Ukratko o bici kod Ajn Džaluta (1260)
Egipatski Mameluci sukobili su se s ilhanidskim Mongolima kod Ajn Džaluta (Ayn Calut) 3. 9. 1260. Mamelučku vojsku predvodio je sultan Kutuz (Kutuz). Bejbars (Baybars) zapovijedao je njenom prethodnicom. Mongolsku vojsku predvodio je Kitbuka Nojan.
Mameluci su pobijedili. Ishod bitke zaustavio je napredovanje Ilhanida na Bliskom istoku. Otvorio je i put uspostavljanju mamelučke vlasti u Siriji.
To je kratak pregled. Pojedinosti su zanimljivije, a o nekima historičari još raspravljaju.
Datum: kada se vodila bitka kod Ajn Džaluta?
Bitka se vodila 3. 9. 1260. Kutuzova vojska napustila je Egipat 26. 7. 1260. Pohod do mjesta bitke tako je trajao oko pet i po sedmica.
Prije glavne bitke Bejbarsova prethodnica porazila je mongolske snage u okolini Gaze (Gazze).
Zašto su Mongoli bili u Siriji?
Hulaguove vojske zauzele su Bagdad 1258. Time je ondje okončana vlast Abasidskog halifata. Hulagu se zatim okrenuo prema Siriji.
Mongoli su zauzeli Alep (Halep) u januaru 1260. Damask predao se u martu 1260. Njihove prethodnice stigle su sve do Gaze.
Hulagu se potom povukao iz tog područja s glavninom snaga. Zapadno od Eufrata ostavio je Kitbuku s jednom divizijom. Njena nominalna brojnost bila je 10.000 vojnika. Uz njega su ostale i trupe savezničkih vladara.
Mjesto: gdje se vodila bitka kod Ajn Džaluta?
Bojište se nalazi u dolini Jizreel na sjeveru Izraela. Obuhvata područje oko izvora Ma'ayan Harod, u sjeverozapadnom podnožju planine Gilboa.
Na karti je izvor Ajn Džalut oko 15 kilometara sjeverozapadno od Beisana, uz otklon prema sjeveru. Nalazi se neposredno zapadno od današnje Gidone. Ako u aplikaciji s kartama potražite Gidonu, gledate pravi dio doline.
I samo ime ima svoju priču. Ajn Džalut na arapskom znači „Golijatov izvor“. Povezivanje ovog mjesta s pričom o Davidu i Golijatu zasniva se na staroj lokalnoj predaji.
Ko je zapovijedao vojskama?
Sultan Kutuz predvodio je mamelučku vojsku. Bejbars je zapovijedao prethodnicom. Mongole je predvodio Kitbuka Nojan.
Tok bitke: priča o zasjedi i njeni kritičari
Tradicionalni prikaz bitke je dramatičan. Prema njemu, Bejbars je odglumio povlačenje i namamio Kitbuku da krene za njim. Trupe koje je Kutuz sakrio zatim su opkolile Mongole.
Ne prihvataju svi historičari taj prikaz. Reuven Amitai-Preiss proučio je izvore u studiji iz 1992. Zaključio je da priča o lažnom povlačenju i zasjedi nema dovoljnu potporu u izvorima.
Njegovo poređenje izvora upućuje na drugačiji tok događaja. Mongolski napad razbio je lijevo krilo mamelučke vojske. Kutuz je, međutim, ponovo okupio svoje trupe u centru i time preokrenuo ishod. Prema toj verziji, Mameluci su nakon početnog neuspjeha pobijedili frontalnim protivnapadom.
Amitai-Preiss navodi još jedan faktor. Na mongolskom lijevom krilu nalazio se al-Ašraf Musa, vladar Homsa (Humus). On se sa svojim trupama povukao s bojišta. Amitai-Preiss i to ubraja među okolnosti koje su pomogle mamelučkoj pobjedi.
Prikaz koji prenosi TDV-ova Islamska enciklopedija nastavlja se i nakon borbe. Kitbuka je zarobljen, a zatim ubijen po Kutuzovoj naredbi. Poražene su i mongolske jedinice koje su se ponovo okupile oko Beisana.
Broj vojnika: koliko ih je učestvovalo?
Tačni brojevi su sporni. Česte savremene procjene navode između 15.000 i 20.000 mamelučkih vojnika. Za mongolsku stranu navode između 10.000 i 20.000.
Ti rasponi se preklapaju. Zato ćete u knjigama i na forumima naići na veoma različite ukupne brojeve. Svaki pojedinačni precizan broj uzmite s oprezom.
Gubici: koliko je ljudi poginulo?
Tačan broj gubitaka nije poznat. Wikipedija na engleskom jeziku mamelučke gubitke navodi kao neizvjesne, a mongolske kao velike. Ni za jednu stranu nije moguće dati pouzdan broj.
Je li to zaista bio prvi mongolski poraz?
Ne u doslovnom smislu. Dželaludin Horezmšah nanio je mongolskim snagama težak poraz kod Parvana (Pervân) u Afganistanu 1221.
Zato tu tvrdnju treba pažljivo oblikovati. Ajn Džalut nije bio prvi mongolski poraz uopće. Posebnost njegovog ishoda bila je drugačija. Prekinuo je napredovanje Ilhanida na Bliskom istoku. Otvorio je i put uspostavljanju mamelučke kontrole nad Sirijom.
Ko je bio Bejbars?
Bejbars je bio mamelučki zapovjednik kipčačkog porijekla. Doveden je na Bliski istok kao rob. Zatim je napredovao kroz vojnu hijerarhiju.
Godina njegovog rođenja nije pouzdano utvrđena. TDV navodi 1223. Enciklopedija turskog svijeta navodi dvije mogućnosti: 1223. ili 1230.
Deset godina prije Ajn Džaluta, 1250., imao je važnu ulogu u borbi protiv vojske francuskog kralja Luja IX. Borbe su se vodile oko Mansure (Mansûre).
Kod Ajn Džaluta predvodio je prethodnicu. Njegovi vojnici porazili su mongolske snage kod Gaze prije glavne bitke.
Šta se poslije pobjede dogodilo s Kutuzom i Bejbarsom?
Kutuz nije poživio da uživa u pobjedi. Na povratku kući ubijen je u atentatu 23. 10. 1260. U atentatu su učestvovali Bejbars i njegovi pratioci.
Tri dana kasnije, 26. 10. 1260., Bejbars je preuzeo prijestolje u Kairu (Kahire). Uzeo je vladarsko ime al-Malik al-Zahir. Kao mamelučki sultan vladao je Egiptom i Sirijom do 1277.
Hronologija
- 1221: Dželaludin Horezmšah pobjeđuje mongolske snage kod Parvana. To pokazuje da Ajn Džalut nije bio prvi mongolski poraz uopće.
- 1250: Bejbars se ističe u borbama oko Mansure protiv križarske vojske Luja IX.
- 1258: Hulaguova vojska zauzima Bagdad.
- Od 1. do marta 1260: Mongoli zauzimaju Alep, a Damask se predaje.
- 26. 7. 1260.: Kutuzova vojska napušta Egipat.
- 3. 9. 1260.: Mameluci pobjeđuju Kitbukinu vojsku kod Ajn Džaluta.
- 23. 10. 1260.: Kutuz je ubijen na povratku.
- 26. 10. 1260.: Bejbars preuzima prijestolje u Kairu.
- 1277: Završava Bejbarsova vladavina kao mamelučkog sultana.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Glave izaslanika. Hulagu je poslao izaslanike sa zahtjevom za predaju. Kutuz je naredio da ih ubiju. Njihove glave izložene su na kairskoj kapiji Bab Zuvejla.
Neutralni susjed. Križari u Akri (Akkâ) ostali su neutralni. Dopustili su mamelučkoj vojsci prolazak kroz svoje zemlje. Dozvolili su joj i kupovinu zaliha dok je logorovala izvan grada.
Saveznik među Mongolima. Bejbars je vodio politiku savezništva sa Zlatnom Hordom protiv Ilhanida. Zlatna Horda bila je druga mongolska država.
Ime iz legende. Naziv izvora, „Golijatov izvor“, povezuje ovo mjesto s pričom o Davidu i Golijatu. Ta veza zasniva se na staroj lokalnoj predaji.
Poslije Ajn Džaluta: prijetnja nije nestala
Ajn Džalut nije okončao mongolsku prijetnju. Ilhanidski vladari pokretali su nove pohode radi osvajanja Sirije. To posebno vrijedi za Gazana (Gāzân), koji je vladao od 1295. do 1304.
Bitka je, dakle, bila prekretnica, ali ne i konačan završetak sukoba. Zaustavila je jedno napredovanje i pomjerila odnos snaga u Siriji u korist Mameluka.
Često postavljana pitanja
Ko je pobijedio u bici kod Ajn Džaluta?
Mameluci su pobijedili 3. 9. 1260. Sultan Kutuz predvodio je vojsku. Bejbars je zapovijedao prethodnicom. Protivnik su im bile Kitbukine ilhanidske mongolske snage.
Gdje se vodila bitka kod Ajn Džaluta?
U dolini Jizreel na sjeveru Izraela, oko izvora Ma'ayan Harod u podnožju planine Gilboa. Izvor se nalazi oko 15 kilometara sjeverozapadno od Beisana, uz otklon prema sjeveru, neposredno zapadno od današnje Gidone.
Je li to bio prvi mongolski poraz?
Ne u doslovnom smislu. Dželaludin Horezmšah porazio je mongolske snage kod Parvana 1221.
Koliko je vojnika učestvovalo?
Brojevi su sporni. Česte procjene navode od 15.000 do 20.000 Mameluka i od 10.000 do 20.000 Mongola.
Ko je bio Bejbars?
Bivši vojnik rob kipčačkog porijekla koji je napredovao u mamelučkim redovima. Predvodio je prethodnicu kod Ajn Džaluta, preuzeo prijestolje u Kairu 26. 10. 1260. i vladao do 1277.
Izvori
- Wikipedija, Bitka kod Ajn Džaluta tr.wikipedia.org
- Wikipedija, Ma'ayan Harod en.wikipedia.org
- Wikipedija, Bitka kod Ajn Džaluta en.wikipedia.org
- TDV Islamska enciklopedija, Bitka kod Ajn Džaluta islamansiklopedisi.org.tr
- TDV Islamska enciklopedija, Bejbars I islamansiklopedisi.org.tr
- Enciklopedija turskog svijeta, Bejbars turkdunyasiansiklopedisi.gov.tr
- Enciklopedija Iranica, Dželaludin Horezmšah iranicaonline.org
- Reuven Amitai-Preiss, Ajn Džalut ponovo razmotren, Tarikh 2 (1992), 119-150 warhistory.org
Image: Ain Jalud in the PEF Survey of Palestine.png — PEF Survey of Palestine, Public domain
