Zašto je propala civilizacija Maja? Šta kažu dokazi

Kratak odgovor

Slom civilizacije Maja bio je politički raspad, a ne nestanak naroda. U 9. vijeku nove ere središnje područje Maja izgubilo je svoj politički poredak. Gradovi su napuštani, a stanovništvo se selilo na sjever.

O uzroku se i dalje raspravlja. Istraživači izdvajaju ratove, sušu i prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa kao faktore koji su mogli djelovati zajedno. Smithsonian naglašava da tačan razlog napuštanja velikih gradova nije poznat. Zato vam svaki članak koji nudi samo jedan jednostavan odgovor tvrdi više nego što dokazi dopuštaju.

U nastavku ćete vidjeti gdje su Maje živjele, kada je došlo do sloma i šta nam govore jezerski mulj i pećinske naslage.

Gdje se nalazila civilizacija Maja?

Civilizacija Maja (turski: Mayalar) razvila se u Mezoamerici. Na današnjoj karti to područje obuhvata jugoistočni Meksiko, Gvatemalu, Belize, zapadni Honduras i zapadni dio Salvadora.

Ako se pitate u kojoj se državi nalazila, odgovor je: u više njih. Njeno područje ne može se omeđiti granicama jedne savremene države. Kada zamišljate kartu, mislite na širok prostor koji se proteže kroz pet današnjih država.

Jedno od poznatih nalazišta nalazi se u gvatemalskoj regiji Petén. To je Tikal. UNESCO tamo bilježi ostatke civilizacije Maja od 600. godine prije nove ere do propasti urbanog središta oko 900. godine nove ere. U njegovoj jezgri, površine oko 400 hektara, nalaze se hramovi, palače, igrališta za igru loptom, trgovi i uzdignuti putevi. Ako danas prošetate tim prostorom, prolazite kroz raspored grada koji je veoma dugo bio aktivan.

Civilizacija Maja: razdoblja i historija

Historija Maja traje dugo. Ovo su njena glavna razdoblja i prekretnice.

• Pretklasično razdoblje smješta se približno između 2000. godine prije nove ere i 250. godine nove ere. Prvi gradovi Maja razvili su se oko 750. godine prije nove ere.
• Hijeroglifsko pismo koristilo se na području Maja u 3. vijeku prije nove ere.
• Klasično razdoblje počelo je oko 250. godine nove ere. Svijet Maja tada se sastojao od brojnih gradova-država povezanih trgovačkim mrežama.
• U 9. vijeku nove ere središnje područje doživjelo je politički slom.

Maje nisu bile ni Asteci ni Inke. Asteci su se uzdigli u Meksiku, a Inke u Andama, u razdoblju od 14. do 16. vijeka. Gradovi Maja iz klasičnog razdoblja cvjetali su vijekovima ranije.

Vremenska linija

• Oko 2000. godine prije nove ere: Počinje pretklasično razdoblje.
• Oko 750. godine prije nove ere: Razvijaju se prvi gradovi Maja.
• 3. vijek prije nove ere: Hijeroglifsko pismo koristi se na području Maja.
• Oko 250. godine nove ere: Počinje klasično razdoblje.
• 21. 5. 697.: Natpis iz Naranja bilježi spaljivanje Witzne.
• 9. vijek nove ere: Politički slom u središnjem području Maja. Gradovi se napuštaju, a stanovništvo seli na sjever.
• Oko 900. godine nove ere: Tikal propada kao urbano središte.
• 1400–1450. godine nove ere: Studija o Mayapánu povezuje sušu s porastom unutrašnjih sukoba.
• 1697.: Španci osvajaju Nojpetén, prijestolnicu posljednjeg nezavisnog kraljevstva Maja.
• 21. 12. 2012.: Završava se ciklus od 13 baktuna u Dugom računanju.

Šta zapravo znači „slom“?

Ta riječ zvuči kao da se sve dogodilo u jednom danu. Proces je trajao duže.

Ona opisuje promjenu u 9. vijeku nove ere. Kraljevi i njihovi gradovi gubili su moć. Mnoga središta bila su napuštena. Stanovništvo se selilo na sjever.

Smithsonian u svom prikazu Maja jasno iznosi glavnu činjenicu: nije sa sigurnošću poznato zašto su veliki gradovi napušteni. Vodeće objašnjenje uključuje više faktora. Ratovi, suša i prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa mogli su djelovati zajedno.

To je hipoteza, a pitanje još nije konačno riješeno. Imajte to na umu dok čitate dokaze u nastavku.

Propast civilizacije Maja: dokazi o suši

Suša ima najjaču potporu u novijim podacima. Izdvajaju se dvije studije.

Jezero Chichancanab. Studija objavljena 2018. godine u časopisu Science modelirala je količinu padavina na osnovu podataka iz ovog jezera. Za razdoblje približno od 800. do 1000. godine nove ere izračunala je da je godišnja količina padavina bila 41 do 54 posto manja nego danas. U najtežim intervalima smanjila se i do 70 posto.

Pećina Tzabnah. Univerzitet u Cambridgeu predstavio je 2025. godine studiju stalagmita iz ove pećine. Ona je utvrdila osam suša tokom kišnih sezona između 871. i 1021. godine nove ere. Svaka je trajala najmanje tri godine. Jedna je potrajala 13 godina bez prekida.

Razmislite šta znači 13 sušnih godina. Kada u vašem gradu 13 godina zaredom ne bi bilo pouzdane kiše, planovi za poljoprivredu bi propali. Ljudi bi morali otići ili potražiti nove vođe.

I ratovi su dio priče

Neki naučnici smatraju da su ratovi tek u razdoblju 800–950. godine nove ere prerasli u masovno razaranje i tako pokrenuli slom. Studija o Witzni iz 2019. godine dovodi to tumačenje u pitanje.

Witzna je spaljena 697. godine. Natpis iz Naranja datira spaljivanje na 21. 5. 697. Sloj drvenog ugljena debljine oko 2,5 centimetara u obližnjem jezeru Laguna Ek'Naab datiran je u razdoblje 690–700. godine nove ere, što se podudara s tim datumom. Slična razaranja, dakle, događala su se više od jednog vijeka prije sloma.

Istraživači pritom upozoravaju na ograničenje. Jedan primjer ne dokazuje koliko su takvi ratovi bili česti tokom cijelog klasičnog razdoblja. Ratovi su imali važnu ulogu, ali ovaj slučaj ne daje konačan odgovor.

Nisu svi gradovi reagovali jednako

Studija iz 2025. godine istražila je sjeverozapadni Yucatán. Utvrdila je da su se opadanje regije Puuc i uspon Chichén Itzá u 9. i 10. vijeku približno podudarali s istim dugim sušnim razdobljima. Drugim riječima, ista suša pogodila je mjesta koja su se razvijala u različitim smjerovima.

Takav nalaz teško se uklapa u objašnjenje sa samo jednim uzrokom. Nisu svi gradovi propali zajedno.

Ista studija iznosi i važan podatak o Uxmalu. Njegov posljednji natpis s datumom u Dugom računanju potječe iz 907. godine nove ere. Međutim, prestanak podizanja spomenika i izrade natpisa ne mora značiti da je grad potpuno napušten. Izostanak novih kalendarskih zapisa u kamenu nije isto što i prazan grad.

Jesu li Maje nestale nakon sloma?

Nisu. Njihova historija nastavlja se još vijekovima.

Studija o Mayapánu iz 2022. godine utvrdila je vezu između suše i unutrašnjih sukoba u razdoblju 1400–1450. godine nove ere. Autori smatraju da je suša povećala napetosti među suparničkim grupama. Ipak, navode i da su kasnija prilagođavanja omogućila opstanak političkih i ekonomskih struktura Maja sve do kontakta s Evropljanima.

Posljednje nezavisno kraljevstvo Maja palo je još mnogo kasnije. Španci su njegovu prijestolnicu Nojpetén osvojili 1697. godine. To je bilo vijekovima nakon sloma klasičnog razdoblja.

Maje danas

Priča o Majama ne svodi se na ruševine. To su narodi koji i danas žive.

U Meksiku jukatečke Maje žive naročito u Yucatánu, Quintana Roou i Campecheu. Maje Tzotzil i Tzeltal žive u planinskom području Chiapasa. Smithsonianov projekt Living Maya Time navodi da postoji više od trideset živih majanskih jezika i da se obredi povezani s kalendarom i dalje održavaju.

U planinskom području Gvatemale čuvari kalendara, poznati kao Ajq'ijab’, svakih 260 dana dočekuju novi ciklus svetog kalendara. Obilježavaju ga obredom Wajxaqib’ B'atz, tokom kojeg uvode nove čuvare kalendara u njihovu dužnost.

Detalji koje nećete naći u turističkim vodičima

• Kiša zapisana u kristalima. Podaci o padavinama s jezera Chichancanab potječu iz kristala gipsa. Ti kristali nastajali su tokom suše. Istraživači su analizirali izotope kisika i vodika u vodi zarobljenoj u njima kako bi izračunali nekadašnje količine padavina.
• Filter za vodu star 2.000 godina. U rezervoaru Corriental u Tikalu arheolozi su pronašli sistem za filtriranje koji se koristio prije oko 2.000 godina. Sadržavao je kvarcni pijesak i mineral zeolit. Pomislite na vrč s filterom u svojoj kuhinji. Graditelji Tikala riješili su sličan problem mnogo prije nego što je postojala plastika.
• Drveni ugljen koji se podudara s uklesanim datumom. Sloj drvenog ugljena debljine 2,5 centimetara u jezeru Laguna Ek'Naab vremenski se podudara s natpisom iz Naranja o Witzni. Uklesani datum i sloj jezerskog mulja govore istu priču.
• Tekst koji ne govori o najavljenom smaku svijeta. Arheologinja Brigitte Kovacevich izjavila je 2012. godine da Dresdenski kodeks, često spominjan u tvrdnjama o smaku svijeta, ne navodi datum iz 2012. godine. Dodala je da drugi spomenici Maja upućuju na događaje hiljadama godina kasnije.

Kalendari Maja i mit o 2012. godini

Maje su istovremeno koristile više kalendara. Njihovi brojevi su precizni.

• Haab je ciklus od 365 dana: 18 mjeseci po 20 dana, uz dodatno petodnevno razdoblje nazvano Wayeb.
• Sveti kalendar na jukatečkom majanskom jeziku zove se Tzolk'in, a na jeziku K'iche’ Chol Q'ij. To je ciklus od 260 dana koji povezuje 20 dnevnih znakova s brojevima od 1 do 13.
• Ista kombinacija dana u kalendarima Tzolk'in i Haab ponavlja se nakon 18.980 dana, odnosno 52 godine Haaba.
• U Dugom računanju jedan baktun traje 144.000 dana. Ciklus od 13 baktuna traje 1.872.000 dana, odnosno oko 5.125 godina.

Stela C u Quiriguái bilježi početak sadašnje ere stvaranja u mitologiji Maja. Prema povezivanju kalendara koje koristi Smithsonian, taj datum je 11. 8. 3114. prije nove ere.

A šta je s 2012. godinom? Dana 21. 12. 2012. završio se ciklus od 13 baktuna. To je kalendarska prekretnica. Smithsonian navodi da natpisi Maja ne sadrže dokaze da je taj datum trebao donijeti katastrofalan kraj svijeta. Prelazak kalendara u novi ciklus pomalo liči na prelazak vašeg brojača kilometara ili godina u novi krug: brojanje počinje iznova i ništa se ne završava.

Šta dokazi potvrđuju

Ovo su glavne tačke.

1. Slom je bio politički raspad u središnjem području Maja u 9. vijeku.
2. Jezerski i pećinski zapisi svjedoče o teškim višegodišnjim sušama između približno 800. i 1021. godine nove ere.
3. Razorni ratovi dokumentovani su već 697. godine, pa ratovanje nije bilo novost u 9. vijeku.
4. Gradovi su različito reagovali na ista sušna razdoblja.
5. Narodi Maja i njihove institucije nastavili su postojati, a posljednje nezavisno kraljevstvo opstalo je do 1697. godine.

Ako posjetite Tikal ili neko drugo nalazište Maja, imajte na umu dvije činjenice. Veliki gradovi bili su napušteni, a Maje su i danas tu.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Wikipedia — Civilizacija Maja en.wikipedia.org
2. Vikipedi — Maje tr.wikipedia.org
3. Smithsonianov Nacionalni muzej američkih Indijanaca — Narodi Maja maya.nmai.si.edu
4. Smithsonian — Narodi Maja, transkript videa maya.nmai.si.edu
5. Kongresna biblioteka — Urbani pejzaži loc.gov
6. UNESCO — Nacionalni park Tikal whc.unesco.org
7. Evans i saradnici — Kvantifikacija suše tokom sloma klasične civilizacije Maja pubmed.ncbi.nlm.nih.gov
8. Univerzitet u Cambridgeu — Stalagmiti u meksičkim pećinama otkrivaju trajanje i jačinu suše tokom sloma civilizacije Maja cam.ac.uk
9. James i saradnici — Odgovor Maja klasičnog razdoblja na višegodišnje sezonske suše na sjeverozapadu Yucatána u Meksiku pmc.ncbi.nlm.nih.gov
10. Univerzitet Kalifornije u Berkeleyju — Maje su bile ratobornije nego što se ranije mislilo news.berkeley.edu
11. Kennett i saradnici — Unutrašnji sukobi izazvani sušom među drevnim Majama repository.cam.ac.uk
12. Univerzitet u Cincinnatiju — Drevne Maje gradile su složene filtere za vodu uc.edu
13. Smithsonian — Kalendarski sistem maya.nmai.si.edu
14. Smithsonian — Značenje 2012. godine maya.nmai.si.edu
15. Southern Methodist University — Kalendar Maja i 21. 12. 2012 smu.edu

Image: Tikal Guatemala 12.jpg — MongeNajera, CC BY-SA 3.0