Mongke-kan (turski: Möngke) upravljao je Mongolskim Carstvom pomoću popisa stanovništva, strožije finansijske kontrole i vojnih pohoda povjerenih Kublaju i Hulagu. Njegova smrt 1259. otvorila je borbu za nasljedstvo. Kublaj i Arik Boke proglašeni su velikim kanom na odvojenim skupštinama, a svaki se oslanjao na resurse druge oblasti. Njihovi suprotstavljeni zahtjevi za vlast doveli su do građanskog rata, završenog predajom Arika Bokea 1264.
Kako je vladar koji je popisivao domaćinstva i nadzirao poštanske povlastice istovremeno upravljao vjerskim raspravama i udaljenim osvajanjima? Mongkeova vladavina povezuje sve te djelatnosti. Ako pratite njegov uspon, upravne mjere i imenovanja vojnih zapovjednika, lakše ćete razumjeti sukob koji je izbio nakon njegove smrti.
Koji su savezi doveli Mongkea na prijestolje 1251. godine?
Mongke je bio unuk Džingis-kana i sin Toluja i Sorgaktani Beki. Postao je četvrti veliki kan Mongolskog Carstva 1. 7. 1251. Njegov dolazak na vlast počivao je na savezu Tolujeve porodice, koju je predstavljala njegova majka, i Batua, Džučijevog sina.
Sorgaktani i Berke organizirali su skupštinu, odnosno kurultaj, održanu 1. 7. 1251. Mongkea su priznali i Kadan iz Ogotajeve porodice te Kara Hulagu iz Čagatajeve porodice. Tako je stekao podršku nekoliko grana vladarske porodice, ali time nije uklonjena opozicija.
Nakon preuzimanja vlasti Mongke je proveo čistku među protivnicima iz Ogotajeve porodice. Naredio je i pogubljenje bivše regentice Ogul Kajmiš pod optužbom za čarobnjaštvo. Njegov dolazak na prijestolje spojio je porodični savez, priznanje na skupštini i nasilno uklanjanje suparnika.
Ta razlika važna je kada procjenjujete njegovu vlast. Vladar koji je kasnije uveo sistematičniju finansijsku kontrolu najprije je osigurao svoj položaj spornim pregrupiranjem unutar dinastije. Upravni red i prisila obilježili su istu vladavinu.
Šta je želio postići popisima, poreznim mjerama i reformama uprave?
Mongkeov popis širom Carstva pružio je osnovu za obračun poreza i danka. Popisi provedeni između 1252. i 1259. obuhvatili su Iran, Afganistan, Gruziju, Armeniju, ruske zemlje, Srednju Aziju i sjevernu Kinu. Popisivanje je tako postalo dio upravljanja teritorijama raspoređenim na ogromnom prostoru.
Službenici nisu bilježili samo broj domaćinstava. Registri su sadržavali podatke o muškarcima od 15 do 60 godina, njivama, stoci, vinogradima i voćnjacima. Te kategorije objedinjavale su stanovništvo i proizvodne resurse u istoj upravnoj evidenciji. Pružale su podatke na osnovu kojih su se mogle odrediti obaveze.
Ključno je razlikovati predvidljivije poreze od nižih poreza. Mongkeove mjere učinile su plaćanja predvidljivijim, ali nisu nužno smanjile opterećenje. To možete uporediti sa svojim kućnim budžetom: kada znate koliki će račun biti, lakše planirate troškove, čak i ako iznos nije smanjen.
Mongke je oporezivao i trgovce te ograničio neovlašteno korištenje poštanske mreže jam. Tim mjerama nastojao je nadzirati povlastice prinčeva i njihovih trgovačkih partnera. Njegove reforme obuhvatale su i obračun obaveza i uređivanje pristupa carskim resursima.
Popisi i poštanska ograničenja rješavali su povezane probleme nadzora. Registri su vlastima davali jasniji pregled domaćinstava i resursa. Ograničenja korištenja poštanske mreže obuzdavala su povlaštene korisnike. Zajedno pokazuju zašto se Mongkeova vladavina ne može razumjeti samo kroz vojne pohode.
Kako su se Hulaguovi i Kublajevi pohodi uklapali u njegovu carsku strategiju?
Mongke je Kublaju povjerio odgovornost za vojne operacije u Kini. Hulagu je dobio zapadni pohod, čiji je cilj bio učvrstiti mongolsku vlast u Iranu i Iraku. Ta imenovanja povezivala su odvojena ratišta s odlukama velikog kana.
Hulagu je osvojio Bagdad 1258. i naredio da se tamošnji abasidski halifa ubije. To osvajanje dogodilo se tokom Mongkeove vladavine i bilo je dio zapadnog pohoda. Treba ga razmatrati zajedno s reformama uprave kada se procjenjuje kako je Mongke provodio carsku vlast.
Mongke je i lično krenuo u rat. Godine 1258. prodro je u Sečuan u sklopu pohoda iz više pravaca protiv Južnog Songa. Njegova uloga obuhvatala je više od povjeravanja zapovjedništva rođacima: lično je učestvovao u istočnoj ofanzivi.
Posmatrani zajedno, ti pohodi pokazuju geografski domet njegove strategije. Hulagu je djelovao na zapadu, dok su Kublaj i Mongke učestvovali u operacijama u Kini. Ako njegovu vladavinu pratite kroz te zadatke, vidjet ćete koliko su vojno širenje i upravljanje iz središta bili povezani.
Šta Rubruk otkriva o dvoru u Karakorumu i vjerskim raspravama?
Franjevac Rubruk stigao je na Mongkeov dvor tokom putovanja od 1253. do 1255. Ostavio je detaljan opis Karakoruma iz perspektive očevica. Njegova zapažanja pružaju uvid u dvorski život uz podatke o porezima i osvajanjima.
Rubruk je u Karakorumu zabilježio dvanaest hramova različitih zajednica, dvije džamije i jednu kršćansku crkvu. Te građevine konkretno pokazuju vjersku raznolikost grada. Njegov izvještaj smješta nekoliko zajednica u isto carsko okruženje.
Dana 30. 5. 1254. održana je vjerska rasprava prema pravilima koja je propisao Mongke. Kao sudije služili su jedan kršćanski, jedan muslimanski i jedan budistički službenik koje je poslao kan. Njihovo imenovanje učinilo je raspravu nadziranim dvorskim događajem.
Prema Rubruku, Mongke je zabranio uvrede i nerede pod prijetnjom smrtne kazne. Skup je završen bez ijednog prelaska na drugu vjeru. Rasprava je tako otvorila razgovor između različitih vjerovanja, dok su kanova pravila određivala ponašanje učesnika.
Rubrukov opis omogućava vam da razlikujete vjersku raznolikost od slobode ometanja rasprave. U Karakorumu su postojale različite bogomolje, a dvor je organizirao raspravu. Ipak, Mongke je za izazivanje nereda na tom skupu predvidio i strogu kaznu.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Jedan primjerak popisnih registara slao se u Karakorum, dok je drugi ostajao kod lokalne uprave. Taj mali proceduralni detalj pokazuje kako su se isti podaci čuvali u carskom središtu i na teritoriji kojom se upravljalo.
Mongke je isplatio i neizmirene dužničke potvrde iz vremena vladavine svog prethodnika Gujuka. Cilj je bio da trgovci nastave poslovati s Mongolima. Njegov pristup trgovini zato je spajao ograničenja i isplate: obuzdavao je povlastice, a istovremeno podmirivao ranije obaveze.
U palači u Karakorumu stajalo je srebrno drvo koje je izradio Guillaume iz Pariza. Iz njegovih cijevi tekli su vino, kobilje mlijeko i napici od meda. Rubrukov opis pretvara jedan dvorski predmet u konkretan primjer zanatskog umijeća prisutnog u Mongkeovom okruženju.
Na vrhu drveta stajao je anđeo s trubom. Osoba skrivena ispod drveta puhala je u cijev kako bi truba zasvirala. Mehanizam raskošne konstrukcije zavisio je od skrivenog čovjeka koji je njime upravljao.
Rubruk je opisao i susret s Mongkeom 31. 5. 1254. Kan je različite puteve vjerovanja uporedio s različitim prstima iste ruke. Kada se čita uz izvještaj o raspravi prethodnog dana, ta usporedba dodaje još jednu pojedinost njegovom odnosu prema vjerskim razlikama.
Kako je njegova smrt 1259. pokrenula borbu između Kublaja i Arika Bokea?
Mongke je umro 11. 8. 1259. tokom opsade tvrđave Diaoju, kod današnjeg Čongćinga. Smrt ga je zatekla dok je lično učestvovao u pohodu protiv Južnog Songa. Vladar koji je usmjeravao operacije na više ratišta iznenada je nestao.
Uzrok smrti ostaje sporan. Perzijski izvještaji povezani s Rašidudinom navode bolest. Neki kineski i sirijski izvori opisuju ranu zadobijenu u borbi. Ta različita predanja nalažu oprez pri određivanju uzroka smrti. Datum smrti i okolnosti opsade ostaju ključni za priču o nasljedstvu.
Godine 1260. Kublaj je proglašen velikim kanom u Kaipingu. Arik Boke dobio je istu titulu na zasebnom kurultaju kod Karakoruma. Nakon Mongkeove smrti održane su dvije suparničke skupštine, iz kojih su proizašla dva suprotstavljena zahtjeva za vrhovnu vlast.
Svaki pretendent imao je drugačije uporište. Arik Boke oslanjao se na središnje mongolske oblasti i Mongkeove sinove. Kublajeva glavna baza resursa nalazila se u sjevernoj Kini. Njihove suparničke titule zato su počivale na različitim središtima podrške i resursa.
Borba je završena 21. 8. 1264. Arik Boke predao se zajedno s trojicom Mongkeovih sinova i prihvatio Kublajevu vrhovnu vlast. Mongkeova smrt otvorila je sukob koji odvojena proglašenja nisu mogla riješiti. Građanski rat trajao je sve do te predaje.
Hronologija
- 1251: Mongke je postao veliki kan uz podršku saveza Tolujeve i Džučijeve porodice.
- 1252–1259: Popisima su evidentirani stanovništvo i resursi na prostranim teritorijama.
- 30. 5. 1254: Održana je vjerska rasprava.
- 1258: Hulagu je osvojio Bagdad, a Mongke je prodro u Sečuan.
- 11. 8. 1259: Mongke je umro tokom opsade tvrđave Diaoju.
- 1260: Kublaj i Arik Boke proglašeni su velikim kanom na odvojenim skupštinama.
- 21. 8. 1264: Arik Boke predao se Kublaju.
Često postavljana pitanja
Kada je vladao Mongke-kan?
Mongke je vladao od 1. 7. 1251. do 11. 8. 1259. Bio je četvrti veliki kan Mongolskog Carstva i unuk Džingis-kana.
Jesu li njegove reforme smanjile poreze?
Njegove reforme učinile su plaćanja predvidljivijim, ali nisu nužno smanjile poreze. Popisni registri pružali su osnovu za obračun poreza i danka.
Kako je umro Mongke-kan?
Umro je tokom opsade tvrđave Diaoju kod današnjeg Čongćinga. Izvori se ne slažu o uzroku smrti: navode bolest ili ranu zadobijenu u borbi.
Ko je prevladao nakon njegove smrti?
Kublaj je nadvladao Arika Bokea. Građanski rat završen je kada se Arik Boke predao s trojicom Mongkeovih sinova 21. 8. 1264.
Izvori
- Vikipedija, „Möngke” tr.wikipedia.org
- Cambridgeova historija Mongolskog Carstva api.pageplace.de
- Wikipedia, „Möngke Khan” en.wikipedia.org
- National Geographic Education, „Mongolski kanovi” education.nationalgeographic.org
- Univerzitet Washington, „Izvještaj Williama od Rubruka o Mongolima” depts.washington.edu
FAQ
Kada je Mongke-kan vladao Mongolskim Carstvom?
Mongke je bio četvrti veliki kan Mongolskog Carstva. Vladao je od 1. 7. 1251. do smrti 11. 8. 1259.
Jesu li porezne reforme Mongke-kana smanjile poreze?
Njegove mjere učinile su plaćanja predvidljivijim, ali nisu nužno smanjile opterećenje. Popisi su pružali podatke za obračun poreza i danka.
Kako je umro Mongke-kan?
Umro je tokom opsade tvrđave Diaoju kod današnjeg Čongćinga 11. 8. 1259. Izvori se ne slažu o tome je li uzrok smrti bila bolest ili rana zadobijena u borbi.
Ko je pobijedio u borbi za nasljedstvo nakon Mongkeove smrti?
Kublaj je nadvladao Arika Bokea. Arik Boke se predao zajedno s trojicom Mongkeovih sinova 21. 8. 1264, čime je završen građanski rat.
Image: Silver Dirham of Mongke, Tiflis, 1252-1257.jpg — American Numismatic Society, CC0
