Nije potvrđeno da je Agarta (turski: Agarta) stvarna podzemna civilizacija. Njena dokumentovana moderna priča počinje 1873. godine, opisom grada koji uopće nije bio pod zemljom. Kasnije knjige pretvorile su taj prostor u skriveno himalajsko carstvo kojim vlada duhovni vladar. Ta razlika je važna: dokaz da je neki autor opisao Agartu svjedoči o historiji legende, a ne o postojanju samog carstva.
Ako posjećujete Tursku, Derinkuyu vam pruža konkretan prostor za razmatranje tog pitanja. Podzemni grad nalazi se 30 kilometara južno od Nevšehira i doseže dubinu od približno 85 metara. Te mjere opisuju stvarno mjesto. Tvrdnje koje ga povezuju s Agartom zahtijevaju zasebnu procjenu.
Odakle potječe Agarta?
Najranije dokumentovano polazište moderne priče jeste knjiga Louisa Jacolliota Les fils de Dieu iz 1873. godine. Naziv Asgartha upotrijebio je za razrušenu drevnu prijestolnicu u Indiji. Njegova Asgartha nije bila civilizacija koja živi pod zemljom. Kada tu ranu verziju uporedite s kasnijim prikazima, vidjet ćete znatnu promjenu mjesta radnje.
Jacolliot je tvrdio da su mu prijatelji brahmani pokazali rukopise koji opisuju 15.000 godina indijske historije. To je tvrdnja iz njegovog pripovijedanja. Sličnost između njegove priče i stvarne indijske mitologije opisana je kao ograničena. Zato trebate razlikovati njegovu tvrdnju o drevnim rukopisima od dokumentovane objave njegove knjige.
Jedno predloženo objašnjenje povezuje naziv Agartha s oblikom Asgarth, jednom varijantom pisanja imena Asgard. Riječ je o etimološkoj pretpostavci, a ne o utvrđenom porijeklu. Ona ne može poslužiti da se Jacolliotova priča pretvori u dokaz o starijoj podzemnoj tradiciji.
Koja je knjiga o Agarti stvorila podzemno carstvo?
Alexandre Saint-Yves d’Alveydre smjestio je legendu pod zemlju u knjizi Mission de l’Inde en Europe, objavljenoj 1886. godine. Njegovu Agartu činili su veliki gradovi ispod Himalaja. Tim skrivenim carstvom vladao je vrhovni duhovni vođa po imenu Brahâtma. Bila je to drugačija zamisao od Jacolliotove razrušene indijske prijestolnice.
Saint-Yves je opisao i biblioteke koje su čuvale najstarije znanje čovječanstva u knjigama urezanim u kamen. Zahvaljujući bibliotekama, njegovo carstvo imalo je širu ulogu od pružanja podzemnog utočišta. U njegovom prikazu Agarta je bila mjesto gdje je drevno znanje ostalo zaštićeno pod duhovnom vlašću.
Saint-Yves je povukao izdanje iz 1886. godine. Knjiga je ponovo objavljena 1910. godine, nakon njegove smrti. Historija tih izdanja pomaže vam da pratite kako je podzemna verzija ostala dostupna kasnijim čitaocima. Ona dokumentuje širenje jednog ezoterijskog prikaza, ali ne potvrđuje fizičko postojanje njegovih gradova.
Hronologija
- 1873: Louis Jacolliot opisao je Asgarthu u knjizi Les fils de Dieu kao drevni grad koji nije bio pod zemljom.
- 1886: Saint-Yves d’Alveydre opisao je carstvo ispod Himalaja u knjizi Mission de l’Inde en Europe.
- 1910: Saint-Yvesova povučena knjiga ponovo je objavljena nakon njegove smrti.
- 1922: Ferdynand Ossendowski približio je priču o Agharti široj čitalačkoj publici knjigom Beasts, Men and Gods.
- 2007: Colin Summerhayes i Peter Beeching procijenili su priče o tajnoj nacističkoj bazi na Antarktiku na osnovu historijskih dokaza.
Gdje je Agarta i šta njena karta može pokazati?
Saint-Yves je svoje carstvo smjestio ispod Himalaja. Wikipedija na turskom jeziku opisuje Agartu kao legendarnu podzemnu organizaciju povezanu s Tibetom i Srednjom Azijom, navodno unutar azijskih planinskih lanaca. Druge verzije smještaju ulaze na Tibet, u Gobi, Gizu i na polove. Te lokacije ne čine jednu dosljednu geografsku sliku.
Ossendowski je jasno izrazio tu neizvjesnost u 46. poglavlju knjige Beasts, Men and Gods. Napisao je da niko ne zna gdje je Agarta. Kazivanja koja je prenio upućivala su na različita mjesta, uključujući Afganistan i Indiju. Njegov prikaz zato ne može pružiti pouzdanu lokaciju samo zato što navodi određene krajeve.
Karta zasnovana na tim tvrdnjama spojila bi lokacije iz različitih verzija legende. Uz Saint-Yvesov smještaj carstva na Himalaje i Ossendowskova proturječna kazivanja mora ostati jasno navedeno ko ih je iznio. Kada bi se svaki navodni ulaz prikazao kao dio potvrđene mreže, nestala bi neizvjesnost koja postoji u samim prikazima.
Ko su stanovnici Agarte i njihov vladar?
U Saint-Yvesovoj priči Brahâtma je duhovni vladar carstva. Ossendowski za Kralja svijeta koristi ime Brahytma. U 46. poglavlju tom vladaru pomažu Mahytma, koji zna buduće događaje, i Mahynga, koji upravlja njihovim uzrocima. To su ličnosti unutar opisanog sistema vjerovanja.
Jedan broj iz Ossendowskovog prikaza zahtijeva posebnu pažnju. Njegovo spominjanje 800 miliona ljudi odnosi se na one kojima Kralj svijeta navodno nevidljivo vlada na površini. To nije broj podzemnih stanovnika Agarte. Predstavljanje tog broja kao stanovništva carstva mijenja značenje odlomka.
Kako je Ossendowski proširio legendu?
Poljski pisac Ferdynand Ossendowski objavio je Beasts, Men and Gods 1922. godine. Koristio je naziv Agharti, a njegova knjiga pomogla je da legenda dopre do široke čitalačke publike. Njen peti dio sadrži poglavlja 46–49, posvećena Kralju svijeta i podzemnom carstvu.
U 46. poglavlju nalazi se opis pripadnika naroda Sojota koji Ossendowskom pokazuje otvor iz kojeg izlazi dim, u blizini jezera Nogan Kul. Za taj otvor govorilo se da vodi u Agharti. Konkretni elementi opisa jesu navedeni susret, jezero i otvor. Tvrdnja da je to ulaz u carstvo ostaje dio njegovog pripovijedanja.
U istom poglavlju priznaje se i da lokacija Agarte nije poznata. To priznanje važno je pri procjeni priče o otvoru iz kojeg izlazi dim. Navod o otvoru blizu imenovanog jezera ne razrješava širu neizvjesnost o položaju carstva koju je zabilježio i sam Ossendowski.
Kako je Agarta povezana sa Šambalom?
Karolina Maria Hess i Przemysław Sieradzan proučavaju Agartu u okviru zapadnog ezoterijskog prihvatanja i tumačenja budističkog mita o Šambali. Njihov naučni pristup smješta legendu u historiju tumačenja. Pomaže da se objasni zašto himalajsko mjesto radnje pripada raspravi o religijskim i ezoterijskim idejama, kao i historiji književnosti.
Njihova studija razmatra i ogromne tunele iz Saint-Yvesovog prikaza. Oni su navodno povezivali himalajsko carstvo s drugim kontinentima. Pristup su, prema tim navodima, imali samo ljudi upućeni u tajno znanje. To ograničenje dio je tvrdnje; ono ne pruža nezavisan dokaz da su tuneli postojali.
Je li Derinkuyu grad Agarte?
Derinkuyu pruža dokumentovan primjer podzemne arhitekture. Prema Ministarstvu kulture i turizma, grad se nalazi 30 kilometara južno od Nevšehira i doseže približno 85 metara ispod zemlje. U opisu se navode misionarska škola na drugom nivou i crkva s osnovom u obliku križa na jednom nižem nivou.
Wikipedija na turskom jeziku prenosi tvrdnju koja povezuje tunele Nevšehira s Agartom. Tu vezu ne predstavlja kao potvrđen arheološki nalaz. Ni opis Derinkuyua koji daje ministarstvo ne povezuje ga s Agartom. Možete prepoznati fizičke osobine podzemnog grada bez prihvatanja zasebne priče o skrivenom carstvu.
Razmislite o svakodnevnoj razlici između mjesta radnje u knjizi i ulične adrese. Jacolliotova Asgartha i Saint-Yvesovo carstvo imaju svoja mjesta unutar njihovih priča. Derinkuyu ima dokumentovan položaj u odnosu na Nevšehir i izmjerenu približnu dubinu. Zajedničko podzemno okruženje ne čini te različite vrste opisa međusobno zamjenjivim.
Šta je s Agartom na Antarktiku?
Neke priče o Agarti povezuju legendu s tvrdnjama o tajnoj nacističkoj bazi na Antarktiku. Colin Summerhayes i Peter Beeching ispitali su priču o bazi u studiji Hitler’s Antarctic base: the myth and the reality iz 2007. godine. Zaključili su da u Zemlji kraljice Maud nije postojala tajna njemačka baza tokom rata.
Njihova studija bavila se i operacijom Highjump iz 1946–1947. godine. Utvrdili su da je njena svrha bila priprema Ratne mornarice Sjedinjenih Američkih Država za moguće ratovanje u arktičkim uslovima. Nije bila napad na navodnu tajnu bazu na Antarktiku. Korištenje te operacije kao dokaza za postojanje baze proturječi njihovoj historijskoj procjeni.
Šta seizmologija kaže o šupljoj Zemlji?
Tumačenje Agarte kroz ideju šuplje Zemlje u suprotnosti je sa seizmičkim mjerenjima. Britanska geološka služba objašnjava da S-talasi putuju kroz Zemljin plašt brzinom od približno 4,5 kilometara u sekundi. Ne mogu prolaziti kroz tečno vanjsko jezgro. Ta opažanja opisuju unutrašnje slojeve s različitim fizičkim osobinama.
Ti dokazi odnose se konkretno na verziju o šupljoj Zemlji. Dokumentovani podzemni prostori Derinkuyua ne opovrgavaju mjerenja plašta i vanjskog jezgra. Stvarni podzemni grad i tvrdnja o šupljoj planeti odnose se na veoma različite razmjere, čak i kada se oboje pojavljuju u raspravama o Agarti.
Pojedinosti koje nećete pronaći u turističkim vodičima
Saint-Yves je naziv Agarttha objasnio kao mjesto izvan dosega nasilja i anarhije. To značenje njegovom carstvu daje ideal zaštite, uz položaj ispod Himalaja. Biblioteke s kamenim knjigama uklapaju se u tu zamisao: znanje se navodno čuvalo unutar carstva zaštićenog od nereda.
Još dvije male pojedinosti sprečavaju velike nesporazume. Jacolliotova Asgartha iz 1873. godine bila je iznad zemlje, dok se Ossendowskovih 800 miliona odnosilo na ljude kojima se navodno vladalo na površini. Nijedna pojedinost ne podržava poznatu sliku ogromnog, dokumentovanog stanovništva koje živi unutar Zemlje.
Često postavljana pitanja
Je li Agarta stvarna podzemna civilizacija?
Nije potvrđeno da je Agarta stvarna podzemna civilizacija. Dokumentovani razvoj njene moderne priče vodi od Jacolliotove Asgarthe iz 1873. godine do Saint-Yvesovog podzemnog carstva i Ossendowskove priče o Agharti.
Gdje bi se Agarta trebala nalaziti?
Saint-Yves ju je smjestio ispod Himalaja. Drugi prikazi navode ulaze na Tibetu, u Gobiju, Gizi i na polovima. Ossendowski je napisao da njena lokacija nije poznata.
Dokazuje li Derinkuyu da Agarta postoji?
Ne. Derinkuyu je dokumentovani podzemni grad u blizini Nevšehira. Ministarstvo opisuje njegovu dubinu, školu i crkvu, ali ga ne označava kao dio Agarte.
Koje su knjige oblikovale legendu o Agarti?
Ključne knjige su Jacolliotova Les fils de Dieu, Saint-Yvesova Mission de l’Inde en Europe i Ossendowskova Beasts, Men and Gods. Objavljene su redom 1873, 1886. i 1922. godine.
Izvori
- Wikipedija — Agartha en.wikipedia.org
- Wikipedija na turskom jeziku — Agarta tr.wikipedia.org
- Simon & Schuster / Inner Traditions — Carstvo Agarttha simonandschuster.net
- Ferdynand Ossendowski, Project Gutenberg — Zvijeri, ljudi i bogovi gutenberg.org
- Karolina Maria Hess i Przemysław Sieradzan, repozitorij Jagelonskog univerziteta — Istraživanja ezoterijskih snova Himalaja ruj.uj.edu.pl
- Ministarstvo kulture i turizma, Uprava područja Kapadokije — Podzemni grad Derinkuyu kapadokyaalan-arsiv.ktb.gov.tr
- Colin Summerhayes i Peter Beeching, Polar Record — Hitlerova baza na Antarktiku: mit i stvarnost wikileaks.org
- Britanska geološka služba — Kako se zemljotresi otkrivaju, lociraju i mjere? bgs.ac.uk
FAQ
Je li Agarta stvarna podzemna civilizacija?
Nije potvrđeno da je Agarta stvarna podzemna civilizacija. Dokumentovani razvoj njene moderne priče počinje Jacolliotovom Asgarthom iz 1873. godine i nastavlja se podzemnim carstvom koje je opisao Saint-Yves.
Gdje bi se Agarta trebala nalaziti?
Saint-Yves ju je smjestio ispod Himalaja. Drugi prikazi povezuju njene ulaze s Tibetom, Gobijem, Gizom i polovima, dok je Ossendowski napisao da niko ne zna gdje se nalazi.
Dokazuje li Derinkuyu da Agarta postoji?
Ne. Derinkuyu je dokumentovani podzemni grad u blizini Nevšehira, dubok približno 85 metara. Ministarstvo kulture i turizma opisuje njegovu školu i crkvu, ali ih ne povezuje s Agartom.
Koje su knjige oblikovale legendu o Agarti?
Ključne knjige su Les fils de Dieu Louisa Jacolliota iz 1873. godine, Mission de l’Inde en Europe Alexandrea Saint-Yvesa d’Alveydrea iz 1886. godine i Beasts, Men and Gods Ferdynanda Ossendowskog iz 1922. godine.
