodio je pojavi HMS Dreadnoughta nekoliko godina. Brod, dakle, nije stvorio suparništvo. Njegova pojava 1906. promijenila je tip bojnog broda oko kojeg se to suparništvo sve više odvijalo.
Britanija se suočila s nezgodnom posljedicom vlastite inovacije. Njena velika flota preddretnota izgubila je relativnu vrijednost kada se pažnja preusmjerila na broj bojnih brodova novog tipa. Posjedovanje velikog broja starijih brodova postalo je manje presudno mjerilo snage. HMS Dreadnought uspostavio je drugačije mjerilo.
Njemački zakoni ubrzali su tempo. Zakon o ratnoj mornarici iz 1906. uključio je nove velike ratne brodove u program gradnje tri broda godišnje. Zakon iz 1908. povećao je godišnji cilj na četiri velika ratna broda tokom naredne četiri godine. To su bili utvrđeni ciljevi gradnje, koji su nadmetanju dali konkretan ritam.
Njemački zakon iz 1908. i britanska panika zbog pomorskog naoružavanja iz 1909. pokrenuli su veliki britanski program brodogradnje kao odgovor na ono što je smatrano njemačkom prijetnjom. Utrka je povezala zakone, uznemirenost javnosti i gradnju brodova. Tehnički primjer HMS Dreadnoughta postao je dio šireg nadmetanja o tome koliko će modernih brodova svaka država izgraditi.
Kasniji brojevi pokazuju razmjere britanskog odgovora. Na osnovu budžeta za 1912. i 1913., Britanija je započela gradnju deset novih superdretnota. Njemačka je u istom periodu započela gradnju pet brodova. Kao čitaocu, ti vam podaci o započetoj gradnji omogućavaju jasnije poređenje nego opći opis utrke kao atmosfere suparništva.
Hronologija
- 1889: Britanija je usvojila standard dviju sila, koji je zahtijevao mornaricu veću od mornarica sljedećih dviju pomorskih sila zajedno.
- 1900: Njemački zakon o ratnoj mornarici predvidio je stvaranje veće flote.
- 1904: John Fisher postao je prvi pomorski lord.
- 10. 2. 1906.: Kralj Edvard VII porinuo je HMS Dreadnought u Portsmouthu.
- 1908: Njemačka je povećala godišnji cilj gradnje velikih ratnih brodova na četiri tokom naredne četiri godine.
- 1909: Britanska panika zbog pomorskog naoružavanja pokrenula je veliki program brodogradnje.
- 1914: HMS Dreadnought služio je u Sjevernom moru kao zastavni brod 4. eskadre bojnih brodova, sa sjedištem u Scapa Flowu.
- 18. 3. 1915.: HMS Dreadnought udarom pramca potopio je njemačku podmornicu U-29.
- 31. 5. 1916. – 1. 6. 1916.: Britanska i njemačka flota sukobile su se kod Jilanda, ispred danske obale.
Kako su dretnoti korišteni u Prvom svjetskom ratu?
Tokom Prvog svjetskog rata britanska Velika flota održavala je prevlast u Sjevernom moru iz baza u Scapa Flowu, Invergordonu i Rosythu. Te baze smještaju bojne brodove u širi operativni okvir. Njihova ratna važnost uključivala je trajno održavanje kontrole nad morem, uz mogućnost sukoba s protivničkom flotom.
HMS Dreadnought služio je 1914. u Sjevernom moru kao zastavni brod 4. eskadre bojnih brodova, sa sjedištem u Scapa Flowu. Njegovo najupečatljivije zabilježeno potapanje odnosilo se na protivnika sasvim drugačijeg od još jednog velikog bojnog broda. Dana 18. 3. 1915. udarom pramca potopio je njemačku podmornicu U-29.
Velike flote dretnota imale su svoj jedini veliki međusobni sukob u Bici kod Jilanda (turski: Jutland Muharebesi). Bitka je vođena ispred danske obale od 31. 5. 1916. do 1. 6. 1916. Britanske snage uključivale su 28 bojnih brodova tipa dretnot. Taj veliki sukob flota daje Jilandu središnje mjesto u ratnoj historiji ovog tipa broda.
Brodovi koji su tamo učestvovali pokazali su i razvoj nakon prvobitnog projekta. HMS Barham i HMS Valiant borili su se u sastavu 5. eskadre bojnih brodova, naoružani glavnim topovima kalibra 15 inča. Glavni topovi HMS Dreadnoughta imali su kalibar od 12 inča. Poređenje pokazuje da su brodovi koji su se borili 1916. već nadmašili standard iz 1906. po kalibru topova.
Nakon Jilanda obje strane tvrdile su da su pobijedile. Britanija je izgubila 14 brodova, a Njemačka 11. Njemačka je veći broj potopljenih neprijateljskih brodova smatrala osnovom za proglašenje pobjede. Britanija je svoju tvrdnju zasnivala na očuvanju pomorske prevlasti i nastavku blokade. Gubici brodova i kontrola nad morem pružali su osnovu za različite procjene iste bitke.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Sačuvani plan oklopa omogućava konkretniji uvid u projekt broda. Zbirka Kraljevskih muzeja u Greenwichu čuva Dreadnoughtov plan u razmjeri 1:192, koji je potpisao Watts. Prikazuje četiri nivoa paluba i raspored oklopa u presjecima A–F. Tako poznato ime možete povezati s dokumentiranim rasporedom paluba i zaštite.
I postrojenja u Portsmouthu pokazuju kakve je zahtjeve postavio novi bojni brod. Godine 1906. samo je jedan tamošnji suhi dok mogao sigurno primiti HMS Dreadnought. Zbog toga je bilo potrebno proširiti brodogradilišna postrojenja. Utjecaj projekta sezao je dalje od topova i pogona, do infrastrukture potrebne za podršku brodu.
Sam HMS Dreadnought propustio je Bitku kod Jilanda jer je bio na održavanju u Portsmouthu od 18. 4. 1916. do 22. 6. 1916. Bitka se u cijelosti odvijala unutar tog perioda. Brod po kojem je generacija dobila ime nije učestvovao u jedinom velikom međusobnom sukobu velikih flota dretnota.
Često postavljana pitanja
Šta je dretnot?
Dretnot je bojni brod generacije nazvane po brodu HMS Dreadnought, dovršenom 1906. Ključan je bio spoj glavne artiljerije sastavljene od topova jednakog velikog kalibra i pogona na parne turbine. Raniji bojni brodovi postali su poznati kao preddretnoti.
Koliko je teških topova imao HMS Dreadnought?
Imao je deset glavnih topova kalibra 12 inča, približno 305 mm, u pet dvocijevnih kupola. Zbog njihovog rasporeda, osam je moglo istovremeno gađati preko jednog boka. Ukupno naoružanje i broj topova koji su mogli djelovati preko jednog boka zato nisu bili isti podatak.
Je li HMS Dreadnought pokrenuo britansko-njemačku pomorsku utrku u naoružanju?
Nije. Njemački zakon o ratnoj mornarici iz 1900. već je predviđao veću flotu. Pojava HMS Dreadnoughta 1906. usmjerila je postojeće nadmetanje prema bojnim brodovima nove generacije. Ujedno je smanjila relativnu vrijednost starije britanske flote.
Je li HMS Dreadnought učestvovao u Bici kod Jilanda?
Nije. Bio je na održavanju u Portsmouthu od 18. 4. 1916. do 22. 6. 1916. Bitka kod Jilanda vođena je od 31. 5. 1916. do 1. 6. 1916., dok su ti radovi trajali.
Izvori
- Vikipedija — Dretnot tr.wikipedia.org
- Univerzitet u Melbourneu — HMS Dreadnought torp.esrc.unimelb.edu.au
- Vikipedija — Dreadnought en.wikipedia.org
- Kraljevski muzeji u Greenwichu — Model broda Dreadnought rmg.co.uk
- Kraljevski muzeji u Greenwichu — Plan oklopa broda Dreadnought rmg.co.uk
- Vikipedija — HMS Dreadnought (1906)) en.wikipedia.org
- Sea Your History — Brodogradilište u Portsmouthu: prijelaz iz jednog vijeka u drugi seayourhistory.org.uk
- Churchillov arhivski centar, Univerzitet u Cambridgeu — Njemačka pomorska prijetnja archives.chu.cam.ac.uk
- Cambridge University Press — Doba dretnota, 1904–1914 cambridge.org
- Dirk Bönker — Pomorska utrka između Njemačke i Velike Britanije, 1898–1912 encyclopedia.1914-1918-online.net
- Nacionalni arhiv Škotske — Bitka kod Jilanda 1916 nrscotland.gov.uk
- Biblioteka Doma lordova — Bitka kod Jilanda: 100. godišnjica lordslibrary.parliament.uk
FAQ
Šta je dretnot?
Dretnot je bojni brod generacije nazvane po brodu HMS Dreadnought, dovršenom 1906. Njegove ključne inovacije bile su spoj glavne artiljerije sastavljene od topova jednakog velikog kalibra i pogona na parne turbine.
Koliko je teških topova imao HMS Dreadnought?
HMS Dreadnought imao je deset glavnih topova kalibra 12 inča, približno 305 mm, u pet dvocijevnih kupola. Njihov raspored omogućavao je da osam glavnih topova istovremeno gađa preko jednog boka.
Je li HMS Dreadnought pokrenuo britansko-njemačku pomorsku utrku u naoružanju?
Suparništvo je postojalo i prije 1906. HMS Dreadnought usmjerio je nadmetanje prema broju bojnih brodova nove generacije i smanjio relativnu vrijednost postojeće britanske flote preddretnota.
Je li HMS Dreadnought učestvovao u Bici kod Jilanda?
Nije. HMS Dreadnought bio je na održavanju u Portsmouthu od 18. 4. 1916. do 22. 6. 1916. U tom periodu vođena je i Bitka kod Jilanda, od 31. 5. 1916. do 1. 6. 1916.
Image: HMS Dreadnought 1906 H61017.jpg — Adam Cuerden, Public domain
