Walter Scott pomogao je uspostaviti historijski roman povezujući živote izmišljenih likova s velikim historijskim sukobima. To je posebno došlo do izražaja u romanu Waverley (1814). Njegova poezija i romani poticali su i putovanja kroz škotske predjele. Učešćem u organizaciji kraljevske posjete 1822. godine pomogao je da odabrane tradicije škotskog gorja postanu romantični simboli Škotske (turski: İskoçya).
Kako je isti pisac mogao političku pobunu pretvoriti u roman i učestvovati u oblikovanju kraljevske svečanosti? Odgovor povezuje Scottovo prikupljanje balada iz škotskog pograničja, njegov odnos prema historijskim izvorima i predstavljanje kulture škotskog gorja. Ako pratite te veze, Waverley, dvorac Lochleven i svečanosti s tartanom iz 1822. godine postaju dijelovi jedne šire priče.
Koje su historijske i kulturne okolnosti oblikovale pisanje Waltera Scotta?
Scott je rođen u Edinburghu 15. 8. 1771. Pripadao je romantizmu, a stvarao je i kao pjesnik i kao pisac historijskih romana. Sa škotskom prošlošću susreo se još u djetinjstvu. Nakon što je 1773. godine obolio od dječije paralize, poslan je na imanje Sandyknowe. Tamo je upoznao historiju škotskog pograničja i usmeno pripovijedanje.
Obrazovanje mu je donijelo još jedan važan utjecaj. Tokom 1789–1790. godine na Univerzitetu u Edinburghu slušao je predavanja Dugalda Stewarta iz moralne filozofije i Alexandera Frasera Tytlera iz svjetske historije. Njegovu su pozadinu, dakle, oblikovali i pripovijedanje iz pograničja i intelektualna sredina škotskog prosvjetiteljstva.
Scott je gradio i pravničku karijeru. Pravo na rad kao advokat stekao je 1792. godine. Godine 1799. postao je zamjenik šerifa u Selkirkshireu. Tu je dužnost zadržao do smrti 1832. godine. Književnim radom bavio se uporedo s dugogodišnjim radom u pravosuđu.
Od 1792. godine Scott je svake godine putovao po području Liddesdalea i prikupljao balade. Među njegovim pomagačima bili su Robert Shortreed i William Elliott. Ta su putovanja dala građu za zbirku Minstrelsy of the Scottish Border. Njeno dvotomno izdanje iz 1802. godine sadržavalo je 48 tradicionalnih balada. Među njima je bilo 26 balada koje su tada prvi put štampane.
Njegova rana književna interesovanja prelazila su granice Škotske. Prva objavljena knjiga bila mu je The Chase, and William and Helen iz 1796. godine. Sadržavala je prijevode dvije balade njemačkog pjesnika Gottfrieda Augusta Bürgera na engleski jezik. Prevođenje, usmena tradicija i proučavanje historije prethodili su njegovom radu na romanima.
Zašto se Waverley smatra prekretnicom u razvoju historijskog romana?
Waverley je objavljen anonimno, u tri toma, 7. 7. 1814. Prvo izdanje od 1.000 primjeraka rasprodano je za dva dana. Scott je prije toga već objavio narativne poeme The Lay of the Last Minstrel 1805, Marmion 1808. i The Lady of the Lake 1810. godine.
Roman prati mladog Engleza Edwarda Waverleyja kroz jakobitski ustanak iz 1745. godine. Cilj ustanka bio je povratak dinastije Stuart na prijestolje preko Charlesa Edwarda Stuarta. Scott je tu političku borbu povezao s iskustvima izmišljenog lika. Tako je historijski sukob postao ključan za odluke ljudi u priči.
Sukob je obuhvatao više od suparničkih zahtjeva za prijestolje. Scott je istraživao napetost između starijih patrijarhalnih tradicija škotskog gorja i društva prosvjetiteljskog doba koje se sve više industrijaliziralo. Ako Waverley čitate kroz tu napetost, historijske okolnosti postaju sila koja oblikuje ponašanje likova, umjesto puke kulise za pustolovinu.
Historičar književnosti George Dekker objasnio je taj domet u studiji iz 1987. godine. Prema njegovom tumačenju, Waverley je proširio historijsku svijest romana povećavajući broj društvenih i prirodnih sila koje utječu na likove. Historijsko objašnjenje tako se moglo graditi kroz pritiske kojima su pojedinci izloženi, kao i kroz njihove lične namjere.
Dekker je prepoznao i model koji se proširio izvan svoje sredine. Waverley i njegovi rani nasljednici ponudili su načine prikazivanja historijskog sukoba primjenjive na Ameriku, Rusiju, Italiju i Argentinu. Status prekretnice ovaj roman duguje toj prilagodljivoj vezi između iskustva izmišljenih likova i društvene promjene, kao i neposrednom komercijalnom uspjehu.
Kako je Scott pretvarao historijske izvore u književnost?
Scottovo uređivanje balada pokazuje da je prikupljanje građe uključivalo i intervencije u tekst. U zbirci Minstrelsy of the Scottish Border spajao je različite verzije nekih balada kako bi stvorio potpunije tekstove. Kasnije je odbacio takav postupak. Zbirka je, dakle, nastala i kroz odluke o tome kako povezati zasebne sačuvane verzije.
Roman The Abbot, objavljen 1820. godine, pruža jasniji primjer njegovog rada na historijskoj književnosti. Obuhvata razdoblje od 7. 1567. do 5. 1568. godine. Uključuje zatočeništvo škotske kraljice Marije Stuart u Lochlevenu, njen bijeg i poraz kod Langsidea. Ti su događaji činili historijski okvir romana.
Scott je koristio prikaze događaja iz suprotstavljenih vjerskih perspektiva. Među njegovim izvorima bili su protestantski pisci George Buchanan i John Knox te katolički pisac John Leslie. Koristio je i zbirke izvora Samuela Jebba i Roberta Keitha. Roman se oslanjao na više prikaza prošlosti, umjesto na jedan historijski glas.
Zatim je historijske postupke rasporedio među izmišljene likove. Krađa ključeva dvorca i spašavanje Marije koje u romanu izvodi Roland Graeme zasnovani su na postupcima Willieja Douglasa. Tu možete vidjeti konkretan Scottov književni postupak: zabilježena radnja postaje dio uloge izmišljenog lika u nizu historijskih događaja.
Čak i nastanak romana Waverley zahtijeva razlikovanje sjećanja od dokaza. Scott je 1829. godine napisao da ga je počeo pisati oko 1805. godine. Peter Garside je, nasuprot tome, početke romana smjestio u razdoblje 1808–1810. godine. Oslonio se na tekstualne i materijalne dokaze. To ostaju dva različita prikaza nastanka romana.
Kako su njegovo pisanje i kraljevska posjeta 1822. oblikovali romantičnu sliku Škotske?
Scottova poezija mijenjala je putničke navike i prije objavljivanja romana Waverley. Poema The Lady of the Lake prodana je u 20.000 primjeraka tokom prve godine, 1810. Njeni opisi znatno su povećali turističke posjete gorju Perthshirea. Književni pejzaž postao je mjesto koje su čitaoci željeli posjetiti.
Sličan učinak imao je i The Abbot nakon uspjeha 1820. godine. Dvorac Lochleven postao je popularno odredište putnika. Ta je veza poznata i iz svakodnevnog života: odaberete mjesto za putovanje jer ga je neka priča učinila privlačnim. Ako planirate putovanje prema onome što ste pročitali, Scottovi čitaoci i ova škotska odredišta pružaju vam rani primjer takve prakse.
Scott je i neposredno učestvovao u predstavljanju škotske kraljevske prošlosti. Godine 1818. predvodio je tim koji je ponovo pronašao škotske kraljevske insignije u dvorcu Edinburgh. Četiri godine kasnije imao je važnu organizacijsku ulogu u posjeti Georgea IV Edinburghu, održanoj od 15. 8. 1822. do 29. 8. 1822.
Bila je to prva posjeta vladajućeg monarha Škotskoj od 1651. godine. Scott je Georgea IV iz dinastije Hannover predstavio i kao nasljednika jakobita. Predstavio ga je i kao vladara Škotske objedinjene identitetom škotskog gorja. Svečanosti su u jednoj kraljevskoj slici povezale ranije suprotstavljene dinastičke pripadnosti.
Odjeća je tu sliku učinila vidljivom. Od gostiju Bala škotskog gorja u edinburškim dvoranama Assembly Rooms tražilo se da nose nošnju škotskog gorja. Nacionalni muzeji Škotske ove svečanosti označavaju kao prekretnicu. Ubrzale su prihvatanje kilta kao škotske nacionalne nošnje i komercijalnu modu pripisivanja tartana klanovima.
Sam tartan postojao je prije devetnaestog vijeka. Nacionalni muzeji Škotske naglašavaju tu činjenicu dok opisuju kako su Scott i Alexander Nasmyth romantizirali odabrane elemente galske kulture. Ta je razlika važna: materijalne tradicije već su postojale, a njihov odabir i predstavljanje pomogli su da postanu simboli Škotske u širem smislu.
Hronologija
- 1771: Rođen u Edinburghu 15. 8. 1771.
- 1773: Obolio od dječije paralize i poslan u Sandyknowe.
- 1792: Stekao pravo na rad kao advokat i počeo putovati po području Liddesdalea radi prikupljanja balada.
- 1796: Objavio prijevode Bürgerovih balada.
- 1799: Postao zamjenik šerifa u Selkirkshireu.
- 1802: Objavio prvo izdanje zbirke Minstrelsy of the Scottish Border.
- 1805: Objavio The Lay of the Last Minstrel.
- 1810: Objavio The Lady of the Lake.
- 1814: Anonimno objavio Waverley 7. 7. 1814.
- 1818: Predvodio ponovno pronalaženje škotskih kraljevskih insignija.
- 1820: Objavio The Abbot.
- 1822: Pomogao organizirati posjetu Georgea IV od 15. 8. 1822. do 29. 8. 1822.
- 1826: Nakon finansijskog sloma firmi Constable i Ballantyne obavezao se da će buduće prihode od objavljivanja knjiga usmjeravati u fond za povjerioce.
- 1827: Javno priznao autorstvo romana iz ciklusa Waverley.
- 1829: Predvodio kampanju za povratak topa Mons Meg u dvorac Edinburgh.
- 1832: Umro u Abbotsfordu 21. 9. 1832; sahranjen uz suprugu u opatiji Dryburgh.
Detalji koje nećete naći u turističkim vodičima
Scott je Roberta Burnsa sreo samo jednom, tokom zime 1786–1787. godine. Imao je petnaest godina kada je prepoznao Johna Langhornea kao autora jedne pjesme i dobio Burnsovu zahvalnost. Taj susret pruža mali, konkretan uvid u njegovo rano poznavanje književnosti.
Anonimnost romana Waverley obuhvatala je i njegov rukopis. Prije slanja u štampariju John Ballantyne ga je prepisao vlastitom rukom kako bi prikrio Scottov identitet. Scott je na banketu 1827. godine javno priznao autorstvo romana iz ciklusa Waverley.
Kraljevski spektakl iz 1822. godine izazvao je i podsmijeh. George IV nosio je ispod kilta hlače boje kože. Zajedno s kratkoćom kilta, taj je izbor postao predmet ismijavanja među savremenicima. Pažljivo predstavljena slika škotskog gorja nije mogla odrediti svaku reakciju.
Scottovo zanimanje za historijske predmete obuhvatalo je i Mons Meg. Predvodio je kampanju kojom je taj top težak šest tona 1829. godine vraćen u dvorac Edinburgh, nakon 75 godina u londonskom Toweru. Njegovo bavljenje škotskom prošlošću protezalo se od rukopisa i romana do premještanja jednog velikog materijalnog predmeta.
Često postavljana pitanja
Zašto je Waverley prekretnica u historijskom romanu?
Waverley je povezao izmišljena iskustva Edwarda Waverleyja s jakobitskim ustankom iz 1745. godine i sukobom između društava u promjeni. George Dekker prepoznao je u njemu prilagodljiv model za prikazivanje historijskih sukoba u više nacionalnih sredina.
Je li Walter Scott izmislio tartan?
Nije. Tartan je postojao prije devetnaestog vijeka. Svečanosti u čijoj je organizaciji učestvovao 1822. godine ubrzale su uspon kilta kao nacionalnog simbola i modu razvrstavanja komercijalnih tartana prema klanovima.
Kako je Scott koristio historijske izvore?
Za The Abbot koristio je protestantske i katoličke prikaze događaja te zbirke historijskih izvora. Postupke Willieja Douglasa također je prilagodio izmišljenoj ulozi Rolanda Graemea.
Kako su Scottove knjige utjecale na turizam?
The Lady of the Lake povećala je turističke posjete gorju Perthshirea. Uspjeh romana The Abbot iz 1820. godine također je pomogao privući putnike u dvorac Lochleven.
Izvori
- Vikipedija na turskom — Walter Scott tr.wikipedia.org
- Abbotsford Trust — Sir Walter Scott scottsabbotsford.com
- Biblioteka Univerziteta u Edinburghu — Hronologija walterscott.lib.ed.ac.uk
- Vikipedija na engleskom — Walter Scott en.wikipedia.org
- Biblioteka Univerziteta u Edinburghu — Književni počeci walterscott.lib.ed.ac.uk
- Biblioteka Univerziteta u Edinburghu — Waverley walterscott.lib.ed.ac.uk
- Biblioteka Univerziteta u Edinburghu — Scott kao romanopisac walterscott.lib.ed.ac.uk
- Cambridge University Press — Model Waverleyja i uspon historijskog romanesknog pripovijedanja cambridge.org
- Biblioteka Univerziteta u Edinburghu — The Abbot walterscott.lib.ed.ac.uk
- Royal Collection Trust — Posjeta Georgea IV Edinburghu rct.uk
- Nacionalni muzeji Škotske — Oblikovanje mode tartana u katalogu naše biblioteke nms.ac.uk
FAQ
Zašto je Waverley prekretnica u historijskom romanu?
Objavljen 1814. godine, Waverley povezao je iskustva izmišljenog Edwarda Waverleyja s jakobitskim ustankom iz 1745. godine. Prikazao je sukob između starijih tradicija škotskog gorja i društva koje se sve više industrijaliziralo. Time je ponudio model primjenjiv i na druga historijska razdoblja i sredine.
Je li Walter Scott izmislio tartan?
Nije. Tartan je postojao prije devetnaestog vijeka. Svečanosti u čijoj je organizaciji Scott učestvovao 1822. godine ubrzale su prihvatanje kilta kao nacionalne nošnje i širenje mode da se komercijalni tartani razvrstavaju prema klanovima.
Kako je Scott koristio historijske izvore?
Za roman The Abbot Scott je koristio protestantske i katoličke prikaze događaja, kao i zbirke izvora. Radnje povezane sa stvarnim Williejem Douglasom također je prenio na izmišljenog Rolanda Graemea.
Kako su Scottove knjige utjecale na turizam?
Poema The Lady of the Lake povećala je turističke posjete gorju Perthshirea nakon objavljivanja 1810. godine. Uspjeh romana The Abbot iz 1820. godine također je pomogao da dvorac Lochleven postane popularno odredište.
Image: Thurston the Great Magician – Strobridge Litho. Co..jpg — Adam Cuerden, Public domain
