Aleksandrijski svjetionik (İskenderiye Feneri) stajao je na istočnom kraju antičkog ostrva Faros u Aleksandriji, u Egiptu. Na njegovom nekadašnjem mjestu, uz ulaz u Veliku luku, danas stoji tvrđava Kajtbaj. Zemljotresi su ga postepeno razarali, a sačuvani kameni blokovi ponovo su upotrijebljeni za gradnju tvrđave oko 1480. godine. Podvodni ostaci obuhvataju velike blokove povezane sa svjetionikom, ali i kamenje iz drugih građevina.
Upravo ta mješavina ostataka otvara pitanje: koji su blokovi pripadali kuli i šta vam mogu reći o njenom izgledu? Novac prikazuje kulu sa statuom na vrhu, dok podvodna istraživanja bilježe rasute arhitektonske dijelove. Praćenjem tih tragova možete povezati gradnju svjetionika, njegovo postepeno razaranje i rekonstrukcije koje se danas provjeravaju pomoću 3D modeliranja.
Gdje se nalazio Aleksandrijski svjetionik?
Svjetionik je s istočnog rta ostrva Faros označavao ulaz u aleksandrijsku Veliku luku. Faros je s Aleksandrijom povezivao Heptastadion, nasip duži od 1.200 metara. Ostrvo je tako bilo fizički povezano s gradom.
Tvrđava Kajtbaj zauzima nekadašnje mjesto svjetionika. Ako pomoću tvrđave pokušate odrediti položaj antičke kule, imate ključnu geografsku odrednicu. Podvodno arheološko nalazište prostire se oko tog područja. CEAlex povezuje potapanje ostataka sa slijeganjem tla koje pogađa aleksandrijsku obalu još od antike.
Kada je izgrađen Aleksandrijski svjetionik i ko je tada vladao?
CEAlex datira početak gradnje u 297. godinu p. n. e., za vladavine Ptolemeja I. Gradnja je završena između 283. i 281. godine p. n. e., za vladavine Ptolemeja II. Takvo datiranje oslanja se na kasniji rječnik Suda i Euzebijevu hronologiju. Njegova preciznost zato zavisi od tih pisanih predaja.
Svjetionik je postao jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Procjenjuje se da je njegova ukupna visina iznosila najmanje 100 metara. To je procjena ukupne visine. Sačuvani podvodni blokovi ne čine cjelovitu kulu iz koje bi se jednostavno mogle očitati sve dimenzije.
Datumi gradnje ujedno razdvajaju uloge dvojice vladara. Ptolemej I pokrenuo je projekt, a Ptolemej II vladao je kada je završen. Pripisivanjem svjetionika samo jednom od njih gubi se taj slijed.
Šta antički prikazi govore o arhitekturi i radu svjetionika?
Uobičajena rekonstrukcija prikazuje tri dijela koja se sužavaju prema vrhu: donji dio kvadratne osnove, srednji dio osmougaone osnove i gornji dio kružne osnove. Novac kovan tokom vladavina careva od Domicijana do Komoda prikazuje trodijelnu kulu sa statuom na vrhu. Ti prikazi pružaju dokaze o osnovnom rasporedu građevine.
CEAlex u svom arhitektonskom tumačenju prikaza na novcu prepoznaje i figure Tritona na četiri ugla prve terase. Prema tom tumačenju, statua na vrhu i figure na terasi nalazile su se na različitim mjestima. Ako ih posmatrate odvojeno, lakše ćete pažljivo protumačiti rekonstrukciju.
Položaj izvora svjetlosti manje je izvjestan. Tradicionalno tumačenje smješta vatru na vrh kule. CEAlex dovodi taj raspored u pitanje jer prikazi na istom mjestu pokazuju veliku statuu. Tačan položaj vatre i njen odnos prema navodima o ogledalu smatra spornim.
Antički prikazi zato omogućavaju raspravu o dijelovima kule i skulpturama, ali ne razjašnjavaju svaki detalj njenog rada. Rekonstrukcija može prikazati kvadratni, osmougaoni i kružni dio, a da precizan raspored izvora svjetlosti i dalje ostane neriješen.
Kako su zemljotresi i kasnija gradnja utjecali na svjetionik?
Razaranje svjetionika odvijalo se tokom dužeg vremena. Prema podacima prikupljenim na Wikipediji na engleskom jeziku, zemljotres je 956. izazvao urušavanje približno 20 metara gornjeg dijela. Bio je to veliki gubitak za konstrukciju, ali nije označio konačan nestanak građevine.
CEAlexov projekt Pharos povezuje prestanak rada svjetionika s oštećenjima od zemljotresa i pratećeg cunamija 8. 8. 1303. Prema njegovom opisu, građevina nakon te katastrofe nije popravljena. Prestanak rada i nestanak preostale konstrukcije zato su bili odvojene faze.
Posjete Ibn Batute svjedoče o daljnjem propadanju. Godine 1326. mogao je ući u oštećeni svjetionik. Kada se vratio 1349., bio je toliko razrušen da se više nije moglo doći do ulaza. Njegovi opisi bilježe pogoršanje stanja ruševine između katastrofe iz 1303. i kasnije ponovne upotrebe kamena.
Oko 1480. godine kamen iz dijelova koji su još djelimično stajali upotrijebljen je za izgradnju tvrđave Kajtbaj na istom mjestu, prema Wikipediji na turskom jeziku. Oštećenja od zemljotresa objašnjavaju postepeno propadanje kule. Kasnija gradnja objašnjava ponovnu upotrebu sačuvanog materijala. Slijeganje obale također pomaže objasniti zašto se arheološki ostaci danas nalaze pod vodom.
Hronologija
- 297. p. n. e.: Počela je gradnja za vladavine Ptolemeja I, prema CEAlexovom datiranju zasnovanom na kasnijem rječniku Suda i Euzebijevoj hronologiji.
- 283–281. p. n. e.: Svjetionik je završen za vladavine Ptolemeja II, prema istom CEAlexovom datiranju.
- 956.: Zemljotres je izazvao urušavanje gornjeg dijela.
- 8. 8. 1303.: Zemljotres i prateći cunami teško su oštetili svjetionik i, prema CEAlexu, okončali njegov rad.
- 1326. i 1349.: Ibn Batuta mogao je 1326. ući u oštećenu građevinu, ali ju je 1349. zatekao toliko razrušenu da joj nije mogao pristupiti.
- Oko 1480.: Sačuvani kameni blokovi svjetionika ponovo su upotrijebljeni u tvrđavi Kajtbaj.
- 1993–1994.: Betonski zaštitni blokovi ugrozili su podvodne ostatke. Prva CEAlexova kampanja iskopavanja uslijedila je 1994.
- 1995–1996.: Izvađeno je 36 predmeta radi kasnijeg izlaganja na kopnu.
- 2009. i 2013.: Počelo je fotogrametrijsko dokumentiranje, koje je zatim prošireno na izradu digitalnog blizanca podvodnog nalazišta.
- 2023.: Pokrenut je projekt Pharos pod vodstvom Isabelle Hairy.
- 2025.: Objavljeno je vađenje 22 velika bloka povezana sa svjetionikom.
Koji su kameni blokovi pronađeni uz tvrđavu Kajtbaj povezani sa svjetionikom?
Tim centra Centre d'Études Alexandrines, koji je osnovao Jean-Yves Empereur, proveo je prvu seriju iskopavanja oko tvrđave Kajtbaj 1994. godine. Francusko Ministarstvo kulture navodi približno 3.500 arhitektonskih elemenata identificiranih tokom ronjenja. Među njima su bili kapiteli, baze, sfinge, obelisci i kolosalne statue. Samo za neke procijenjeno je da vjerovatno pripadaju svjetioniku.
CEAlex razlikuje nekoliko grupa unutar podvodnog nalazišta. Ostatke na sjeverozapadu povezuje sa svjetionikom, one na sjeveroistoku s građevinom iz rimskog perioda, a one na jugu sa zidom za zaštitu obale. Položaj unutar nalazišta zato je dio tumačenja.
Uz brojke kojima se opisuje nalazište treba navesti i njihove datume i značenje. Na dan 1. 1. 2020. CEAlexova baza podataka sadržavala je 3.040 evidentiranih blokova. Njegov digitalni model površine obuhvatao je približno 65 posto arheološkog područja površine 15.910 kvadratnih metara. Te brojke opisuju stanje dokumentacije na određeni datum. One ne predstavljaju broj blokova za koje je potvrđeno da pripadaju svjetioniku.
U radovima objavljenim u 7. mjesecu 2025. s morskog dna izvađena su 22 velika bloka povezana sa svjetionikom radi ispitivanja i digitalnog skeniranja. Među njima su bili blokovi povezani s njegovim monumentalnim ulazom. Drugi dijelovi pripadali su pilonskoj kapiji u egipatskom stilu, koja je možda bila dio zasebnog spomenika. Samim vađenjem nije pouzdano utvrđena pripadnost svakog dijela.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Plinije Stariji zabilježio je trošak gradnje od 800 talenata. Prema svom proračunu vrijednosti ptolemejskog talenta, CEAlex tu količinu preračunava u približno 17 tona srebra. Preračunavanje daje materijalnu predstavu o razmjerama zabilježenog troška.
Podvodnim ostacima zaprijetila je savremena opasnost 1993. godine. Stotine betonskih blokova postavljene su u more radi zaštite tvrđave Kajtbaj. Ometali su pristup arheološkim ostacima i ugrožavali nalazište.
Južni zid za zaštitu obale svjedoči o još jednom slučaju ponovne upotrebe materijala. CEAlex ga opisuje kao zid izgrađen od granitnih stubova uzetih iz antičkih građevina Aleksandrije i naknadno preklesanih. Prisustvo kamena u blizini svjetionika zato ne dokazuje da je prvobitno pripadao kuli.
Neke izvađene predmete možete vidjeti na kopnu. Trideset šest predmeta izvađenih 1995–1996. postavljeno je u izložbene prostore u Aleksandriji. Među njima su muzej na otvorenom kod Rimskog pozorišta i prostor ispred Bibliothece Alexandrine. Te postavke nude još jedan način da upoznate materijal izvađen s podvodnog nalazišta.
Koje nedoumice mogu razjasniti podvodna iskopavanja i 3D modeliranje?
Akademski sažetak iz 2025., čiji su autori Hairy, Abdelaziz i Elsayed, datira početak programa fotogrametrije u 2009. godinu. Cilj je bio ispitati dijelove i istražiti njihove moguće spojeve. U sažetku se navodi da je taj rad 2013. proširen prema izradi digitalnog blizanca podvodnog nalazišta površine približno 1,6 hektara.
Zamislite da kod kuće pokušavate sastaviti razbijene dijelove: mogući spoj morate provjeriti prema obliku. Program istraživanja svjetionika primjenjuje to praktično pitanje na evidentirane kamene fragmente. Traženje mogućih spojeva može pomoći da se provjeri jesu li odvojeni dijelovi nekada činili isti arhitektonski element.
Projekt Pharos, pokrenut 2023. pod vodstvom Isabelle Hairy, upoređuje arheološke dokaze s antičkim tekstovima i likovnim prikazima. Njegovi 3D modeli provjeravaju teorije rekonstrukcije koje se odnose na geometriju, materijale, unutrašnji raspored te oblik i broj otvora. Predloženim rješenjima daju konkretna obilježja koja se mogu provjeriti prema dokazima.
Sporni položaj vatre pokazuje zašto su ta poređenja važna. Novac koji prikazuje statuu na vrhu otežava tradicionalno smještanje vatre na isto mjesto. Kada proučavate rekonstrukciju, trodijelna kula i precizan raspored izvora svjetlosti zaslužuju različite stepene pouzdanosti.
Česta pitanja
Gdje je tačno stajao svjetionik?
Stajao je na istočnom kraju ostrva Faros u Aleksandriji, u Egiptu, i označavao ulaz u Veliku luku. Njegovo nekadašnje mjesto danas zauzima tvrđava Kajtbaj.
Je li jedan zemljotres uništio cijeli svjetionik?
Njegovo razaranje bilo je postepeno. Oštećenja su zabilježena 956., a CEAlex povezuje prestanak rada sa zemljotresom i cunamijem iz 1303. Posjete Ibn Batute dokumentiraju daljnje propadanje prije ponovne upotrebe kamena oko 1480. godine.
Potječu li svi podvodni ostaci od svjetionika?
Ne. CEAlex prepoznaje i ostatke građevine iz rimskog perioda te zida za zaštitu obale. Samo za dio materijala zabilježenog tokom ronjenja procijenjeno je da vjerovatno pripada svjetioniku.
Šta istraživači provjeravaju pomoću 3D modela?
3D modeli projekta Pharos provjeravaju predloženu geometriju kule, materijale, unutrašnji raspored i otvore. Projekt upoređuje te rekonstrukcije s arheološkim dokazima, tekstovima i prikazima. Program fotogrametrije također istražuje moguće spojeve između blokova.
Izvori
- CEAlex — Podvodna iskopavanja na nalazištu svjetionika pharos.cealex.org
- CEAlex — Aleksandrijski svjetionik pharos.cealex.org
- CEAlex — Projekt Pharos pharos.cealex.org
- Francusko Ministarstvo kulture — Aleksandrija (Egipat) archeologie.culture.gouv.fr
- Wikipedia na engleskom jeziku — Aleksandrijski svjetionik en.wikipedia.org
- Wikipedia na turskom jeziku — İskenderiye Feneri tr.wikipedia.org
- Live Science — Masivni blokovi Aleksandrijskog svjetionika livescience.com
- Eurographics — 3D tehnologije na podvodnom arheološkom nalazištu antičkog Aleksandrijskog svjetionika (Egipat), sažetak publikacije diglib.eg.org
FAQ
Gdje se nalazio Aleksandrijski svjetionik?
Stajao je na istočnom kraju antičkog ostrva Faros u Aleksandriji, u Egiptu. Označavao je ulaz u Veliku luku, na mjestu koje danas zauzima tvrđava Kajtbaj.
Je li svjetionik uništen u jednom zemljotresu?
Njegovo razaranje bilo je postepeno. Zemljotres je 956. oštetio gornji dio, a CEAlex povezuje prestanak rada s oštećenjima od zemljotresa i cunamija 8. 8. 1303. Sačuvani kameni blokovi kasnije su ponovo upotrijebljeni u tvrđavi Kajtbaj.
Pripada li svaki kamen pod vodom svjetioniku?
Ne. Podvodno nalazište sadrži ostatke povezane sa svjetionikom, građevinom iz rimskog perioda i zidom za zaštitu obale. Samo za dio od približno 3.500 arhitektonskih elemenata o kojima izvještava francusko Ministarstvo kulture procijenjeno je da vjerovatno pripadaju svjetioniku.
Šta 3D modeli mogu otkriti o svjetioniku?
Pomažu istraživačima da ispitaju moguće spojeve između blokova i provjere rekonstrukcije geometrije svjetionika, njegovih materijala, unutrašnjeg rasporeda i otvora. Ti se modeli upoređuju s arheološkim dokazima, antičkim tekstovima i likovnim prikazima.
Image: Lighthouse – Thiersch.png — Prof. Hermann Thiersch (1874–1939), Public domain
