Dana 23. 5. 1040. dvije vojske sukobile su se u pijesku pustinje Karakum (turski: Karakum). Jedna je bila gaznevidska vojska koju je predvodio sultan. Druga je bila seldžučka vojska pod vodstvom dvojice braće. Na kraju su Gaznevidi izgubili Horasan (turski: Horasan), a Seldžuci dobili državu. U ovom članku saznat ćete kako je bitka tekla, gdje se odigrala i zašto je i danas važna.
Bitka kod Dandanakana (1040) ukratko
Bitka kod Dandanakana (turski: Dandanakan) vođena je 1040. između Seldžuka i Gaznevida. Pobijedili su Seldžuci.
Encyclopaedia Iranica datira odlučujuću pobjedu na 8. ramazan 431. godine po Hidžri, odnosno 23. 5. 1040. TDV-ova Islamska enciklopedija navodi da je otvorena bitka pred tvrđavom Dandanakan trajala tri dana.
Seldžučke snage predvodili su Tugrul-beg i Čagri-beg. Gaznevidskom vojskom zapovijedao je sultan Mesud I.
Posljedice su daleko nadmašile značaj jednog bojišta. Pobjeda je okončala gaznevidsku vlast u Horasanu i otvorila tu oblast seldžučkoj vlasti.
Bitka kod Dandanakana na karti: gdje se odigrala?
Dandanakan se nalazio na području današnjeg Turkmenistana. Ležao je u pustinji Karakum, na putu između Merva (turski: Merv) i Serahsa (turski: Serahs).
Srednjovjekovni geografi opisivali su ga kao gradić koji je administrativno pripadao Mervu. Navodili su da je od Merva udaljen 10 farsaha.
Ako ga tražite na savremenoj karti, pogledajte pustinjski prostor između ta dva mjesta. Nemojte očekivati užurban grad. Dandanakan je bio mali grad u pješčanom kraju, a upravo je takvo okruženje oblikovalo cijelu bitku.
Izvještaj B. Zahodera o iskopavanjima, objavljen u časopisu Belleten Turskog historijskog društva, opisuje ruševine. U pijesku Karakuma leže zidovi, gipsani stubovi i stari predmeti. Prema tom izvještaju, slučajno ih je pronašla jedna vojna jedinica.
Put do Dandanakana
Seldžuci nisu stigli do Dandanakana kao slabija strana bez prethodnih uspjeha. Već su porazili Gaznevide 1035, pa ponovo 1038. godine. TDV-ova Islamska enciklopedija navodi da su te pobjede uzdrmale gaznevidski položaj u Horasanu.
Zatim je uslijedio neuspjeh. U sukobu kod Talhaba u junu 1039. godine Seldžuci nisu uspjeli izdržati napad gaznevidske vojske. Povukli su se u okolne pustinje.
Prije pohoda 1040. godine seldžučki prvaci raspravljali su o narednim koracima. Jedan prijedlog bio je povlačenje u zapadni Iran. Čagri-beg se tome protivio. Zalagao se za borbu u Horasanu.
Tom odlukom bitka je usmjerena na teren koji je Seldžucima odgovarao. Pustinja za njih nije bila prazan prostor. Bila je oružje.
Kako su Seldžuci iscrpljivali sultana Mesuda
Gaznevidski sultan krenuo je prema Mervu s velikom, teško naoružanom vojskom. U njenom sastavu bili su i ratni slonovi. Na otvorenom terenu to djeluje kao prednost. U pustinji može postati teret.
Seldžuci su tokom marša izbjegavali direktan sukob. Njihova konjica neprestano je napadala pa se povlačila. Wikipedija na engleskom jeziku opisuje kako su ti brzi napadi i povlačenja iscrpljivali gaznevidsku vojsku. Seldžuci su joj presijecali i pravce snabdijevanja.
Zatim je presudna postala voda. TDV-ova Islamska enciklopedija navodi da su seldžučke jedinice onesposobljavale bunare duž puta. To je dodatno pojačalo žeđ gaznevidske vojske dok je napredovala prema Mervu.
Encyclopaedia Iranica dodaje još jednu okolnost. Glad i suša u toj oblasti ozbiljno su smanjile borbenu sposobnost Mesudove teško naoružane vojske.
Zamislite dugo putovanje automobilom punim prtljaga, bez mjesta za točenje goriva i bez hladnih napitaka. Možete imati najveće vozilo na putu. Ipak ćete stići umorni i žedni. Mesudova vojska nalazila se u još težoj verziji takve situacije.
Ko je zapovijedao i koliko je bilo boraca?
Na papiru dvije strane nisu bile izjednačene, a brojnost vojski predmet je neslaganja.
Encyclopaedia Iranica procjenjuje da je kod Dandanakana učestvovalo oko 16.000 seldžučkih Turkmena.
Brojnost gaznevidske strane teže je utvrditi. TDV-ova Islamska enciklopedija navodi da je Mesud u pohod 1040. krenuo iz Nišapura s vojskom od 100.000 ljudi. Taj podatak odnosi se na vojsku koja je krenula u pohod. Wikipedija na engleskom jeziku okuplja druge procjene i navodi da su gaznevidske snage brojale od 16.000 do 50.000 ljudi.
Zato broj od 100.000 posmatrajte kao podatak o pohodu, a ne kao broj ljudi u završnoj bici. Izvori se razlikuju, pa je poštenije navesti raspon.
Šta se dogodilo nakon pobjede
Prema TDV-ovoj Islamskoj enciklopediji, sultan Mesud je nakon poraza pobjegao s bojišta sa 100 konjanika.
Političke posljedice bile su veće. Gaznevidska vlast u Horasanu bila je završena. Oblast je sada bila otvorena seldžučkoj vlasti.
Nakon pobjede seldžučki begovi proglasili su Tugrul-bega prvim sultanom nove države. Zato historičari Dandanakan smatraju prekretnicom kojom je nastala Velika seldžučka država.
Podijeljene su i teritorije. UNESCO-ova Historija civilizacija Srednje Azije navodi da je Horasan pripao Čagri-begu, sa središtem u Mervu.
Gaznevidi nisu nestali. UNESCO navodi da je nakon Mesuda Mevdud (turski: Mevdûd) obnovio gaznevidsku moć barem u istočnom Afganistanu.
Hronologija
- 1035: Seldžuci odnose pobjedu nad Gaznevidima.
- 1038: Nova seldžučka pobjeda uzdrmava gaznevidski položaj u Horasanu.
- juni 1039: Nakon sukoba kod Talhaba Seldžuci se povlače u pustinje.
- 23. 5. 1040.: Seldžuci pobjeđuju kod Dandanakana, prema datiranju koje navodi Encyclopaedia Iranica.
- 1040, nakon pobjede: Tugrul-beg proglašen je vladarom, a abasidskom halifi poslano je pismo o pobjedi.
- 1040, nakon pobjede: Merv postaje administrativno središte Čagri-bega u Horasanu.
Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima
Pečat s lukom i strijelom. Pismo o pobjedi poslano abasidskom halifi el-Kaimu bi-Emrillahu (turski: Kāim-Biemrillâh) nosilo je turski simbol luka i strijele. To pokazuje kako su se novi vladari odlučili predstaviti.
Poznata slika nije iz 1040. godine. Prikaz bitke koji se koristi na Wikipediji na turskom jeziku nije nastao 1040. godine. Potječe iz primjerka djela Tarikh-i Abu'l-Khair Khani, napisanog u Samarkandu 1543. godine. Zato pokazuje kako je jedno kasnije doba zamišljalo tu bitku.
Očevidac na poraženoj strani. Bejhaki (turski: Beyhakī), gaznevidski sekretar i historičar, lično je učestvovao u Mesudovom pohodu koji je završio porazom kod Dandanakana.
Džamijski mihrab u muzeju. Dandanakan je nekada imao džamiju. Sačuvani su gipsani fragmenti njenog mihraba, za koji je izračunato da je bio visok oko 3 metra. Potječu iz druge polovine 11. vijeka. Prema popisu izložbe Court & Cosmos Muzeja umjetnosti Metropolitan, čuvaju se u Državnom muzeju Državnog kulturnog centra Turkmenistana u Ašhabadu.
Zašto je bitka važna putnicima i studentima
Ako putujete starim trasama Puta svile kroz Srednju Aziju, Dandanakan vam pokazuje kako je geografija odlučivala o historiji. Brojnost nije donijela pobjedu u toj bici. Donijeli su je konjica koja je poznavala teren, kontrola vode i vođa koji je odlučio da se bori u Horasanu.
Ako proučavate Seldžuke, ovo je polazna tačka. Prije 1040. bili su sila koja je pljačkala i ratovala po Horasanu i oko njega. Poslije te godine imali su sultana, jezgro državne teritorije i oblast oko Merva kao prostor svoje prijestonice.
Kada budete čitali kasnija poglavlja o Seldžucima, znat ćete gdje je njihova država nastala. Nastala je u pustinji između Merva i Serahsa, u malom gradu čije ruševine još leže u pijesku.
Često postavljana pitanja
Kada je vođena Bitka kod Dandanakana?
Encyclopaedia Iranica datira odlučujuću seldžučku pobjedu na 8. ramazan 431. godine po Hidžri, odnosno 23. 5. 1040. Prema TDV-ovoj Islamskoj enciklopediji, otvorena bitka pred tvrđavom trajala je tri dana.
Ko se borio kod Dandanakana?
Seldžuke su predvodili Tugrul-beg i Čagri-beg. Gaznevidskom vojskom zapovijedao je sultan Mesud I.
Gdje se Dandanakan nalazi danas?
Nalazio se na području današnjeg Turkmenistana, u pustinji Karakum, na putu Merv–Serahs. Srednjovjekovni geografi navodili su da je od Merva udaljen 10 farsaha.
Zašto su Seldžuci pobijedili?
Brzi konjički napadi i povlačenja iscrpljivali su Gaznevide i presijecali im pravce snabdijevanja. Onesposobljeni bunari pojačavali su žeđ, dok su suša i glad oslabile Mesudovu teško naoružanu vojsku.
Šta se promijenilo nakon bitke?
Gaznevidska vlast u Horasanu završila je. Tugrul-beg proglašen je prvim sultanom nove države, a Čagri-beg dobio je Horasan sa središtem u Mervu.
Izvori
- Wikipedija na turskom jeziku — Bitka kod Dandanakana tr.wikipedia.org
- Encyclopaedia Iranica — DANDĀNQĀN iranicaonline.org
- TDV-ova Islamska enciklopedija — Ali Sevim, Bitka kod Dandanakana islamansiklopedisi.org.tr
- Wikipedija na engleskom jeziku — Bitka kod Dandanakana en.wikipedia.org
- UNESCO — Historija civilizacija Srednje Azije, tom IV, dio 1 unesdoc.unesco.org
- Tursko historijsko društvo, Belleten — B. Zahoder, Dendanekan belleten.gov.tr
- Muzej umjetnosti Metropolitan — Court & Cosmos, popis izložbe s napomenama libmma.contentdm.oclc.org
Image: Seljuk Empire correct locator map.png — MapMaster 2008 first version, Nihil scimus 2025 update., Public domain
