Sofoklo (turski: Sofokles) bio je atinski pisac tragedija. Rođen je u Kolonu oko 497/496. godine p. n. e., a umro je u zimu 406/405. godine p. n. e. U Antigoni (turski: Antigone) istraživao je granice političkih naredbi u odnosu na vjerske obaveze. U Kralju Edipu (turski: Kral Oidipus) ispitivao je znanje, sudbinu i odgovornost. Ove drame izvođene su u okviru atinskih vjerskih svečanosti. Sporne odluke tako su postajale predmet javne rasprave.
Zabranjena sahrana i sporan iskaz svjedoka stavljaju ta pitanja u središte pažnje. Antigona priznaje da je prekršila Kreontovu naredbu. Edip istražuje dokaze koji bi mogli utvrditi njegovu vlastitu odgovornost. Ako pratite ove konkretne sukobe, možete vidjeti kako je Sofoklo iz konkretnih postupaka gradio teška pitanja. Njegove javne dužnosti, festivalski okvir i sporne pozorišne inovacije daju širi kontekst.
Šta znamo o Sofoklovom životu i javnim dužnostima u Atini?
Sofoklo je rođen u Kolonu, blizu Atine. Uz Eshila i Euripida ubraja se među tri velika pisca starogrčke tragedije. Prvu pobjedu na takmičenju u okviru Dionizija u Atini ostvario je 468. godine p. n. e. Tada je pobijedio Eshila.
Njegov rad obuhvatao je i javnu upravu. Sofoklo je 443/442. godine p. n. e. bio među helenotamijama, finansijskim službenicima koji su upravljali prilozima atinskih saveznika. Pisac koji je na pozornicu postavljao rasprave o vlasti tako je i sam nosio odgovornost u atinskom javnom životu.
Antički Vita Sophoclis navodi da je 441. godine p. n. e. izabran za jednog od deset atinskih stratega. Služio je uz Perikla u pohodu na Samos. Ovo biografsko svjedočanstvo uz njegov pozorišni i finansijski rad stavlja i vojno zapovijedanje.
Suda Sofoklu pripisuje 123 drame. Samo sedam sačuvano je u cijelosti: Ajant, Antigona, Trahinjanke, Kralj Edip, Elektra, Filoktet i Edip na Kolonu (turski: Oidipus Kolonos'ta). Ta razlika je važna kada procjenjujete njegovu karijeru. U cijelosti sačuvane drame predstavljaju samo dio stvaralaštva koje mu se pripisuje.
Kako su se tragedije izvodile na vjerskim svečanostima?
Atinska proljetna svečanost u čast Dioniza Eleutereja uključivala je povorke, prinošenje žrtava u pozorištu i takmičenja pisaca tragedija. Tragedija je bila dio te vjerske svečanosti. Rasprave o naredbama, bogovima i obavezama prikazivane su u okruženju koje je spajalo vjerske obrede i takmičenje.
Velike Dionizije održavale su se u mjesecu elafebolionu, približno u periodu 3–4. mjeseca. Pisci koji su se takmičili prikazivali su tri tragedije i jednu satirsku dramu. Taj oblik takmičenja ne treba miješati sa savremenim grupisanjem triju Sofoklovih drama o Edipu i Antigoni. Ta djela napisana su za takmičenja u različitim godinama.
Maske su glumcima omogućavale da igraju više likova. Orhestra je bila prostor za ples hora. Muzej umjetnosti Metropolitan tumači razmjenu između glumaca i hora kao oblik javne rasprave povezan s debatama u atinskoj skupštini. Ta veza nudi način da čitate rasprave u dramama, a da svaki lik ne smatrate Sofoklovim ličnim glasnogovornikom.
Kako Antigona istražuje sukob političkih naredbi i vjerskih obaveza?
Kreontova naredba pravi političku razliku između dvojice braće. Oko stihova 192–206 naređuje pogrebne počasti za Eteokla, koji je branio Tebu. Zabranjuje sahranu i oplakivanje Polinika, koji je napao grad. Postupanje s tijelom postaje izraz vladarevog suda o odanosti.
Antigona osporava ovlaštenje na kojem počiva ta razlika. U stihovima 450–460 priznaje da je znala za naredbu. Tvrdi da smrtni vladar ne može ukinuti nepisana, trajna pravila bogova. Njena odbrana jasno iznosi sukob: poslušnost političkoj vlasti može doći u sudar s vjerskom obavezom.
Zamislite svakodnevno neslaganje o tome oslobađa li vas neko službeno pravilo dužnosti prema porodici. Antigona tom problemu daje precizan oblik kroz sahranu Polinika. Poređenje pomaže da razumijete sukob. Ipak, drama njenu odbranu zasniva upravo na božanskim pravilima koja ona smatra izvan domašaja vladareve moći.
Kreont taj izazov razumije i kroz odnos spolova. U stihu 525 izjavljuje da njime, dok je živ, neće vladati žena. Njegova reakcija pretvara Antigoninu neposlušnost u borbu oko muške i ženske moći, uz sam spor o sahrani. Postavlja se pitanje znači li odbrana naredbe ujedno i odbranu vladareve lične nadmoći.
Hemon osporava drugi dio Kreontovog razmišljanja. Kada Kreont tvrdi da država pripada vladaru, Hemon odgovara da se država koja pripada jednom čovjeku ne može smatrati državom. Čitate li ovu razmjenu uz spor oko sahrane, ona postavlja pitanje ko ima pravo govoriti o odlukama zajednice.
Ove scene podržavaju čitanje Antigone kao istraživanja granica vlasti. Kreontova naredba o sahrani, Antigonina vjerska odbrana i Hemonov prigovor te granice određuju na različite načine. Povezivanje njihovih argumenata s atinskom javnom raspravom jeste tumačenje utemeljeno u tekstu i okolnostima izvođenja.
Kako Kralj Edip obrađuje znanje, odgovornost i sudbinu?
Istraga počinje nesrećom koja pogađa zajednicu. U stihovima 95–107 Kreont prenosi Apolonov zahtjev. Onečišćenje nastalo ubistvom prethodnog kralja Laja mora se ukloniti progonstvom ili naplatom u krvi. Utvrđivanje odgovornosti za ranije ubistvo postaje uslov za rješavanje sadašnjih patnji Tebe.
Edip svjedočenje tretira kao dokaz. U stihovima 840–847 usredsređuje se na pitanje je li Laja ubilo više razbojnika ili jedan putnik. Ta razlika mogla bi odrediti njegovu vlastitu odgovornost. Ako pratite ovaj detalj, istraga postaje više od opće potrage za istinom. Konkretan iskaz svjedoka mogao bi teretiti samog istražitelja.
Potraga također otvara pitanje kada treba tragati za znanjem. U stihovima 1056–1065 Jokasta moli Edipa da prekine istragu. On insistira da iskoristi dostupne tragove kako bi do kraja otkrio svoje porijeklo. Njihovo neslaganje pokazuje neposrednu ličnu cijenu traganja za znanjem.
Edip zatim koristi svoju vlast da dobije informacije. U stihovima 1150–1155 naređuje da se svežu ruke starijem pastiru koji ne želi govoriti. Onaj ko traži dokaze ujedno je i vladar koji može iznuditi svjedočenje. Scena povezuje znanje s moći i postavlja pitanje koje metode istraga može opravdati.
Drama razlikuje učešće božanstva od ličnog postupka. U stihovima 1329–1335 Edip ostvarenje svojih nesreća pripisuje Apolonu. Ipak, izričito navodi da je vlastitom rukom oslijepio sebe. Sudbina ne briše svaku razliku između onoga što mu se događa i onoga što sam čini.
Edip na Kolonu dalje razvija pitanje odgovornosti. U stihovima 960–977 Edip tvrdi da je ubio oca ne znajući njegov identitet. Osporava i pravednost toga da ga se krivi za proročanstvo izrečeno prije njegovog rođenja. Ova kasnija odbrana neposredno uvodi neznanje i pravednost u raspravu o krivici.
Ista drama razmatra kako drugi vladar treba postupiti prema njemu. U stihovima 560–568 Tezej se prisjeća vlastitog iskustva progonstva. Kaže da neće uskratiti pomoć Edipu, koji je stranac. Odgovornost ovdje uključuje odluku o pružanju pomoći. Tu odluku oblikuje vladarevo sjećanje na život izvan vlastitog doma.
Koji dokazi potkrepljuju tvrdnje o Sofoklovim pozorišnim inovacijama?
U 4. poglavlju Poetike, na mjestu 1449a, Aristotel Sofoklu pripisuje povećanje broja glumaca na tri. Isti odlomak pripisuje mu i skenographia, odnosno oslikavanje scenske pozadine. Ove tvrdnje imaju jasno prepoznatljivo uporište u antičkom tekstu.
Ipak, antička svjedočanstva nisu saglasna o tome kome pripada zasluga za trećeg glumca. Aristotel je pripisuje Sofoklu, a Temistije Eshilu. Zbog tog neslaganja potreban je oprez pri imenovanju jednog izumitelja. To važi i kada se određeno pripisivanje pojavljuje u sačuvanom antičkom izvoru.
Raspravu je izazvao i sam tekst Poetike. U članku iz 1984. godine A. L. Brown tvrdio je da rečenica o Sofoklu i oslikavanju scenske pozadine nije Aristotelova. Široko rasprostranjena tekstualna tradicija zadržava taj odlomak. Brown je također priznao da je njegov prijedlog da se odlomak ukloni dobio malo podrške.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Antička biografska tradicija smješta Sofokla u slavljenički hor prije njegove prve zabilježene pozorišne pobjede. Prema toj tradiciji, kao mladić predvodio je hor koji je pjevao himne slaveći pobjedu kod Salamine 480. godine p. n. e. Taj navod pripada upravo biografskoj tradiciji.
Antigonin čin sahrane opisan je uz precizne materijalne detalje. U stihovima 429–431 stražar kaže da je posula zemlju po tijelu i iz bronzane posude izlila tri tečne žrtve. Njena vjerska obaveza dobija oblik konkretnih pokreta i prepoznatljivog predmeta.
Tri tebanske drame nisu zajedno predstavljene kao trilogija. Edipa na Kolonu postavio je na scenu Sofoklov istoimeni unuk 401. godine p. n. e., nakon piščeve smrti. Zato vas zajednički likovi ne trebaju navesti na pretpostavku da su drame izvorno činile jedan niz predstava.
I uobičajenu sliku kružne orhestre treba precizirati. Prema Muzeju Metropolitan, materijalni dokazi o takvom obliku ne prethode pozorištu u Epidauru, datiranom oko 330. godine p. n. e. Atinski gledaoci u 5. vijeku p. n. e. možda su sjedili u pravolinijski raspoređenom gledalištu.
Hronologija
- Oko 497/496. godine p. n. e.: Sofoklo je rođen u Kolonu.
- 480. godine p. n. e.: Prema antičkoj biografskoj tradiciji, predvodi hor koji slavi pobjedu kod Salamine.
- 468. godine p. n. e.: Ostvaruje prvu pobjedu na Dionizijama.
- 443/442. godine p. n. e.: Obavlja finansijsku dužnost među helenotamijama.
- 441. godine p. n. e.: Prema antičkom djelu Vita Sophoclis, izabran je za jednog od deset atinskih stratega; služi uz Perikla u pohodu na Samos.
- Zima 406/405. godine p. n. e.: Sofoklo umire.
- 401. godine p. n. e.: Njegov unuk posthumno postavlja Edipa na Kolonu na scenu.
- 1984. godine: A. L. Brown objavljuje osporavanje odlomka o Sofoklu i oslikavanju scenske pozadine.
Često postavljana pitanja
Ko je bio Sofoklo?
Sofoklo je bio atinski pisac tragedija iz Kolona. Uz pozorišnu karijeru obavljao je finansijsku dužnost, a prema antičkoj biografiji imao je i vojnu komandu.
Koje središnje pitanje postavlja Antigona?
Spor oko sahrane postavlja pitanje može li Kreontova naredba biti iznad vjerskih obaveza. Antigona brani nepisana pravila bogova, dok Hemon osporava zamisao da država pripada jednom vladaru.
Prihvata li Edip odgovornost za sve što mu se događa?
Edip razlikuje Apolonovu ulogu u svojim nesrećama od vlastitog čina osljepljivanja. U Edipu na Kolonu također osporava krivicu za ubistvo oca čiji identitet nije znao.
Jesu li tebanske drame napisane kao jedna trilogija?
Nisu. Antigona, Kralj Edip i Edip na Kolonu napisani su za takmičenja u različitim godinama. Posljednja drama izvedena je nakon Sofoklove smrti.
Izvori
- Wikipedia — Sofoklo en.wikipedia.org
- Vikipedi — Sofokles tr.wikipedia.org
- King's College London — Ko je bio Sofoklo? kvl.cch.kcl.ac.uk
- Muzej umjetnosti Metropolitan — Pozorište u antičkoj Grčkoj metmuseum.org
- BCcampus — Mythoi Koinoi, Pozorište pressbooks.bccampus.ca
- Harvardov centar za helenske studije — Antigona chs.harvard.edu
- Univerzitet Fordham — Zbirka izvora za antičku historiju, Sofoklo: Antigona sourcebooks.web.fordham.edu
- Harvardov centar za helenske studije — Kralj Edip chs.harvard.edu
- Harvardov centar za helenske studije — Edip na Kolonu chs.harvard.edu
- Univerzitet Durham — Živi pjesnici, Aristotel, Poetika 4 livingpoets.dur.ac.uk
- Cambridge University Press — A. L. Brown, Tri i oslikavanje scenske pozadine: Sofoklo cambridge.org
FAQ
Ko je bio Sofoklo?
Sofoklo je bio atinski tragičar rođen u Kolonu oko 497/496. godine p. n. e. Obavljao je i finansijske i vojne dužnosti, a umro je u zimu 406/405. godine p. n. e.
Koje središnje pitanje postavlja Antigona?
Antigona postavlja pitanje može li vladareva naredba biti iznad vjerskih obaveza. Sukob se tiče Kreontove zabrane sahrane Polinika i Antigonine odbrane nepisanih pravila bogova.
Kako Kralj Edip povezuje sudbinu i odgovornost?
Edip svoje nesreće pripisuje Apolonu, ali navodi da je vlastitom rukom oslijepio sebe. Drama također ispituje kako se svjedočenjem i traganjem za znanjem utvrđuje odgovornost.
Jesu li tri tebanske drame napisane kao trilogija?
Nisu. Antigona, Kralj Edip i Edip na Kolonu napisani su za takmičenja u različitim godinama. Nisu zajedno predstavljeni kao trilogija.
Image: Ny Carlsberg Glyptothek – Sophokles.jpg — Wolfgang Sauber, CC BY-SA 3.0
