Ako na karti Indije (turski: Hindistan) pronađete Delhi, Kanpur, Lucknow, Jhansi i Gwalior, pronašli ste središte Indijskog ustanka 1857.. Počeo je pobunom vojnika. Prerastao je u veliki izazov britanskoj vlasti u Indiji. Ovaj vodič pruža vam kratak pregled događaja, ključnih ličnosti i rasprava. Upoznat ćete i nekoliko predmeta koje još možete vidjeti u muzejima.
Indijski ustanak 1857: kratak pregled
Vojnici Istočnoindijske kompanije pobunili su se u Meerutu 10. 5. 1857. Ustanak se proširio sjevernom i srednjom Indijom. Vojnicima su se pridružili civili i lokalni vladari.
Spojila su se tri uzroka:
- Vjerski strahovi povezani s novim mecima.
- Neravnopravni uslovi u vojsci Kompanije.
- Ogorčenost zbog aneksija i kolonijalne vlasti općenito.
Britanci su pobijedili. Vlast Kompanije zamijenjena je 1858. vlašću britanske krune. Historičari i dalje raspravljaju o tome kako nazvati ove događaje i koliko je ljudi stradalo.
Kada je počeo Indijski ustanak 1857?
Opći ustanak počeo je 10. 5. 1857. u Meerutu. Tamošnji vojnici Kompanije digli su pobunu. Oslobodili su 85 vojnika 3. bengalskog puka lake konjice. Ti vojnici bili su zatvoreni jer su odbili koristiti metke za koje su vjerovali da su protivni njihovoj vjeri.
Prva iskra pojavila se ranije. Mangal Pandey napao je britanske oficire 29. 3. 1857. u Barrackporeu, kod Kalkute. Pogubljen je 8. 4. 1857. Bilo je to otprilike mjesec dana prije pobune u Meerutu.
Pobunjenici iz Meeruta zatim su stigli u Delhi. Od mogulskog vladara Bahadura Šaha II tražili su podršku i da preuzme vodstvo.
Zašto je izbio ustanak?
Poznati neposredni povod bili su meci. Proširila se glasina da su meci za pušku Enfield, model 1853, podmazani svinjskom i goveđom mašću. Nacionalni vojni muzej predstavlja tu tvrdnju kao glasinu koja je pojačala vjerske strahove muslimanskih i hinduističkih vojnika.
Isti muzej ne navodi metke kao jedini uzrok. Ukazuje i na uslove u Bengalskoj vojsci:
- Niske plate.
- Onemogućeno napredovanje.
- Loše uslove službe.
Važnu ulogu imala je i politika. Britanci su 1856. svrgnuli vladara Awadha, tvrdeći da nije sposoban upravljati. Time su povećali ogorčenost lokalnih vladara.
Zamislite radno mjesto na kojem je plata niska, napredovanja nema, a novo pravilo vrijeđa vaša uvjerenja. Još jedna naredba može navesti ljude da napuste posao. Godine 1857. meci su bili ta posljednja naredba.
Ni pobune protiv Kompanije nisu bile novost. Prema zbirci izvora Nacionalnog arhiva Indije, pobuna sepoja, indijskih vojnika, u Velloreu 1806. bila je važna ranija pobuna protiv Istočnoindijske kompanije.
Gdje se odvijao Indijski ustanak 1857? Karta opisana riječima
Glavna središta ustanka nalazila su se u sjevernoj i srednjoj Indiji. Na karti potražite ovih pet gradova:
- Delhi. Pobunjenici iz Meeruta stigli su ovamo i obratili se Bahaduru Šahu II.
- Kanpur. U junu 1857. pobunjenici pod vodstvom Nane Sahiba opkolili su britanski garnizon.
- Lucknow. Britanska rezidencija u ovom gradu bila je pod opsadom, koja je kasnije probijena.
- Jhansi. Ovom državom vladala je Lakshmibai.
- Gwalior. Pobunjeničke snage ovdje su poražene, ali je Tatya Tope nastavio borbu.
Nije se pridružila cijela Indija. Neke indijske grupe podržavale su Britance, o čemu možete pročitati u nastavku.
Vođe ustanka
Među najpoznatijim imenima su:
- Lakshmibai, vladarica Jhansija.
- Tatya Tope.
- Begum Hazrat Mahal.
- Bakht Khan.
- Kunwar Singh.
- Nana Sahib, vođa pobunjenika koji su opsjedali Kanpur.
- Bahadur Šah II, mogulski vladar čiju su podršku tražili pobunjenici u Delhiju.
- Mangal Pandey, koji je napao svoje oficire prije općeg ustanka.
Tatya Tope nastavio je borbu nakon poraza kod Gwaliora. Uhvaćen je u aprilu 1859. i obješen.
Kako su Britanci pobijedili
Britanci su ponovo zauzeli Delhi nakon napada koji je počeo 14. 9. 1857. Uslijedilo je oko sedmicu dana uličnih borbi.
Snage pod komandom Colina Campbella evakuirale su 22. 11. 1857. ljude opkoljene u britanskoj rezidenciji u Lucknowu.
Pobunjenici su izgubili i Gwalior. Borbe su formalno završene tek 8. 7. 1859., kada su britanske vlasti proglasile kraj sukoba.
Broj žrtava Indijskog ustanka 1857.
Ne postoji jedan općeprihvaćen broj. Dvije procjene pokazuju raspon:
- Muzej Kraljevskog hampshirskog puka navodi da je u ustanku od 1857. do 1859. ubijeno više od 100.000 Indijaca.
- Šira procjena uključuje glad i epidemije izazvane sukobom. Prema njoj je umrlo oko 800.000 Indijaca. Međutim, zasniva se na podacima o stanovništvu prije 1857. čija je pouzdanost upitna.
Ako naiđete na jedan broj predstavljen kao siguran, provjerite šta obuhvata. Broj poginulih u borbama i broj umrlih od gladi daju veoma različite ukupne rezultate.
Vojna pobuna, ustanak ili rat za nezavisnost?
Izbor naziva ujedno izražava stav.
- Naziv „Pobuna sepoja“ naglašava da je događaj počeo kao vojna pobuna.
- Naziv „Prvi rat za nezavisnost“ naglašava da su se i indijski civili borili protiv kolonijalne vlasti.
Muzej Bodmin Keep upozorava na pogrešnu predstavu da je cijela Indija vodila jedan zajednički rat. Godine 1857. nije bilo političkog jedinstva. Neke indijske grupe, poput sikhskih snaga u Pendžabu (turski: Pencap), podržavale su Britance.
Hronologija
- 1806: Vojnici u Velloreu dižu pobunu protiv Istočnoindijske kompanije.
- 1856: Britanci svrgavaju vladara Awadha.
- 29. 3. 1857.: Mangal Pandey napada oficire u Barrackporeu.
- 8. 4. 1857.: Mangal Pandey je pogubljen.
- 10. 5. 1857.: U Meerutu počinje opći ustanak.
- Septembar 1857: Britanci ponovo zauzimaju Delhi.
- 22. 11. 1857.: Evakuirani su opkoljeni u britanskoj rezidenciji u Lucknowu.
- 1858: Vlast nad Indijom prelazi s Kompanije na britansku krunu.
- 1. 11. 1858.: Objavljen je proglas kraljice Viktorije narodu Indije.
- April 1859: Tatya Tope je uhvaćen i obješen.
- 8. 7. 1859.: Britanske vlasti proglašavaju službeni kraj borbi.
Šta se promijenilo nakon ustanka
Zakonom o upravljanju Indijom iz 1858. ovlasti Istočnoindijske kompanije u Indiji prenesene su na britansku krunu. Vladavina Kompanije bila je završena.
Kraljica Viktorija izdala je proglas 1. 11. 1858. Njime je stanovništvu Indije obećala prava slična pravima ostalih britanskih podanika.
Ustanak u slikarstvu i filmu
Jedno od poznatih djela je slika Henryja Nelsona O'Neila Ponovo kod kuće, 1858 (Home Again, 1858), datirana u 1859. godinu. Prikazuje ranjene vojnike koji se vraćaju iz rata u Indiji i susreću svoje porodice u Engleskoj. Rat vidite iz perspektive onih kod kuće, a ne s bojnog polja.
Film Ketana Mehte Mangal Pandey: The Rising iz 2005., na hindskom jeziku, donosi priču o jednoj od ranih ličnosti ustanka.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
- Neki pobunjenici jednostavno su otišli kući. Nacionalni vojni muzej navodi da se dio pobunjenih vojnika vratio svojim kućama umjesto da se bori protiv Britanaca. Nisu pomagali nijednoj strani.
- Srebrna mahalica za muhe. Isti muzej izlaže srebrnu mahalicu za muhe opljačkanu 1857. iz palače Bahadura Šaha II u Delhiju.
- Pramen kose u burmutici. Zbirka muzeja sadrži burmuticu s pramenom kose Tatye Topea, odsječenim nakon njegovog pogubljenja 1859.
- Mjeseci na moru. Britanske trupe poslane u Indiju da uguše ustanak mjesecima su putovale brodovima za prijevoz vojnika oko Rta dobre nade.
Često postavljana pitanja
Kada je počeo Indijski ustanak 1857?
Opći ustanak počeo je 10. 5. 1857. u Meerutu. Mangal Pandey ranije je napao svoje oficire, 29. 3. 1857., u Barrackporeu.
Gdje su se vodile borbe tokom Indijskog ustanka 1857?
Glavna središta bila su Delhi, Kanpur, Lucknow, Jhansi i Gwalior, u sjevernoj i srednjoj Indiji.
Koliko je ljudi stradalo?
Ne postoji općeprihvaćen ukupan broj. Jedan muzej navodi više od 100.000 stradalih Indijaca. Šira procjena, koja uključuje glad i bolesti, iznosi oko 800.000, ali podaci o stanovništvu na kojima se zasniva nisu pouzdani.
Je li to bio rat za nezavisnost?
Historičari se ne slažu. Taj naziv naglašava otpor civila kolonijalnoj vlasti. Kritičari ukazuju na nedostatak političkog jedinstva i na indijske grupe, poput sikhskih snaga u Pendžabu, koje su podržavale Britance.
Šta je Britanija promijenila nakon ustanka?
Zakonom o upravljanju Indijom iz 1858. ovlasti Kompanije prenesene su na britansku krunu. Proglasom kraljice Viktorije od 1. 11. 1858. Indijcima su obećana prava slična pravima ostalih britanskih podanika.
Izvori
- Nacionalni vojni muzej — Zašto je izbio Indijski ustanak? nam.ac.uk
- Nacionalni vojni muzej — Presudni događaji Indijskog ustanka nam.ac.uk
- Nacionalni vojni muzej — Ponovo kod kuće, 1858 nam.ac.uk
- Wikipedia — Indijski ustanak 1857 en.wikipedia.org
- Bodmin Keep — Vojna pobuna, ustanak ili rat za nezavisnost? bodminkeep.org.uk
- Nacionalni arhiv Indije — Izvori za historiju Indije nationalarchives.nic.in
- Muzej Kraljevskog hampshirskog puka — 37. puk i Indijska pobuna royalhampshireregiment.org
- Londonski muzej — Ponovo kod kuće, 1858 londonmuseum.org.uk
FAQ
Kada je počeo Indijski ustanak 1857?
Opći ustanak počeo je 10. 5. 1857. u Meerutu, kada su se vojnici Istočnoindijske kompanije pobunili protiv svojih oficira. Mangal Pandey ranije je napao britanske oficire, 29. 3. 1857., u Barrackporeu kod Kalkute.
Gdje su se vodile borbe tokom Indijskog ustanka 1857?
Glavna središta bila su u sjevernoj i srednjoj Indiji: Delhi, Kanpur, Lucknow, Jhansi i Gwalior.
Koliko je ljudi poginulo u Indijskom ustanku 1857?
Ne postoji općeprihvaćen broj. Muzej Kraljevskog hampshirskog puka navodi da je od 1857. do 1859. ubijeno više od 100.000 Indijaca. Šira procjena, koja uključuje glad i bolesti, iznosi oko 800.000 umrlih, ali podaci o stanovništvu prije 1857. na kojima se zasniva nisu pouzdani.
Je li ustanak 1857. bio rat za nezavisnost?
Historičari se ne slažu. Naziv „Prvi rat za nezavisnost“ naglašava da su se indijski civili borili protiv kolonijalne vlasti. Kritičari ističu da 1857. nije bilo političkog jedinstva i da su neke grupe, poput sikhskih snaga u Pendžabu, podržavale Britance.
Šta se promijenilo nakon ustanka?
Zakonom o upravljanju Indijom iz 1858. ovlasti Istočnoindijske kompanije u Indiji prenesene su na britansku krunu. Kraljica Viktorija izdala je 1. 11. 1858. proglas kojim je Indijcima obećala prava slična pravima ostalih britanskih podanika.
Image: Indian Rebellion of 1857.jpg — Unknown authorUnknown author Cambridge University Press; Sta, Public domain
