Kralj Minos (turski: Minos) nije potvrđen kao konkretan historijski kralj. Antički izvori prikazuju legendarnog vladara Krete (turski: Girit) kao zakonodavca, vladara ratne flote, okrutnog kralja i sudiju mrtvima. Palače iz bronzanog doba na Kreti arheološka su stvarnost, ali ne potvrđuju da je sam Minos postojao.
Zašto isti kralj prima zakone od Zeusa i šalje mlade Atinjane Minotauru? Ta napetost prožima predanja o Minosu. Ako pratite antičke zapise uporedo s ostacima u Knososu (turski: Knossos), možete razlikovati mitskog kralja od građevina koje su kasnije povezane s njegovim imenom.
Kako antički mitovi prikazuju Minosa kao kralja?
U grčkoj mitologiji Minos je sin Zeusa i Europe te legendarni kralj Krete. Njegova veza sa Zeusom podupire i njegovu ulogu zakonodavca. U tom predanju kraljevska vlast počiva na zakonima naučenim od boga.
Drugo predanje prikazuje okrutnog vladara. Minos prisiljava Atinu (turski: Atina) da šalje mlade ljude koji postaju Minotaurove žrtve. Kralj koji prima božanske zakone tako se pojavljuje i kao tiranin čija vlast donosi patnju drugoj zajednici.
Kasniji antički pisci pokušavali su pomiriti ove suprotstavljene prikaze. Diodor i drugi predložili su objašnjenje o dvojici različitih kraljeva po imenu Minos. Tako su različite osobine i generacije mogli pripisati različitim vladarima. To ostaje teorija kojom se usklađuju predanja, a ne potvrda da su postojala dva historijska kralja.
Ova razlika je važna kada naiđete na opis Minosa kao mudrog ili surovog vladara. Oba prikaza pripadaju sačuvanom predanju. Ako odaberete samo jedan i čitate ga kao običnu kraljevsku biografiju, uklanjate protivrječnost koju su i kasniji antički pisci pokušavali objasniti.
Je li Tukididov zapis o Minosovoj pomorskoj moći historijski dokaz?
U svojoj Historiji Peloponeskog rata, 1.4.1, Tukidid predstavlja Minosa kao najraniju osobu za koju se iz predanja zna da je stekla ratnu flotu. Njegova formulacija jasno pokazuje osnovu tog zapisa. On prenosi ono što se o kralju sačuvalo u predanju.
Tukidid toj pomorskoj moći daje teritorijalni okvir. Minos protjeruje Karijce s Kiklada (turski: Kiklad Adaları) i postavlja vlastite sinove za vladare. Odlomak povezuje brodove s kontrolom nad ostrvima i postavljanjem članova kraljevske porodice na vlast.
On također povezuje suzbijanje piratstva s prihodima. Tukidid objašnjava da je Minos nastojao osigurati naplatu svojih prihoda. Pritom taj motiv označava kao vlastiti zaključak. Odlomak zato spaja naslijeđene podatke s historičarevim objašnjenjem kako je pomorska moć služila interesima vladara.
To je historijski dokaz da je postojalo predanje o Minosu. Sam po sebi ne potvrđuje Minosa kao historijsku ličnost. Izričito oslanjanje na prenesene izvještaje ograničava ono što zapis može potvrditi o samom kralju.
Raspravlja se i o starosti tog pomorskog predanja. Chester Starr i neki drugi istraživači predložili su da je priča o Minosovoj vlasti nad Egejskim morem (turski: Ege Denizi) oblikovana u Atini u 5. vijeku p. n. e. Prema tom tumačenju, kralj pomorske sile odražava kasniju zamisao o vlasti na moru.
Valerio Caldesi Valeri tvrdi da arhajska predanja i predanja izvan Atine povezuju Minosa s pomorskom moći prije 5. vijeka p. n. e. U sažetku njegovog konferencijskog izlaganja predanje o Minosovoj kolonizaciji Keosa (turski: Kea), sačuvano u prvoj Bakhilidovoj pobjedničkoj pjesmi, smješta se prije 480. godine p. n. e. Time se osporava tvrdnja da je ta veza nastala u 5. vijeku. Ipak, to ne potvrđuje lično postojanje kralja.
Kako su povezana predanja o Labirintu, Minotauru i sudiji u podzemlju?
U Pseudo-Apolodorovoj Biblioteci, 3.8–11, priča o Minotauru (turski: Minotor) počinje prekršenim obećanjem. Posejdon šalje Minosu bika iz mora. Minos obećava da će ga žrtvovati, ali zatim umjesto njega prinosi drugu životinju.
Posejdonova kazna pogađa kraljevsku porodicu. Pasifaja se zaljubljuje u bika. Nakon što upotrijebi drvenu kravu koju je napravio Dedal (turski: Daidalos), rađa se Minotaur s bikovom glavom. Prema ovom zapisu, rođenje čudovišta posljedica je Minosovog neispunjenog obećanja bogu.
Poznato predanje o Labirintu donosi još jedan Dedalov zadatak. Minos mu naređuje da u Knososu sagradi Labirint kako bi u njemu zatvorio Minotaura. Kraljeva moć sada se pokazuje kroz građevinu koja drži stvorenje zatočenim. Ona postaje i mjesto na kojem se odlučuje o sudbini atinskih žrtava.
Plutarhov Tezej, poglavlje 15, opisuje sporazum prema kojem Atina svakih devet godina mora slati Minosu sedam mladića i sedam djevojaka. Tezej (turski: Theseus) na kraju ubija Minotaura. Arijadna (turski: Ariadne), Minosova kćerka, daje mu nit koja mu omogućava da pronađe izlaz iz Labirinta.
Minos ima vlast i nakon smrti. U Odiseji, 11.568–571, Homer ga prikazuje kako sjedi u Hadu sa zlatnim žezlom. Mrtvi se okupljaju oko njega dok presuđuje u njihovim sporovima. Ovaj prikaz smješta njegovu kraljevsku vlast u svijet mrtvih.
Platonova Gorgija, 523e–524a, daje mu dodatnu sudijsku ulogu. Zeus postavlja Minosa, Radamanta i Eaka za sudije nakon smrti. Minos donosi konačnu odluku kada su druga dvojica u nedoumici. Predanja povezuje ista ličnost koja ima autoritet, iako joj pripisuju veoma različite načine korištenja moći.
Zašto se koristi naziv minojski i dokazuje li on postojanje određenog kralja?
Arthur Evans nazvao je kulturu bronzanog doba na Kreti minojskom, po legendarnom kralju Minosu. Taj naziv označava kulturu imenom preuzetim iz mitologije. Njegova upotreba ne čini legendarnog kralja arheološki potvrđenom ličnošću.
Veliki centri s palačama razvili su se na Kreti oko 1900. godine p. n. e. Građevine u Knososu, Maliji, Festosu i Zakrosu bile su središta političke i ekonomske moći. One pružaju konkretne dokaze o centrima s palačama na ostrvu, nezavisno od pitanja Minosovog postojanja.
Evans je između 1900. i 1904. godine otkrio složenu građevinu u Knososu i nazvao je Minosovom palačom. Također ju je poistovjetio s legendarnim Labirintom. Freske koje prikazuju ljude kako preskaču bikove pomogle su mu da potkrijepi svoje tumačenje. Građevina je arheološki dokaz. Njeno poistovjećivanje s mitom predstavlja tumačenje tog dokaza.
Razmislite o svakodnevnoj razlici između poznatog naziva neke zgrade i dokaza o tome ko je u njoj živio. Minosova palača naziv je koji se u savremenoj literaturi koristi za građevinu u Knososu. Samo na osnovu tog imena ne možete zaključiti da je njen stanovnik bio legendarni kralj.
Oprez je potreban i pri razmatranju sačuvanih pisanih zapisa. Prema studiji Ester Salgarella, linearno pismo A koristilo se približno od 1800. do 1450. godine p. n. e. i još nije dešifrirano. Sačuvani dokumenti uglavnom se odnose na ekonomiju i kult. Nije dokazano da se ovo pismo koristilo za pisanje historije ili književnosti.
Vremenska linija
- Oko 1900. godine p. n. e.: Na Kreti se razvijaju veliki centri s palačama, uključujući Knosos. Ovaj arheološki datum ne označava vrijeme Minosove vladavine.
- Oko 1800–1450. godine p. n. e.: U upotrebi je linearno pismo A.
- Prije 480. godine p. n. e.: Valeri smješta predanje o Minosovoj kolonizaciji Keosa prije ovog datuma.
- 300–200. godine p. n. e.: Novčić iz Knososa, danas u zbirci muzeja Ashmolean, nosi prikaz labirinta.
- 1900–1904: Evans otkriva građevinu u Knososu koju naziva Minosovom palačom.
Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima
Kod Pseudo-Apolodora Minotaur ima lično ime: Asterios. Minotauros znači Minosov bik. Poznato ime zato izražava povezanost stvorenja s kraljem, dok Asterios označava samo to biće.
Homerova Ilijada spominje prostor za ples koji je Dedal napravio za Arijadnu u Knososu. Ne spominje Labirint. Dedal, Arijadna i Knosos tako se pojavljuju zajedno u ovom odlomku, bez građevine koja ima središnje mjesto u poznatoj priči o Minotauru.
Novčić iz Knososa u muzeju Ashmolean, datiran u razdoblje 300–200. godine p. n. e., donosi još jednu pojedinost. Njegov prikaz labirinta ima samo jedan put do središta. Ne prikazuje razgranatu mrežu u kojoj bi neko mogao pogrešno skrenuti i izgubiti se.
Plinije Stariji opisuje kretski Labirint kao građevinu nadahnutu labirintom u Egiptu (turski: Mısır). Također navodi da u njegovo vrijeme od kretske građevine nije ostalo ništa. Njegov zapis čuva antički opis Labirinta, a ne sačuvane ostatke koje je tamo mogao prepoznati.
I Evansov hronološki sistem imao je uzor. Rano, srednje i kasno minojsko razdoblje podijelio je na po tri podrazdoblja. Ta podjela na devet dijelova približno je slijedila egipatsku podjelu na Staro, Srednje i Novo kraljevstvo.
Šta trebate znati kada posjetite Knosos?
Knosos se nalazi oko pet kilometara južno od historijskog centra današnjeg Herakliona (turski: Kandiye) na Kreti. To je antičko naselje povezano s legendama o Minosu. Ova lokacija pruža vam stvarno arheološko mjesto koje možete povezati s pričama, dok Minosov historijski identitet ostaje nepotvrđen.
UNESCO-ov upis pod nazivom Minojski centri s palačama obuhvata šest arheoloških nalazišta datiranih u razdoblje 1900–1100. godine p. n. e. To su Knosos, Festos, Malija, Zakros, Zomintos i Kidonija. Ova šira grupa smješta Knosos u arheološki kontekst kretskih centara s palačama, izvan njegove veze s jednim legendarnim kraljem.
Često postavljana pitanja
Je li kralj Minos zaista postojao?
Minos nije potvrđen kao konkretan historijski kralj. Antički tekstovi čuvaju nekoliko njegovih prikaza, ali palača u Knososu ne potvrđuje njegovo lično postojanje.
Je li Labirint bio stvarna građevina?
Mit opisuje Labirint koji je Dedal sagradio u Knososu. Evans je poistovjetio kompleks palače s tom građevinom, ali to poistovjećivanje predstavlja tumačenje.
Šta Tukidid kaže o Minosu?
Tukidid opisuje Minosa kao najranijeg vladara za kojeg se iz predanja zna da je stekao ratnu flotu. Također mu pripisuje protjerivanje Karijaca s Kiklada i postavljanje vlastitih sinova za vladare.
Znači li naziv minojski da je Minos postojao?
Ne. Evans je odabrao naziv minojski prema legendarnom kralju. To je naziv za kulturu bronzanog doba na Kreti, a ne dokaz postojanja određenog vladara.
Izvori
- Wikipedia — Minos en.wikipedia.org
- Vikipedi — Minos tr.wikipedia.org
- Perseus / Univerzitet Tufts — Tukidid, Historija Peloponeskog rata 1.4.1 beta.perseus.tufts.edu
- Društvo za klasične studije — Valerio Caldesi Valeri, Od atinske talasokratije do Minosove pomorske moći: arhajska predanja i predanja izvan Atine classicalstudies.org
- Theoi — Minotauros, odlomci iz antičkih izvora theoi.com
- Muzej Ashmolean — Mitovi o Labirintu ashmolean.web.ox.ac.uk
- Perseus / Univerzitet Tufts — Homer, Odiseja 11 atlas.perseus.tufts.edu
- Biblioteka Ad Fontes — Platon, Gorgija adfonteslibrary.org
- Muzej umjetnosti Metropolitan — Minojska Kreta metmuseum.org
- Repozitorij Univerziteta u Cambridgeu — Ester Salgarella, Linearno pismo A repository.cam.ac.uk
- UNESCO-ov centar za svjetsku baštinu — Minojski centri s palačama whc.unesco.org
- Wikipedia — Knosos en.wikipedia.org
FAQ
Je li kralj Minos zaista postojao?
Minos nije potvrđen kao konkretan historijski kralj. Antički zapisi čuvaju predanja o njemu, ali arheološki ostaci u Knososu ne potvrđuju njegovo lično postojanje.
Je li Labirint bio stvarna građevina?
Mit opisuje Labirint koji je Dedal sagradio u Knososu. Arthur Evans poistovjetio je tamošnji složeni kompleks palače s legendarnim Labirintom, ali to poistovjećivanje predstavlja tumačenje.
Šta Tukidid kaže o Minosu?
Tukidid predstavlja Minosa kao najranijeg vladara za kojeg se iz predanja zna da je stekao ratnu flotu. Također opisuje kako je Minos protjerao Karijce s Kiklada i postavio svoje sinove za vladare.
Dokazuje li naziv minojski da je Minos postojao?
Ne. Arthur Evans nazvao je kulturu bronzanog doba na Kreti po legendarnom kralju. Taj arheološki naziv ne potvrđuje postojanje vladara s tim imenom.
Image: Mural of Minos at the National And Kapodistrian University of Athens on May 22, 2022.jpg — George E. Koronaios, CC BY-SA 4.0
