Nova Španija: gdje se nalazila i kako je bila uređena?

Nova Španija (turski: Yeni İspanya) bila je španska kolonijalna uprava sa središtem u gradu Meksiku. Formalno je osnovana kao potkraljevstvo 1535. godine. U različitim razdobljima njene upravne veze obuhvatale su današnji Meksiko, veliki dio Srednje Amerike, španske teritorije na Karibima, dijelove Sjeverne Amerike i Filipine. Upravu su činili potkralj kao predstavnik monarha, viši sudovi, regionalni službenici i općinska vijeća.

Kako je vlast sa sjedištem u gradu Meksiku povezivala danak starosjedilačkih zajednica sa srebrom kojim se trgovalo preko Tihog okeana? Te veze možete pratiti kroz njene institucije, radne obaveze i luke. Razlika između širokih teritorijalnih pretenzija i stvarne kontrole također pomaže da razumijete šta je Nova Španija značila na terenu.

Kada je osnovano Potkraljevstvo Nova Španija i koje su teritorije bile povezane s njim?

Kolonijalno razdoblje počelo je osvajanjem Tenochtitlána 1521. godine. Potkraljevstvo je formalno osnovano 1535. godine. Ovi datumi označavaju različite promjene. Osvajanje je otvorilo kolonijalno razdoblje, a kasnije osnivanje potkraljevstva uspostavilo je upravu na čelu s potkraljem.

Antonio de Mendoza postao je prvi potkralj i obavljao je tu dužnost od 1535. do 1550. godine. Njegova prijestolnica bio je grad Meksiko, koji je i glavni grad današnjeg Meksika. Kada u historijskom tekstu naiđete na Novu Španiju, grad Meksiko služi vam kao njena središnja geografska odrednica.

Njene šire veze mijenjale su se s vremenom. Obuhvatale su veliki dio Srednje Amerike, španske posjede na Karibima, dijelove Sjeverne Amerike i Filipine. Nisu sve te teritorije imale isti odnos prema prijestolnici.

Generalne kapetanije Filipini, Kuba i Gvatemala zadržale su relativnu autonomiju uprkos vezama s Novom Španijom. Istovremeno, velike teritorijalne pretenzije španske krune u Sjevernoj Americi nisu značile neprekidnu stvarnu kontrolu, naročito u pograničnim područjima. Zato kartu teritorija na koje je kruna polagala pravo treba posmatrati zajedno s raspodjelom upravnih ovlasti.

Kako je vlast bila podijeljena između potkralja, audijencija i lokalnih uprava?

Potkralj u gradu Meksiku neposredno je predstavljao španskog monarha. Ipak, uprava se oslanjala i na institucije s vlastitim nadležnostima.

Audijencije, odnosno audiencias, djelovale su kao viši sudovi, a obavljale su i upravne i zakonodavne poslove. U sudskim pitanjima mogle su odgovarati Vijeću za Indije u Španiji nezavisno od potkralja. Monarhov predstavnik tako je djelovao unutar sistema koji je imao i druge kanale vlasti.

Na nižem nivou, alcaldes mayores i corregidores služili su kao regionalni službenici. Cabildos, odnosno općinska vijeća, upravljali su naseljima i manjim gradovima. Ta tijela uključivala su lokalnu upravu u širi kolonijalni sistem. To nije značilo da je potkralj lično odgovarao za svaku odluku.

Ako pratite raspodjelu vlasti u Novoj Španiji, naići ćete na više institucija: potkralja, audijencije, regionalne službenike i cabildos. Relativna autonomija povezanih generalnih kapetanija unosila je dodatnu razliku. Razumijevanje tih odnosa ključno je da biste shvatili kako je uprava sa sjedištem u Meksiku mogla imati tako široke veze.

Kako su rudarstvo srebra, sistemi rada i prekomorska trgovina oblikovali privredu?

Danak starosjedilačkih zajednica pomagao je u finansiranju kolonijalne uprave. Zajednice su davale hranu, tekstil, kakao i životinje. Time su finansirale plate službenika i upravne troškove. Tu možete prepoznati vezu sa svakodnevnim životom: proizvodi namijenjeni ishrani i odijevanju služili su i za podmirivanje troškova vlasti.

U sistemu encomienda, encomenderos su imali korist od rada i obaveznog danka starosjedilačkih zajednica. Zauzvrat se od njih očekivalo da osiguraju pokrštavanje tih zajednica. Taj sistem povezivao je ekonomske zahtjeve s izričito navedenom vjerskom obavezom.

Mendoza je 1549. godine uveo repartimiento, kojim su starosjedilačkim selima nametnute plaćene, ali prisilne radne obaveze. Plaćanje nije značilo da je učešće bilo dobrovoljno. Zato encomienda i repartimiento zahtijevaju zasebna objašnjenja, iako su oba sistema nametala obaveze starosjedilačkim zajednicama.

Nalazišta srebra na brdu Cerro de la Bufa u Zacatecasu otkrivena su 1546. godine. Njihovo otkriće bilo je važna prekretnica u razvoju rudarske privrede na sjeveru. Srebro je također povezivalo proizvodnju u Amerikama s prekomorskom razmjenom.

Od 1565. do 1815. godine trgovina manilskim galijama prenosila je porculan, svilu, slonovaču i začine preko Filipina do Acapulca u zamjenu za američko srebro. Veza Filipina s Novom Španijom tako je, uz upravnu, imala i jasnu trgovačku dimenziju.

Veracruz je bio glavna luka za atlantsku vezu Nove Španije sa Španijom. Acapulco i Veracruz pokazuju kako je privreda bila usmjerena prema različitim okeanima. Danak, prisilni rad, rudarstvo i pomorska trgovina podržavali su različite dijelove istog kolonijalnog sistema.

Kakav su položaj u kolonijalnom društvu imale starosjedilačke, afričke i zajednice evropskog porijekla?

Pri vrhu društvene hijerarhije Nove Španije nalazili su se peninsulares, rođeni na Pirinejskom poluostrvu, i ljudi španskog porijekla rođeni u Amerikama, poznati kao kreoli ili criollos. Starosjedilačke, afričke i zajednice miješanog porijekla suočavale su se s ograničenjima prava i društvenog napredovanja. Mjesto rođenja i porijeklo tako su utjecali na položaj ljudi u kolonijalnom društvu.

Nisu sve starosjedilačke zajednice imale jednak položaj. Kruna je priznavala zemlju, titule i oslobađanje od danka nekim starosjedilačkim plemićima uključenim u kolonijalni poredak. Takve povlastice postojale su uporedo s radnim obavezama i dankom nametnutim starosjedilačkim zajednicama.

Afrikanci držani u ropstvu mogli su steći slobodu na različite načine. Oslobođeni ljudi afričkog porijekla mogli su se pridružiti milicijama, uključujući jedinicu Dragones Pardos na prevlaci Oaxaca. Sloboda i vojno učešće bili su dio iskustva ljudi afričkog porijekla unutar kolonijalnog sistema.

Slobodni ljudi afričkog porijekla okupljali su se i u vjerskim bratovštinama zvanim cofradías. Te organizacije postojale su u Veracruzu, gradu Meksiku, Zacatecasu i Parrasu. One pružaju konkretne primjere organizovanog života zajednice uz ograničenja kolonijalne hijerarhije.

Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima

Zapisi starosjedilačkih pisara iz vremena oko 1550. godine bilježe danak iz mjesta Altlaca, Tula, Santa María i Iztacalco u blizini grada Meksika. Davanja su uključivala ptice, zrna kakaa, ribu i divljač. Ti zapisi jasno pokazuju kako se uprava finansirala: danak se mogao sastojati od konkretnih proizvoda koje su isporučivale imenovane zajednice.

Jedan primjer rudarske radne snage iz Zimapána obuhvatao je više od 700 starosjedilačkih radnika iz naroda Otomí i 35 radnika afričkog porijekla. Ti brojevi pokazuju prisustvo starosjedilačkih radnika i radnika afričkog porijekla u istom rudarskom okruženju. Daju i konkretnu ljudsku dimenziju privredi koja se često opisuje samo kroz srebro.

Karta Teozacoalca iz 1580. godine sadržavala je rodoslov koji je povezivao lokalnu vladarsku porodicu naroda Mixtec s dinastijom Tilantongo. Uz priznavanje nekih povlastica starosjedilačkog plemstva od strane krune, taj porodični zapis pokazuje zašto je porijeklo važno za objašnjenje kolonijalnog društva.

U Tepotzotlánu su jezuiti 1606. godine počeli graditi obrazovni kompleks. Njegove namjene uključivale su obrazovanje starosjedilačke djece i podučavanje svećenstva starosjedilačkim jezicima Nove Španije. Kada je Karlo III 1767. godine protjerao jezuite iz carstva, ustanova je ostala napuštena osam godina.

Kako su burbonske reforme i pokreti za nezavisnost doveli do kraja kolonijalne uprave?

Dinastija Burbona preuzela je špansko prijestolje 1700. godine. Kasnije reforme suzile su regionalne povlastice i centralizovale vlast. Povećale su i napetosti zbog isključivanja kreola iz uprave. Tako su upravne promjene bile povezane s podjelama unutar kolonijalne elite.

Uredba o intendantima iz 1786. godine reorganizovala je glavno upravno područje Nove Španije u 12 intendancija, odnosno intendencias. Time je centralizacija dobila konkretan teritorijalni oblik. Bila je to nova reorganizacija uprave koja je već bila podijeljena između više vrsta institucija i službenika.

Napoleonova invazija na Španiju 1808. godine i kriza burbonske vlasti izazvale su političku krizu u Novoj Španiji. Ti potresi doveli su i do kraja uprave potkralja Joséa de Iturrigaraya. Kriza monarhije u Španiji neposredno je utjecala na vlast koju je predstavljao potkralj u gradu Meksiku.

Miguel Hidalgo je 16. 9. 1810. zazvonio crkvenim zvonima u Doloresu i pozvao starosjedioce i mestike na ustanak. Rat za nezavisnost trajao je do 1821. godine. Te godine Vojska triju garancija, pod vodstvom Agustína de Iturbidea i Vicentea Guerrera, okupila je rojaliste i ustanike oko Plana iz Iguale.

Rat je završen ukidanjem Potkraljevstva Nova Španija. Meksičko Carstvo zamijenilo ga je 1821. godine. Njegov kraj uslijedio je nakon burbonske centralizacije, krize monarhije i borbe za nezavisnost započete 1810. godine.

Hronologija

• 1521: Osvojen je Tenochtitlán, čime je počelo kolonijalno razdoblje Nove Španije.
• 1535: Osnovano je potkraljevstvo; Antonio de Mendoza postao je prvi potkralj.
• 1546: Otkrivena su nalazišta srebra na brdu Cerro de la Bufa u Zacatecasu.
• 1549: Mendoza je uveo repartimiento, plaćeni, ali prisilni rad.
• 1565: Počela je trgovina manilskim galijama.
• 1700: Dinastija Burbona preuzela je špansko prijestolje.
• 1767: Karlo III protjerao je jezuite iz carstva.
• 1786: Glavno upravno područje reorganizovano je u 12 intendancija.
• 1808: Napoleonova invazija na Španiju produbila je krizu legitimnosti kolonijalne uprave.
• 16. 9. 1810.: Hidalgov poziv u Doloresu pokrenuo je ustanak za nezavisnost.
• 1821: Završen je rat za nezavisnost; Meksičko Carstvo zamijenilo je potkraljevstvo.

Često postavljana pitanja

Gdje se nalazila Nova Španija?

Njeno središte bilo je u gradu Meksiku. Njene promjenjive upravne veze obuhvatale su današnji Meksiko, veliki dio Srednje Amerike, španske teritorije na Karibima, dijelove Sjeverne Amerike i Filipine.

Je li Nova Španija nastala 1521. ili 1535. godine?

Kolonijalno razdoblje počelo je osvajanjem Tenochtitlána 1521. godine. Potkraljevstvo je formalno osnovano 1535. godine.

Je li potkralj kontrolisao sve institucije?

Vlast je bila podijeljena. Audijencije su imale sudske, upravne i zakonodavne funkcije, dok su regionalni službenici i cabildos upravljali na drugim nivoima.

Šta je zamijenilo potkraljevstvo?

Meksičko Carstvo zamijenilo ga je 1821. godine, na kraju rata za nezavisnost koji je počeo 1810. godine.

Izvori

1. Univerzitet Teksasa u Austinu — Nova Španija collections.lib.utexas.edu
2. Wikipedia — Nova Španija tr.wikipedia.org
3. Wikipedia — Nova Španija en.wikipedia.org
4. Nacionalni muzej historije — Historijske dvorane mnh.cultura.gob.mx
5. Univerzitet Teksasa u Austinu — Iskorištavanje starosjedilaca collections.lib.utexas.edu
6. El Colegio de México — Kolonijalno razdoblje do 1760 nhmdemexico.colmex.mx
7. Univerzitet Teksasa u Austinu — Finansiranje carstva collections.lib.utexas.edu
8. Muzej umjetnosti Metropolitan — Trgovina manilskim galijama metmuseum.org
9. Univerzitet Teksasa u Austinu — Moć starosjedilačke krvi collections.lib.utexas.edu
10. Ministarstvo kulture Meksika — Kolokvij Africanías gob.mx
11. Memórica México — Afromeksikanci, dvorana 4 memoricamexico.gob.mx
12. INAH — Nacionalni muzej potkraljevstva lugares.inah.gob.mx
13. Univerzitet u Barceloni — Nova Španija i Meksiko ub.edu
14. Univerzitet Teksasa u Austinu — Novi Meksiko collections.lib.utexas.edu

FAQ

Image: Morro Jable (Fuerteventura, Spain), Strand — 2025 — 2487.jpg — Dietmar Rabich, CC BY-SA 4.0