Arheologija i otkrića

Lidijsko blago: krijumčarenje i povrat Krezovog blaga

Lidijsko blago, poznato i kao Karunovo blago, opljačkano je iz grobnih humki kod Ušaka tokom 1960-ih i prodano Metropolitanskom muzeju umjetnosti. Turska je 1987. podnijela tužbu i 1993. postigla nagodbu o povratu, a ukradeni broš u obliku krilatog morskog konjića vraćen je iz Njemačke 2013.

7 min čitanja9 izvoraObjavljeno: 4 Novembra 2026Posljednja provjera: 4 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora
Lidijsko blago: krijumčarenje i povrat Krezovog blaga
Uşak Museum Karun Treasure gold bracelet 2162.jpg

Šta je Lidijsko blago?

Lidijsko blago je skup predmeta nezakonito odnesenih iz grobnih humki kod Ušaka, na zapadu Turske, tokom 1960-ih. Turski izvori nazivaju ga Karunovim blagom (Karun Hazinesi). Taj naziv povezuje ga s Krezom. Zbog iste veze u engleskom se koristi i naziv Krezovo blago.

Predmeti su stariji nego što većina ljudi očekuje. Istraživačka ekspedicija u Sardu objavila je stručni osvrt arheologinje İlknur Özgen. Ona datira blago u drugu polovinu 6. vijeka p. n. e. i opisuje predmete kao stvari koje su koristile lokalne elite.

Zbirka ne sadrži samo nakit. U njoj su i par mramornih sfingi, grobne slikarije te zlatne i srebrne posude. Zato, kada pročitate riječ „blago“, zamislite sadržaj nekoliko bogatih grobnica, a ne jedan kovčeg s novčićima.

Odakle potječe Lidijsko blago?

Grobnice se nalaze na području Gürea. Prema Ministarstvu kulture i turizma, ove lidijske humke smještene su oko 25 kilometara zapadno od Ušaka, uz cestu prema Izmiru.

U tekstu Istraživačke ekspedicije u Sardu navodi se da nalazi povezani s blagom potječu iz najmanje pet tumula:

  • Toptepe, u Güreu
  • İkiztepe, u Güreu
  • Aktepe I, u Güreu
  • Basmacı, u Güreu
  • Harta, kod Manise

Tumul je grobna humka. Kada se predmeti iznesu iz grobne komore, gubi se podatak o tome gdje je šta ležalo.

Kako je Lidijsko blago prokrijumčareno?

Hronologija Ministarstva datira pljačku Toptepea u 1965. godinu. İkiztepe je opljačkan nelegalnim iskopavanjima 1966. Odnošenje predmeta iz Aktepea I smješta se u 1968. godinu.

Predmeti su zatim prošli kroz mrežu trgovaca. Studija slučaja projekta ArThemis Univerziteta u Ženevi navodi dvije osobe u tom lancu: Alija Bayırlara iz Izmira i Johna Klejmana, trgovca umjetninama iz New Yorka.

Kupac je bio Metropolitanski muzej umjetnosti u New Yorku, poznat kao Met. Prema istoj studiji slučaja, muzej je kupio zbirku u tri grupe između 1966. i 1970. godine.

Zamislite da kupujete polovan automobil bez dokumenata. Imate samo prodavačevu priču. U sličnom je položaju i muzej koji kupuje antikvitete bez dokumentovanog mjesta nalaza. Upravo dokumentacija pokazuje odakle predmet potječe.

Lidijsko blago u Metu

Metropolitanski muzej je 1984. uvrstio dio predmeta u stalnu postavku. Tekst Istraživačke ekspedicije u Sardu opisuje kako su predstavljeni. U muzejskoj publikaciji Dietricha von Bothmera „Grčka i rimska riznica“ („A Greek and Roman Treasury“) označeni su kao „istočnogrčki“. Stvarna mjesta nalaza nisu navedena. Ta je oznaka dovodila u zabludu.

Iste godine novinar Özgen Acar vidio je predmete u muzejskom katalogu. Obavijestio je Ministarstvo kulture o njihovom porijeklu iz Turske. Ta je prijava pokrenula dug spor.

Ako ste tražili „Lidijsko blago Met“, ovdje ćete naći odgovor. Met je držao zbirku više od dvije decenije. Kupio ju je između 1966. i 1970, dio izložio 1984, a 1993. pristao da je vrati.

Kako je Turska dobila spor

Pravna borba odvijala se u nekoliko koraka:

  1. Turska je 1986. uputila službeni zahtjev za povrat. Met ga je odbio.
  2. Turska je 1987. tužila muzej. Met je tvrdio da je istekao rok za podnošenje tužbe.
  3. Sud je 1990. odbio Metov zahtjev da se predmet odbaci po tom osnovu.
  4. Met je 1993. pristao na vansudsku nagodbu i povrat blaga.

Postupak je trajao šest godina. Tokom ispitivanja istražitelji su utvrdili značajno podudaranje. Dimenzije zidnih slikarija čuvanih u New Yorku odgovarale su prazninama na zidovima jedne od opljačkanih grobnica.

Smithsonian navodi da je Met prihvatio nagodbu u 9. 1993. Zbirka od 363 predmeta stigla je u Tursku u 10. 1993.

Je li to zaista bilo Krezovo blago?

Naziv to sugeriše, ali tvrdnja je sporna. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku ne potvrđuje da su predmeti pripadali direktno kralju Krezu. Özgen opisuje zbirku kao grobne priloge lokalnih elita. Zato je najpouzdaniji opis „grobni nalazi iz lidijskog doba“.

Kruži i priča o prokletstvu. Prema njoj, sedam ljudi koji su učestvovali u nelegalnim iskopavanjima umrlo je ili ih je zadesila nesreća. Wikipedia na engleskom jeziku predstavlja to kao legendu, a ne kao dokazanu uzročno-posljedičnu vezu. Posmatrajte je kao folklor.

Broš u obliku krilatog morskog konjića: druga krađa

Priča nije završena 1993. Prema naučnoj studiji Mahmuta Aydına, zlatni broš u obliku krilatog morskog konjića ukraden je iz Muzeja u Ušaku krajem 2005. Na njegovom mjestu ostavljena je krivotvorina.

Krađa je otkrivena 2006. Za brošem je zatim pokrenuta međunarodna potraga preko Interpola.

Predmet je pronađen u Hagenu u Njemačkoj. Istražitelji su morali dokazati da je riječ o originalu. Koristili su prijenosni spektrometar za rendgensku fluorescenciju, pa s predmeta nije uzet uzorak.

Njemačke vlasti predale su broš u obliku krilatog morskog konjića u Berlinu 6. 3. 2013. Prema agenciji Anadolu, preuzeo ga je Osman Murat Süslü, generalni direktor za kulturno naslijeđe i muzeje.

Gdje danas možete vidjeti Lidijsko blago?

Vraćeni predmeti prvo su izloženi u Muzeju anadolskih civilizacija u Ankari. Zatim su poslani u Muzej u Ušaku. Izlaganje Karunovog blaga u Arheološkom muzeju u Ušaku počelo je 1996.

Muzej se 2018. preselio u novu zgradu na području željezničke stanice. Karunovom blagu posvećen je zaseban sprat.

Portal kulture navodi adresu Fatih Mahallesi, Orhan Dengiz Bulvarı 29/D, u centru Ušaka. Tamo možete vidjeti Karunovo blago i broš u obliku krilatog morskog konjića.

Napomena o brojevima: izvori različito broje predmete u zbirci. Smithsonian navodi 363 predmeta vraćena 1993. Izvještaj agencije Anadolu od 21. 5. 2022. navodi 432 predmeta u muzejskoj zbirci Karunovog blaga. Ta dva broja odnose se na različit obuhvat zbirke.

Hronologija

  1. Druga polovina 6. vijeka p. n. e.: period iz kojeg potječu grobni prilozi, prema İlknur Özgen.
  2. 1965 opljačkan je tumul Toptepe.
  3. 1966 tumul İkiztepe opljačkan je nelegalnim iskopavanjima.
  4. 1966–1970 Met kupuje zbirku u tri grupe.
  5. 1968 predmeti su odneseni iz Aktepea I, prema hronologiji Ministarstva.
  6. 1984 Met uvrštava dio predmeta u stalnu postavku, a Özgen Acar prepoznaje ih u katalogu.
  7. 1986 odbijen je službeni zahtjev Turske za povrat.
  8. 1987 Turska tuži Met.
  9. 1990 odbijen je Metov zahtjev zasnovan na isteku roka za podnošenje tužbe.
  10. 9. 1993 Met pristaje na nagodbu.
  11. 10. 1993 vraćeni predmeti stižu u Tursku.
  12. 1996 blago je izloženo u Muzeju u Ušaku.
  13. Kraj 2005 broš u obliku krilatog morskog konjića ukraden je i zamijenjen krivotvorinom.
  14. 2006 krađa je otkrivena i počinje međunarodna potraga.
  15. 6. 3. 2013. Njemačka predaje broš u Berlinu.
  16. 2018 Muzej u Ušaku seli se u novu zgradu.

Detalji koje nećete naći u vodičima

  • Blago uključuje par mramornih sfingi, grobne slikarije te zlatne i srebrne posude, uz nakit.
  • Metova publikacija iz 1984. opisala je predmete kao „istočnogrčke“. Nije navela stvarna mjesta nalaza.
  • Zidne slikarije iz Meta odgovarale su izmjerenim prazninama na zidovima opljačkane grobnice.
  • Prilikom krađe 2005. kamenčići s privjesaka skinuti su s originalnog broša i postavljeni na krivotvorinu ostavljenu u muzeju.
  • Broš pronađen u Njemačkoj provjeren je prijenosnim spektrometrom za rendgensku fluorescenciju, bez uzimanja uzorka.

Često postavljana pitanja

Šta je Lidijsko blago?

To je skup predmeta iz lidijskog doba opljačkanih iz grobnih humki kod Ušaka tokom 1960-ih. Poznato je i kao Karunovo blago.

Je li Lidijsko blago pripadalo kralju Krezu?

To je sporno. Özgen opisuje zbirku kao grobne priloge lokalnih elita. Wikipedia na engleskom jeziku ne potvrđuje direktnu vezu s Krezom.

Kako je Lidijsko blago završilo u Metu?

Prošlo je kroz lanac trgovaca u kojem su bili Ali Bayırlar iz Izmira i John Klejman iz New Yorka. Met ga je kupio u tri grupe između 1966. i 1970. godine.

Kada je Lidijsko blago vraćeno u Tursku?

Met je prihvatio nagodbu u 9. 1993. Zbirka je stigla u 10. 1993.

Gdje ga danas možete vidjeti?

Možete ga vidjeti u Arheološkom muzeju u Ušaku, na adresi Orhan Dengiz Bulvarı 29/D, Ušak.

Izvori

  1. Istraživačka ekspedicija u Sardu — Lidijsko blago (İlknur Özgen) sardisexpedition.org
  2. Ministarstvo kulture i turizma — Lidijsko (Karunovo) blago ktb.gov.tr
  3. Univerzitet u Ženevi, ArThemis — Lidijsko blago plone.unige.ch
  4. Časopis Smithsonian — Potraga za Lidijskim blagom smithsonianmag.com
  5. Wikipedia — Karunovo blago / Lidijsko blago en.wikipedia.org
  6. Vikipedi — Karunovo blago tr.wikipedia.org
  7. Agencija Anadolu — Vraćen najvredniji predmet Karunovog blaga aa.com.tr
  8. Generalna direkcija za kulturno naslijeđe i muzeje — Uprava Muzeja u Ušaku kvmgm.ktb.gov.tr
  9. Portal kulture — Arheološki muzej u Ušaku kulturportali.gov.tr

FAQ

Šta je Lidijsko blago?

To je skup predmeta opljačkanih tokom 1960-ih iz lidijskih grobnih humki kod Ušaka. Poznato je i kao Karunovo blago. Arheologinja İlknur Özgen datira predmete u drugu polovinu 6. vijeka p. n. e.

Je li Lidijsko blago pripadalo kralju Krezu?

Ta je tvrdnja sporna. Özgen opisuje zbirku kao grobne priloge lokalnih elita. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku ne potvrđuje direktnu vezu s Krezom.

Image: Uşak Museum Karun Treasure gold bracelet 2162.jpg — Dosseman, CC BY-SA 4.0

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci