Mornari su 28. 4. 1789. u južnom Pacifiku oteli brod svom kapetanu. Predvodio ih je Fletcher Christian. Kapetan je bio William Bligh, a brod HMS Bounty. Taj događaj poznat je kao pobuna na Bountyju.
Ono što je uslijedilo dio je priče koji mnogi preskaču. Pobunjenici nisu samo otplovili. Tražili su mjesto na kojem nijedna ratna mornarica ne bi pomislila da ih traži. Pronašli su ga na malenom vulkanskom ostrvu i ostali skriveni oko 18 godina.
U ovom članku možete pratiti priču o tom skrovištu: zašto su ga izabrali, kako su se iskrcali i šta je pošlo po zlu nakon naseljavanja.
Zašto je Bounty uopće bio u Pacifiku
Bounty je imao praktičan zadatak. Trebao je prevesti sadnice hljebnog drveta s Tahitija u Zapadnu Indiju. Plan je bio osigurati jeftinu hranu ljudima koji su bili porobljeni na plantažama.
Brod je isplovio iz Spitheada u Engleskoj 23. 12. 1787. Na Tahiti je stigao 26. 10. 1788. Zatim su Christian i njegovi ljudi 28. 4. 1789. preuzeli kontrolu.
Šta su pobunjenici uradili s Blighom
Pobunjenici su prisilili Bligha i 18 njegovih ljudi da se ukrcaju u otvoreni čamac dug oko sedam metara. Bio je to malen čamac za toliko ljudi.
Bligh nije umro na moru. U tom čamcu prešao je više od 3.500 nautičkih milja i stigao do Timora. Zapamtite tu brojku. Bligh je preživio i ispričao svoju verziju događaja. Njegov izvještaj kasnije je oblikovao način na koji je svijet pamtio pobunu.
Zašto je Christian napustio Tubuai
Pobunjenici nisu otišli pravo na Pitcairn. Christianova grupa prvo se zaustavila na ostrvu Tubuai. Tamo su se odnosi s lokalnim stanovništvom pogoršali. Grupa je također strahovala od zarobljavanja.
Zato su potražili drugo utočište. Ostati blizu poznatih plovnih puteva značilo je ostati blizu britanske Kraljevske mornarice. Trebala im je udaljenost.
Pitcairn: Malo ostrvo s velikom prednošću
Christian je stigao na ostrvo Pitcairn 15. 1. 1790. Procijenio je da je nenaseljeno, plodno, toplo i teško pristupačno. Za ljude u bijegu to je bio gotovo idealan spoj uslova.
Ostrvo je malo. Riječ je o vulkanskom ostrvu površine svega oko 4,5 kvadratnih kilometara. Mogli biste ga smjestiti unutar parkovskog područja grada srednje veličine.
Osim toga, na karti je bilo na pogrešnom mjestu. Pitcairn se nalazio oko 188 nautičkih milja istočno od ucrtanog položaja. Zamislite kartu na telefonu koja vaše odredište pokazuje gotovo 350 kilometara od stvarnog mjesta. Potraga koja bi se oslonila na tu oznaku tražila bi na pogrešnom mjestu.
Je li ostrvo zaista bilo pusto? U prošlosti nije uvijek bilo tako. Arheološki nalazi pokazuju da su na njemu ranije živjeli Polinežani. Ali kada su pobunjenici stigli, tamo nije bilo nikoga.
Ko se zapravo tamo naselio
Grupu koja se naselila na Pitcairnu nisu činili samo engleski mornari. U njoj su bili:
- devet pobunjenika, uključujući Christiana
- šest polinezijskih muškaraca
- 12 polinezijskih žena
- jedna djevojčica, još beba
Taj sastav je važan. Kasniji sukobi na ostrvu proizašli su iz načina na koji se postupalo s tim grupama.
Iskrcavanje nije bilo lako
Snažni valovi spriječili su prvi pokušaj iskrcavanja. Christianova grupa čekala je dva ili tri dana. Zatim su se iskrcali na mjestu Tedside.
Iznošenje tereta bilo je naporno. Svinje, kokoši, jam i batat s Bountyja izvlačili su uz padinu zvanu Brdo teškoća, odnosno Hill of Difficulty, iznad zaljeva Bounty. Naziv dobro opisuje taj posao.
Zašto su spalili brod
Bounty je 23. 1. 1790. izgorio do vodene linije. Potonuo je u zaljevu koji je kasnije dobio ime Bounty.
Razlog je bio jednostavan. Evropski brod u prolazu mogao je ugledati Bounty i otkriti gdje su pobunjenici. Bez vidljivog broda ostrvo je izgledalo kao bilo koja druga pusta hrid.
Sporno je ko je podmetnuo požar. Prema jednoj priči, zapalio ga je Matthew Quintal. Pacific Union College navodi to samo kao mogućnost. Prema toj ustanovi, nije utvrđeno je li požar bio planiran ili slučajan.
Drugo svjedočenje potječe od polinezijskog svjedoka Teehuteatuaonoe. Rekao je da je Christian želio još neko vrijeme zadržati brod. Drugi su mu se protivili. Prema njegovom kazivanju, dvojica muškaraca zapalila su brod na različitim mjestima.
Izvori se ne slažu, pa svakoj pojedinačnoj, zaokruženoj verziji priče pristupite oprezno.
Život na ostrvu
Prva skloništa od lišća stajala su na mjestu današnjeg naselja Adamstown. Tu je grupa počela graditi novi život.
Mir nije potrajao. Sukobi su rasli, potaknuti postupanjem prema polinezijskim muškarcima kao prema robovima. Do 1794. živa su ostala samo četiri muška naseljenika: Young, Adams, Quintal i McCoy.
Ni Christianova sudbina nije jasna. Teehuteatuaonoa je rekao da je Christian ubijen 1793. John Adams kasnije je davao proturječna objašnjenja: ubistvo, bolest i samoubistvo.
Zatim je Edward Young 1800. umro od astme. John Adams tako je ostao posljednji preživjeli pobunjenik s Bountyja na Pitcairnu.
Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima
Potraga prije iskrcavanja. Christian nije pronašao ostrvo na ucrtanom položaju. Plovio je cikcak duž iste geografske širine dok nije pronašao Pitcairn.
Splav od poklopaca brodskih otvora. Polinezijski svjedok Teehuteatuaonoa opisao je kako je teret dopreman na obalu. Ljudi su napravili splav od poklopaca brodskih otvora. Teret su privlačili užetom pričvršćenim za stijene.
Odjeća od jedrenog platna. Stanovnici ostrva isprva su pravili odjeću od Bountyjevog jedrenog platna. Kasnije su prešli na tapa platno, u skladu s polinezijskom tradicijom.
Knjiga koja se vratila. Jedna medicinska knjiga, uvezana u jedreno platno, stigla je s pobunjenicima na Pitcairn. Otkupljena je s ostrva 1837. Na kraju je postala dio zbirke u Greenwichu.
Kako je tajna otkrivena
Američki brod za lov na foke Topaz, pod zapovjedništvom Mayhewa Folgera, pronašao je zajednicu na Pitcairnu u februaru 1808. Time je završeno oko 18 godina skrivanja.
Britanska Kraljevska mornarica stigla je kasnije. HMS Briton i HMS Tagus doplovili su do Pitcairna 17. 9. 1814. Njihovi zapovjednici vidjeli su koliko se zajednica oslanja na Adamsa. Nisu ga uhapsili.
Do tada je na ostrvu nastalo malo društvo koje je zavisilo od svog posljednjeg pobunjenika.
Blighova knjiga i filmovi
Glavni štampani izvor iz tog vremena jeste Blighov vlastiti izvještaj. A Narrative of the Mutiny on Board His Majesty's Ship Bounty objavljen je u Londonu 1. 7. 1790.
Priča je dospjela i na filmsko platno.
Hronologija
- 23. 12. 1787.: Bounty isplovljava iz Spitheada na zadatak prema Tahitiju.
- 26. 10. 1788.: Bounty stiže na Tahiti.
- 28. 4. 1789.: Christianovi ljudi preuzimaju brod. Bligh i 18 ljudi smješteni su u čamac.
- 15. 1. 1790.: Christianova grupa stiže na Pitcairn.
- 23. 1. 1790.: Bounty je spaljen i tone u zaljevu Bounty.
- 1. 7. 1790.: Blighov izvještaj o pobuni objavljen je u Londonu.
- 1793–1794: Nakon nasilja na Pitcairnu živa ostaju samo četiri muška naseljenika.
- 1800: Young umire. Adams je posljednji preživjeli pobunjenik.
- februar 1808.: Topaz pronalazi zajednicu.
- 17. 9. 1814.: Stižu Briton i Tagus. Adams nije uhapšen.
Često postavljana pitanja
Kada je izbila pobuna na Bountyju?
Izbila je 28. 4. 1789. Christianovi ljudi preoteli su brod Blighu.
Gdje su se pobunjenici skrivali?
Na ostrvu Pitcairn, na koje je Christian stigao 15. 1. 1790.
Zašto je Bounty spaljen?
Da ga evropski brodovi u prolazu ne bi ugledali i pronašli pobunjenike.
Ko ih je pronašao?
Topaz, američki brod za lov na foke pod zapovjedništvom Mayhewa Folgera, u februaru 1808.
Izvori
- Vikipedi — Pobuna na Bountyju tr.wikipedia.org
- Državna biblioteka Novog Južnog Velsa — Pobuna na Bountyju www2.sl.nsw.gov.au
- Kraljevski muzeji Greenwich — Bounty (1787) rmg.co.uk
- Wikipedia — Pobuna na Bountyju en.wikipedia.org
- Vlada Pitcairnskih ostrva — Historija government.pn
- UNESCO-ov centar za svjetsku baštinu — Historija Pitcairnskih ostrva whc.unesco.org
- Pacific Union College, Centar za proučavanje Pitcairnskih ostrva — Historija ostrva Pitcairn library.puc.edu
- ANU Press — Pitcairn prije pobunjenika press-files.anu.edu.au
- Archaeology — Nigel Erskine, Ponovno otkrivanje Bountyja archive.archaeology.org
- Kraljevski muzeji Greenwich — Knjiga s Bountyja rmg.co.uk
- Pacific Union College, Centar za proučavanje Pitcairnskih ostrva — Hronologija library.puc.edu
FAQ
Kada je izbila pobuna na Bountyju?
Izbila je 28. 4. 1789. u južnom Pacifiku. Mornari predvođeni Fletcherom Christianom preuzeli su brod od Williama Bligha.
Image: Mutiny HMS Bounty (cropped).jpg — Robert Dodd, Public domain
