Terezija Avilska (na turskom: Teresa) bila je španska katolička redovnica, rođena 28. 3. 1515. Poznata je po karmelićanskoj reformi i mističnim spisima. Reformu je započela u samostanu San José u Ávili 24. 8. 1562. Željela je ojačati siromaštvo, život u maloj zajednici i unutrašnju molitvu, uz ograničavanje kontakata s vanjskim svijetom.
Zašto je pokret usmjeren na unutrašnju molitvu izazvao sporove oko imovine, društvenog položaja i vlasti? Osnivanje Terezijinih samostana povezalo je sva ta pitanja. Ako pratite njen put od samostana Encarnación do samostana San José, možete vidjeti kako su samostanske finansije oblikovale vjersku praksu. Možete razumjeti i zašto je osnivanje novih samostana nailazilo na otpor te kako je u svojim knjigama odgovarala na vjersko preispitivanje.
Kako je bio organiziran redovnički život u Terezijinoj Španiji?
Terezija je 1535. godine ušla u samostan Encarnación u Ávili. Redovničku odjeću primila je 1536., a karmelićanske zavjete položila 1537. Zajednica kojoj se pridružila prenosila je društvene podjele Ávile unutar samostanskih zidova. Imućnije redovnice imale su veće sobe. Žene iz nižih društvenih slojeva živjele su u zajedničkim spavaonicama.
Glavni prihod samostana Encarnación dolazio je sa seoskih posjeda stečenih mirazima, darovima ili kupovinom. Radu i milostinji također je pripadao dio samostanskih prihoda. Takav način finansiranja povezivao je svakodnevni opstanak samostana sa zemljom, porodičnim sredstvima i dobročiniteljima. Ulazak u redovnički život nije izdvajao ženu iz materijalnih odnosa koji su je okruživali.
Neke redovnice slane su izvan samostana da pružaju duhovnu podršku imućnim udovicama koje su ga pomagale darovima. Terezija je takve zadatke opisivala kao prekidanje unutrašnje molitve. Za nju se problem odnosio i na raspoređivanje vremena u zajednici i na način stjecanja prihoda.
Ovi detalji objašnjavaju okolnosti u kojima je nastala njena reforma. Samostan je povezivao molitvu s obavezama prema dobročiniteljima i razlikama među svojim članicama. Terezijina kasnija pravila odgovarala su na te konkretne pritiske. Predviđala su manje zajednice, siromaštvo i stroža ograničenja kontakata s vanjskim svijetom.
Koje je prakse nastojala promijeniti reformom započetom 1562. godine?
U samostanu San José, osnovanom 24. 8. 1562., Terezija je unutrašnju molitvu postavila u središte života zajednice. Kontakti s vanjskim svijetom bili su ograničeni. Time je odgovorila na problem koji je isticala još u samostanu Encarnación. Duhovne obaveze prema dobročiniteljima mogle su ometati trajnu unutrašnju sabranost kojoj je težila.
Siromaštvo je također zahtijevalo konkretna pravila. U martu 1563. Terezija je dobila papinsko odobrenje za potpuno siromaštvo i odricanje od vlasništva nad imovinom. Stroža samostanska pravila tako su dobila pisani oblik. Reforma je prelazila granice ličnog odnosa prema posjedovanju. Određivala je i sredstva kojima je zajednica smjela raspolagati.
Terezija je osporavala i utjecaj porodičnog položaja. U reformiranim samostanima zabranila je društvene titule i primala kandidatkinje koje nisu mogle platiti miraz. Tim je mjerama nastojala smanjiti moć porodičnog bogatstva da određuje prijem i položaj unutar redovničke zajednice.
Njena sklonost malim samostanima omogućavala je svakodnevnu primjenu tih načela. Žene iz različitih društvenih slojeva morale su raditi zajedno i preuzimati različite kućne poslove. To možete povezati sa svakodnevnim pitanjem: ko dijeli kućne obaveze? U Terezijinim zajednicama raspodjela rada bila je dio nastojanja da se živi zajedno uprkos društvenim podjelama.
Briga za drugu osobu mogla je imati prednost i nad ugodnim molitvenim iskustvom. U odlomku iz Unutrašnjeg zamka koji je papa Franjo naveo 2021. godine Terezija je pomoć bolesnoj redovnici stavila ispred očuvanja duhovne ugode tokom molitve. Njeno učenje povezivalo je unutrašnju pobožnost s praktičnom odgovornošću.
Na koje je prepreke nailazila pri osnivanju samostana?
Radikalno siromaštvo samostana San José izazvalo je 1562. godine protivljenje među stanovnicima i službenicima Ávile. Samostanu je prijetilo zatvaranje. Njegovo osnivanje zato nije zavisilo samo od Terezijinog vjerskog uvjerenja. Predloženi način života od početka je bio predmet lokalnih sporova.
Imala je i moćne pristalice. Álvaro de Mendoza, biskup Ávile, podržavao je prvi reformirani samostan. Generalni poglavar karmelićanskog reda Giovanni Battista Rossi odobrio je njenu inicijativu. Ti odnosi pokazuju da je vjerska vlast mogla podržavati reformu, ali i ograničavati njen razvoj.
Saradnja s Ivanom od Križa proširila je pokret i na muškarce. Njihova saradnja dovela je 1568. godine do osnivanja prvog reformiranog muškog karmelićanskog samostana u Duruelu. Reforma se širila izvan zajednice koju je Terezija pokrenula u samostanu San José.
Odobrenje je, međutim, imalo geografske granice. Osnivanje Terezijinog samostana u Sevilli 1575. godine razljutilo je Rossija. On je odobrio osnivanje samostana samo u Kastilji. Poglavari karmelićana koji su slijedili starija pravila zabranili su 1576. godine osnivanje novih reformiranih samostana. Naredili su joj da se povuče u samostan. Izabrala je San José u Toledu.
Odlukom pape Grgura XIII od 22. 6. 1580. bosonogi karmelićani uspostavljeni su kao zasebna redovnička provincija. Time su reformatori dobili poseban organizacijski položaj. Terezijini samostani razvijali su se kroz lokalno protivljenje, službenu podršku i sukobe oko granica njenih ovlaštenja.
U kojim su okolnostima nastale njena autobiografija i Unutrašnji zamak?
Terezija je prvi nacrt svoje autobiografije, Knjige života, završila 1562. godine. Verzija napisana u Ávili 1565. bila je namijenjena svećeniku Ivanu Avilskom, odnosno Juanu de Ávili, radi procjene njenih duhovnih iskustava. Jedna od svrha knjige bila je da ta iskustva objasni vjerskom procjenitelju.
Njena druga djela služila su određenim zajednicama i nastajala u konkretnim okolnostima. Godine 1566. napisala je Put savršenstva za dvanaest novakinja u samostanu San José u Ávili. Djelo je nudilo smjernice za život usmjeren na molitvu i vrlinu. Između 1573. i 1582. njena Knjiga osnivanja opisivala je osnivanje reformiranih samostana i život nove zajednice.
Terezija je počela pisati Unutrašnji zamak 2. 6. 1577., prema uputama Jerónima Graciána i Alonsa Velázqueza. Završila ga je 29. 11. iste godine. Tokom pisanja imala je zdravstvenih problema. Reformatori su se istovremeno suočavali s pritiskom karmelićanskih vlasti i papinskog predstavnika.
Unutrašnji zamak prikazuje duhovni razvoj kroz sliku zamka sa sedam prebivališta. Za objašnjenje promjene koristi i preobražaj svilene bube u leptira. Tim je slikama Terezija dala pisani oblik svom prikazu unutrašnjeg razvoja u vrijeme institucionalnog sukoba.
Datumi nastanka knjiga također pokazuju razliku između pisanja i objavljivanja. Terezija je prvi nacrt autobiografije završila 1562., a njenu verziju iz 1565. napisala je u Ávili. Luis de León objavio ju je 1588. godine. Njeni prvi čitaoci i procjenitelji zato su pripadali drugačijoj fazi historije knjige od publike koja ju je čitala u štampanom izdanju.
Kako se prikazi mističnih iskustava mogu procjenjivati kao historijski dokumenti?
Terezijina iskustva bila su predmet sporova još za njenog života. Sredinom 1550-ih neki su ih tumačili kao demonska. Isusovački ispovjednici ohrabrivali su je da nastavi s unutrašnjom molitvom. Njeni zapisi nastajali su u sredini u kojoj su vjerski savjetnici o istim iskustvima mogli donositi suprotne sudove.
Studija Carole Slade iz 1995. godine razmatra Knjigu života kroz Terezijine načine predstavljanja same sebe i oblike inkvizicijskog ispitivanja. Takav pristup posmatra tekst kao oblikovan prikaz s određenom publikom i svrhom. Razlikuje se od čitanja autobiografije kao neposrednog popisa događaja.
Ako verziju iz 1565. čitate imajući na umu da je bila namijenjena procjeni Juana de Ávile, njena historijska vrijednost postaje jasnija. Ona bilježi kako je Terezija opisivala duhovno iskustvo pred vjerskom vlašću. Okolnosti pisanja zato su dio historijskih dokaza, zajedno s iskustvima koja prepričava.
Kasnije teorije naglašavale su druge aspekte. Jacques Lacan tumačio je Terezijin zanos kroz psihoanalitički pojam užitka. Luce Irigaray tvrdila je da njeni spisi otkrivaju više od njenog kipa. Slade je smatrala da te teorije nisu dovoljne da objasne Terezijino djelovanje u svijetu. Osnivanje samostana, pravila i kućne obaveze ostaju ključni za njeno razumijevanje.
Manje poznati detalji
I sama Terezija imala je koristi od imovinskog sistema koji je kasnije dovodila u pitanje. Njen miraz pri ulasku u samostan Encarnación uključivao je zemlju u Gotarrenduri i osigurao joj prostran smještaj. Zagovornica siromaštva iskusila je prednosti koje su porodična sredstva mogla pružiti unutar samostana.
Njena reforma zadržala je i jednu društvenu podjelu. Redovnice s crnim velom, uglavnom iz imućnijih porodica, obavljale su upravne poslove. Redovnice s bijelim velom obavljale su svakodnevne uslužne poslove. Zabrana titula i prijem žena bez miraza nisu potpuno uklonili tu strukturu s dva nivoa.
Službeni turistički vodič Ávile bilježi i jedan tjelesni događaj. Tokom Božića 1577. Terezija je pala na stepenicama samostana San José, koje se danas nazivaju „đavoljim stepenicama“, i slomila lijevu ruku. To se dogodilo iste godine kada je završila Unutrašnji zamak.
Njena smrt u Albi de Tormesu navodi se pod datumom 4. 10. 1582. ili 15. 10. 1582. Razlog je to što su pri uvođenju gregorijanskog kalendara u Španiji izostavljeni datumi od 5. do 14. 10. 1582. Građevine povezane s njom imaju i kasniju zajedničku historiju. Encarnación i San José uključeni su 2007. godine u dobro Ávile na UNESCO-voj Listi svjetske baštine.
Hronologija
- 28. 3. 1515.: Rođena je Terezija.
- 1535–1537.: Ušla je u samostan Encarnación, primila redovničku odjeću i položila karmelićanske zavjete.
- 24. 8. 1562.: Osnovala je samostan San José u Ávili.
- 1562–1566.: Završila je prvi nacrt Knjige života 1562., napisala njenu verziju iz 1565. i napisala Put savršenstva 1566. godine.
- 1568.: U Duruelu je otvoren prvi reformirani muški karmelićanski samostan.
- 1575–1576.: Osnivanje samostana u Sevilli pojačalo je sukob; zabranjeno je osnivanje novih reformiranih samostana.
- 2. 6. 1577. – 29. 11. 1577.: Pisala je Unutrašnji zamak.
- 22. 6. 1580.: Bosonogi karmelićani postali su zasebna redovnička provincija.
- 1582.: Umrla je u Albi de Tormesu.
- 1588.: Luis de León objavio je Knjigu života.
- 27. 9. 1970.: Papa Pavao VI proglasio ju je prvom ženom crkvenom naučiteljicom.
Često postavljana pitanja
Ko je bila Terezija Avilska?
Bila je španska katolička redovnica rođena 1515. godine, poznata po karmelićanskoj reformi i mističnim spisima. Svoju reformiranu zajednicu pokrenula je u samostanu San José 1562. godine.
Zašto je reformirala karmelićanske samostane?
Željela je dosljednije siromaštvo, manje zajednice, ograničene kontakte s vanjskim svijetom i postojanu unutrašnju molitvu. Promjenama pravila prijema i upotrebe društvenih titula nastojala je smanjiti i utjecaj porodičnog bogatstva.
Je li njena reforma uklonila društvene razlike?
Nije. Terezija je primala kandidatkinje bez miraza i zabranila društvene titule. Ipak, ostala je podjela između redovnica s crnim velom, koje su obavljale upravne poslove, i redovnica s bijelim velom, koje su obavljale svakodnevne uslužne poslove.
Kada je napisan Unutrašnji zamak?
Terezija ga je pisala od 2. 6. 1577. do 29. 11. 1577. Pisanje se podudaralo s njenim zdravstvenim problemima i pritiskom na karmelićanske reformatore.
Izvori
- Wikipedija na turskom jeziku, Terezija (svetica rođena 1515.)) tr.wikipedia.org
- Carole Slade, Sveta Terezija Avilska: autorica herojskog života publishing.cdlib.org
- Universidad Católica de Ávila, Sveta Terezija od Isusa, učiteljica života, zbornik radova s konferencije, str. 874–875 portalcientifico.ucavila.es
- Biblioteka Univerziteta Georgetown, 500 godina Terezije Avilske library.georgetown.edu
- Wikipedija na engleskom jeziku, Terezija Avilska en.wikipedia.org
- Amsterdam University Press, Mladost žena u ranom novom vijeku tile.loc.gov
- Vatikan, Benedikt XVI, Opća audijencija, 2. 2. 2011 vatican.va
- Christian Classics Ethereal Library, Unutrašnji zamak, uvodni dio ccel.org
- Vatikan, papa Franjo, Poruka za kongres Mujer Excepcional, 2021 vatican.va
- Službeni turistički vodič Ávile, Samostan i crkva San José avilaturismo.gvam.es
- UNESCO, Stari grad Ávila s crkvama izvan gradskih zidina whc.unesco.org
FAQ
Ko je bila Terezija Avilska?
Terezija je bila španska katolička redovnica, rođena 28. 3. 1515. Postala je poznata po reformiranju karmelićanskih samostana i pisanju o molitvi i mističnim iskustvima.
Zašto je Terezija reformirala karmelićanske samostane?
Željela je dosljednije siromaštvo, manje zajednice, manje kontakata s vanjskim svijetom i veću posvećenost unutrašnjoj molitvi. Promjenama u upotrebi titula i pravilima prijema smanjivala je i utjecaj porodičnog bogatstva.
Je li Terezija uklonila sve društvene razlike iz svojih samostana?
Nije. Zabranila je društvene titule i primala kandidatkinje koje nisu mogle platiti miraz. Ipak, ostala je podjela između redovnica s crnim velom, koje su obavljale upravne poslove, i redovnica s bijelim velom, koje su obavljale svakodnevne uslužne poslove.
Kada je Terezija napisala Unutrašnji zamak?
Počela ga je pisati 2. 6. 1577., a završila 29. 11. 1577. Pisala je u vrijeme zdravstvenih problema i pritisaka na karmelićanske reformatore.
Image: Saint Teresa of Avila Church, Bodega (2023)-L1003432.jpg — Frank Schulenburg, CC BY-SA 4.0
